ponedeljak , 27 maja 2024
Početna / Život / Porodica Zujić – Najljepše je u rodnom kraju

Porodica Zujić – Najljepše je u rodnom kraju

Proputovao je 49 država, ali mir i spokoj u penzionerskim danima našao je u rodnoj Bukovici, zaseoku Omar. Imao je sreću da je uz njega uvijek bila supruga. Promijenio je mnogo radnih mjesta i gradova u kojima je živio ali je svako ljeto odmor bio u rodnoj Bukovici. Raspadom SFRJ postali su izbjeglice. Sedamdesetosmogodišnji Drago i njegova pet godina mlađa supruga Draga Zujić, dijele više od pola vijeka zajedničkog, skladnog bračnog života. Pored bogatog životnog iskustva, danas Drago i Draga žive srećno i zadovoljno u kući okruženoj cvijećem, uzgajaju voće i povrće, imaju pčelinjak. Iako imaju imanje od 6 ha, ne obrađuju ga, osim dvorišta koje predstavlja pravu oazu i raj u kojem uživaju sa prijateljima i porodicom. Drago je završio Ugostiteljsku školu u Sarajevu. Nakon završetka školovanja radio je u Čajniču godinu, odakle je otišao u Herceg Novi, gdje je radio kao konobar dok je rađena Jadranska magistrala. Vratio se u Pljevlja da bi otišao na služenje vojnog roka u Kranjskoj gori, gdje je proveo 14 mjeseci. Kako kaže Drago, čast je bila tada što je služio u graničnoj jedinici.


-Nakon završetka vojnog roka pošao sam da tražim posao u Beogradu. Nije bilo lako ni tada dobiti posao. Morao si biti član Saveza komunista. Počeo sam u PKB-u. U Beogradu sam upoznao suprugu, koja je rođena u Arilju, ali sa porodicom je doselila u Beograd. Draga nije mogla da se zaposli ni kao čistačica. Najstariju kćerku Oliveru dobili smo u Beogradu. Odlučili smo zbog posla da preselimo na Bled, jer sam tamo imao brata koji mi je rekao da traže konobare – priča Drago i dodaje da je supruga, iako je bila trudna, završila za godinu školu za poslastičara. Na Bledu su dobili drugu kćerku Sanju. Drago je radio u Hotelu “Golf”, dok je Draga radila u kuhinji u istom Hotelu. Ističu da je bilo dobro u to vrijeme, mogli su da zarade. Dragoj je slovenački jezik bio problem u početku, ali se kasnije navikla. Stanovali su u Hotelu “Evropa”, gdje su im bile ustupljene dvije sobe, koje su oni opremili. Priča da je Slovenija bila mnogo bogatija a da su imali najviše gostiju iz Njemačke. Jedan od njegovih direktora imao je bogato seosko domaćinstvo sa mnogo grla stoke a radio je i državni posao.
-Direktor nam je dao garantno pismo, kupili smo namještaj, a novac nam je u ratama odbijao od plate. Ostali smo na Bledu šest mjeseci, a onda nas, kao dobar kadar, prebacuju u Kranjsku goru, ispod Alpa, mali grad, poznato skijalište koje je posjećivao veliki broj turista. Draga je radila je u poslastičarnici. U Bukovicu smo, obavezno, svakog ljeta dolazili, provodili odmor i pomagali roditeljima za vrijeme kosidbe – ističe Drago. U Kranjskoj gori, Draga je prepoznao potpukovnik, koji mu je bio nadređeni dok je služio Vojsku i pitao da li je član Komunstičke partije, na šta je on odgvorio da nije. Učlanio ga je tada, kako kaže, i to mu je članstvo jednom pomoglo. Otpustio ga je, po Dragovim riječima, direktor, bez razloga, a u to vrijeme sprijateljio se sa urednikom “Vjesnika” iz Zagreba, koji kada je čuo za Dragov otkaz, i da je član Komunističke partije, napisao dopis direktoru, koji je Draga vratio na posao. Kasnije je Drago vratio člansku knjižicu, jer, kako navodi, na sastancima nije bilo rasprave, odluke su donošene po direktivi.
-Pošto je Kranjska gora bila provincija, zbog školovanja djece preselili smo u Ljubljanu. Dobio sam obećanje od direktora jednog državnog preduzeća koji je bio iz Negotina da ću dobiti mjesto poslovođe i stan, ali od toga ništa nije bilo ispunjeno. Radio sam kao konobar, a Draga kao poslastičar, stanovali smo privatno. Dobili smo u Ljubljani treću kćerku Jelenu. Kasnije sam od Vojnog hotela “Partizan “ u kome smo radili, dobili stan. Nakon 15 godina bavljenja ugostiteljstvom, bio sam premoren, stalno na nogama, vene su mi pucale, pa sam riješio da promijenim posao. Polagao sam za vozača “C” i “E” kategorije i zaposlio sam se u firmu koja se bavila transportom – ističe Drago, kojemu je i davna želja bila da putuje u inostranstvo. Draga je ostala da radi u istom hotelu.
-Prošao sam 49 zemalja kao špediter. Slovenija je bila veliki izvoznik. Bilo je slučajeva da isto gvožđe samo kruži, prevozimo iz Slovenije u Beograd, iz Beograda u Pulu pa na Rab, gdje čekaju trajekti. Samo zbog papira. Najbolje sam prolazio na Zapadu. Auto ceste odlične. Turska mi je uzela život. Čekanje na granicama. Iran i Irak u ratu. Znao sam da vozim 50 na sat iz Kamnika 200 kg baruta, vojno vozilo ispred mene, kapetan i kolega pored – objašnjava Drago. Od 1989. godine Drago je radio privatno međunarodnu špediciju, jer je kupio svoj kamion.
-Već pred rat, u Sloveniji smo doživljavali maltretiranje, dok smo vozili pisali su nam visoke kazne. Tako sam prije otcjepljenja Slovenije otišao u Žabalj, kod Novog Sada. Kada sam saznao šta se desilo u Sloveniji došao sam po Dragu i započeli smo život opet u Beogradu. Radio sam kao špediter, a Draga u svojoj struci. Bila je devet mjeseci i u Libiji kod Gadafija – naglašava Drago. Draga je bila sama sa djecom u Ljubljani kada je započeo rat u Sloveniji.
-Tu noć djeca su nam bila na koncertu na trgu, a ujutru smo osvanuli sa tenkovima u ulici – kaže Draga, ističući da je još spavala kada je Drago pozvao na telefon pred zoru, jer je čuo na radiju, da su u njihovoj ulici tenkovi. Ponovo su Zujići krenuli ispočetka da se kuće u Srbiji. Njihova sloga, razumjevanje i ljubav bili su im najveći oslonac u svim vremenima i dešavanjima. I danas Draga rado pravi kolače, uvijek u kući ima za porodicu i goste. Ovi vrijedni i požrtvovani ljudi, cio život su radili i borili se da obezbijede egzistenciju porodici, a rad su zavoljeli na selu. Tako su u Beogradu napravili kuću, koju su kasnije prodali, a 2008. godine započeli kuću u Omaru, u kojem su danas jedini stanovnici. Kuću su završili 2010. od kada su svoj život vezali za ovaj kraj, koji je za njih, najljepši na svijetu. Kćerke, od kojih imaju petoro unučadi, žive i rade u Sloveniji, ali svi rado dolaze u selo.
S.Z.

Tekst objavljen 1. jula u „Pljevljskim novinama

About Pljevaljske Novine

Pogledajte i

Tri najbolje stvari koje nam je tehnologija donijela

Da li se sjećate iz ličnog iskustva ili su vam stariji prepričavali, kako su ljudi …

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.