utorak , decembar 1 2020
Početna / Vijesti / Društvo / Putovanje ka pobjedi nad smrću

Putovanje ka pobjedi nad smrću

PROTOJEREJ MR PREDRAG ŠĆEPANOVIĆ GOVORI O ZNAČAJU I DOBROBITI HRIŠĆANSKOG POSTA

 

Putovanje ka pobjedi nad smrćuU eri racionalizma, ljudi zaboravljaju da je post najmoćnije sredstvo protiv bolesti, ne samo tijela, nego, ako hoćete, na prvom mjestu duše, jer se duša liječi od grijeha, a pomoću Svetog pričešća koje je Lijek besmrtnosti i od vječne smrti

Mnogi hrišćani u ove dane kroz Veliki, Časni ili kako se još naziva Vaskršnji post, pripremaju se za radost velikog hrišćanskog praznika Vaskrsenja Hristovog. I, iako oni koji se stalno pridržavaju kanona znaju što i kako činiti tokom ovih sedmica Vaskršnjeg posta, nije se zgoreg i podsjetiti nekih bitnih momenata koje hrišćanski post čine onim što on jeste, što ga odvaja od nekog prostog dijetalnog režima ishrane. Ove godine, dodatno, zbog pandemije korona virusom, javljaju se i nedoumice i kod vjerujućih i kod nevjerujućih, naročito kada je u pitanju Sveto pričešće. O ovim temama razgovarali smo sa sveštenikom, protojerejem mr Predragom Šćepanovićevem, tološkim parohom.
Zašto se uopšte posti, i zašto je tako bitan baš Vaskršnji post u odnosu na druge postove tokom godine?
– Svaki post je putovanje ka cilju našeg života, a to je pobjeda nad smrću. Vaskrsenjem Hristovim se desila smrt smrti. Paradoksalno, smrt je umrla na Krstu Hristovom. Pitaće se neko: ako je Hristos vaskrsao i pobijedio smrt, zašto ljudi i dalje umiru ? Po riječima Svetog Makarija Egipatskog, da ne bismo živjeli vječno u strastima i grijesima, moramo svi proći kroz poniženje smrti. Ako ne postimo, kao da kažemo Bogu sve je to lijepo što si Ti Bože postio i mučio se za ljude, što si bio razapet i vaskrsao, ali to nema veze sa mnom i sa mojim svakodnevnim životom. Upravo kad postimo, mi poput djevojke koja se uljepšava za prvi susret sa momkom ili za svadbeno veselje ili momak za prvi sastanak sa devojkom, mi kažemo Bogu, tebe najviše volim, Ti si mi na prvom mjestu, Ti si moj Bog, moj najveći i najbolji prijatelj. Sam Gospod je postio 40 dana u pustinji, svi apostoli i milioni i milioni hrišćana kroz vjekove putem posta su Bogu i svome spasenju ugodili, pa se ovo naše pokoljenje uključuje u taj zlatni niz hrišćanstva. Sveta Crkva nas priprema da što dostojnije dočekamo praznik nad praznicima i radost nad radostima – Vaskrs.
• Što najčešće previđaju oni koji odluče da poste?
– Najčešće zaboravljaju da je prvo Bog nama oprostio, a da smo i mi dužni jedni drugima da oprostimo. Bez opraštanja, čak i da ništa ne jedemo, taj post neće imati značaja pred Bogom. Treba da se ispovijedimo i da se pokajemo. Pokajanje je preumljenje, promjena filosofije života, preokret od zla ka dobru, od mržnje ka ljubavi, od smrti ka vječnom životu. Najčešće se previđa da post nije sam po sebi cilj, nego sredstvo za postizanja cilja. Cilj je Sveto pričešće – sjedinjenje Boga i čovjeka. Čovjek sa svoje strane treba sve da učini da kroz post, pokajanje, ispovijest što dostojnije primi pričest, a sa sviješću da nikad nismo dostojni.
Što uraditi da nam se ne desi da iz vida izgubimo duhovnu komponentu posta u odnosu na tjelesnu, i šta ako nam se to desi?
– Tjelesni post osvježava tijelo i čisti ga od toksina i otrova koji u nama ostavlja mrsna hrana i koja često puta u ljudima izaziva razne bolesti, od lakših do najtežih, i pretpostavlja duši. Crkva nas poziva: Braćo posteći tijelom, postimo i dušom. Pravi post je da se udaljimo od zla, da utišamo gnjev, obuzdamo jezik, da pobijedimo strasti, da ne osuđujemo bližnje, da ih ne ogovaramo i osuđujemo, da ne živimo u preljubi i bludu i drugim grijesima. Post je zapovijedio sam Spasitelj kao najmoćnije oružje protiv đavola, rekavši u Svetom pismu da se „ovaj rod izgoni samo postom i molitvom”. Jedino su post i molitva dva krila koja nas od blatnjave zemlje dižu u Nebo pred Vladiku svih svjetova. Veliki ili Časni post uoči Vaskrsa traje sedam nedjelja i njegov cilj je da uspostavi ravnotežu duše i tijela, da se tijelo pokori duši i da slabeći tjelesna zadovoljstva u nama raste duhovni čovek pun ljubavi prema Bogu i bližnjem. Post je putovanje ka radosti Vaskrsenja, radosti koje neće biti kraja.
Koliko je tokom posta bitno ići na liturgije, aktivno učestvovati u životu Crkve, u tom zajedničarenju?
– Bog nas svake nedjelje i Liturgije poziva na svadbu i svadbeno veselje, ali se nažalost ne odazivaju svi pravdajući se prečim i neodložnim obavezama. Tek sa Vaskrsenjem iz mrtvih, Bogočovjek Isus Hristos je posvjedočio da je on zaista Bog i Sin Božiji. Do Vaskrsenja Spasitelj je učio o vječnom životu ali je Vaskrsenjem pokazao da je on zaista Život vječni. Da nije Vaskrsenja, Hristos bi bio prvi i poslednji hrišćanin koji je umro na krstu, a sa njim bi umrlo i Njegovo djelo i učenje.Sve na ovom svijetu bi umrlo, nestalo bi sa lica zemlje i iz čovjekovog pamćenja da nije Vaskrsenja Hristovog. Jer samo živa, a ne mrtva ličnost, može djelovati imati uticaj na ljude i ljudsku istoriju.
U poslednje vrijeme često nailazimo na televizijske priloge, novinske članke, izjave kojekavih gurua zdravog života, koji tumače hrišćanski post samo u domenu fizičkog-tjelesnog, i u zavisnosti od stava spram Crkve, ili ga osuđuju ili ga stavljaju u ravan nekog medicinskog fenomena. Što reći na takve izjave?
– Svako iznosi pred ljude ono što sam zna. Crkva ima milenijumsko iskustvo i njena nauka je potvrđena vremenom, ali i sijanjem mnogih svetitelja kroz vjekove, koji svojim netruležnim tijelima potvrđuju da je Hristos vaskrsao i da se naš život ne završava sa dva metra groba. Zar nam mošti Svetog Vasilija Ostroškog, čuda i mir koji zrači sa njegovog svetog tijela, ne potvrđuju da Bog nije Bog mrtvih, nego živih. U eri racionalizma, ljudi zaboravljaju da je post najmoćnije sredstvo protiv bolesti, ne samo tijela, nego, ako hoćete, na prvom mjestu duše, jer se duša liječi od grijeha, a pomoću Svetog pričešća koji je Lijek besmrtnosti i od vječne smrti.
Činjenica je i da s obzirom na zdravstveno stanje onog ko posti, ipak postoje neka odstupanja, molim Vas da ih navedete, i pojasnite što se u tom slučaju radi?
– Crkva kao duhovna majka kroz vjekovno iskustvo posjeduje znanje o slabosti pojedinih uzrasta, kako duhovnih, tako i tjelesnih i dozvoljava razrješenje, tj. ublažavanje posta za bolesnike, trudnice, dojilje, djecu, one koji rade teške fizičke poslove i dr. Njima se umanjuje ili ublažava tjelesni post, ali se pojačava duhovni post: molitva, pokloni, čitanje Psaltira i drugih bogougodnih knjiga. Jednom riječju, ne traži se podjednako od svih da se u svemu pridržavaju pravila posta, sa istom snagom. Najvažnije je da volimo Boga i bližnje, da držimo Deset Božijih zapovijesti koje je Bog dao Mojsiju koji je prethodno postio da bi što čistiji primio zapovijest od Boga na Sinaju. Samo preko posta, Mojsije se usudio da razgovara sa Bogom.
Na kraju, kao vidljiv znak posta, pristupa se pričešću. Kako mu pristupiti, fizički i duhovno – psihički?
– Post, molitva, pokajanje i ispovijest označavaju da vjernik živi sa Bogom i po Bogu, a taj život je i poziv na nebesku svadbu na čijoj trpezi se, na Svetoj liturgiji, prinosi sam Hristos i daje nam svoje Tijelo i Krv.
Najvažnije da shvatimo da nikada nijesmo dostojni Svetog pričešća, ali da bivamo udostojeni po ljubavi Božijoj i pozivu u Svetoj liturgiji koji čuje svaki vjernik – „Uzmite, jedite, ovo je tijelo moje”. Dužni smo po riječima Svetog Jevanđelja da oprostima jedni drugima, i da sa mržnjom u srcu i duši ne pristupamo Hristu, koji je sa Krsta oprostio onima koji su ga razapeli izgovarajući: „Oče, oprosti im jer ne znaju šta rade”.
Ž.JANjUŠEVIĆ
izvor: dan.co.me
sveštenik Predrag Šćepanović

About Pljevaljske Novine

Pogledajte i

te

Vlade usvojila Informaciju o zaključivanju aneksa 1 ugovora o korišćenju sredstava za realizaciju projekta „Upravljanje industrijskim otpadom i čišćenje“ za remedijaciju lokacije Pljevlja

Vlada Crne Gore je u četvrtak, 19. novembra 2020. godine, bez održavanja sjednice, a na …

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *