Pljevaljske novine web portal
Povezane vijesti
Decenijama je u Crnoj Gori nestajao pojam demokratije. Na svakom koraku, se krše njezina ustavna ljudska prava, a sloboda mišljenja je postala misaona imenica. To vam je sadašnja „slobodarska i ponosna“ Crna Gora, koju bije glas najmanje i najnesretnije države na Balkanu.
Vlast u Crnoj Gori, ima svoju neslavnu prošlost i trenutnu sadašnjost, otuđenosti od svog naroda, na čijem se čelu utaborio zapadni miljenik Milo Đukanović u ulozi apsolutiste, koji vidno krši ustavom zagarantovana prava crnogorskog naroda.
Taj, nazovimo ga njegovim pravim imenom, tiranin, koji se meša u unutrašnje stvari crkve, što se kosi sa ustavnim zakonom koji ne pripada toj nadležnosti upravljanja crkvenim propisima. Svojim tiranskim dekretima sve je stavio u zapećak neravnopravnosti u odnosu na rimsko – katoličku i islamsku vjersku zajednicu u Crnoj Gori, iako su Srbi pravoslavna većina u istoj.
Srpska pravoslavna crkva, ima svoju istorijsku odgovornost da odbrani svoj vjerski ucrtani put, kojim teku i koračaju njeni vjernici, a ona im je vodilja od samog Boga poslana. Milo sad gazi po tom trnovitom putu, koji mu je zapad trasirao bez skretanja na lakše staze, a sa njega će skrenuti tek onda čim ispuni sve njihove ciljeve i snove. Kad doslovno ispuni svoju misiju zapadnog poslušnika – sluge, baciti će ga pod noge, da im bude brisač za svoju prljavu obuću.
Od tog sudbonosnog trenutka crnogorski narod će tek da ugleda svjetlost na kraju tunela i početi da vida svoje patnje i muke u slobodi, koja je na pomolu. Jadni zavedeni narod i rat ga je iskovao da bude apsolutista.
On gazi sve pred sobom, a u svojim podanicima u ulozi vjernih ljigavaca koristi svoj dar manipulisanja sa njima, kao glavni oslonac za svaku vrstu podrške.
Postao je pohlepni moćnik u liku zveri i ništa mu nije sveto ukoliko se kosi sa njegovim ciljnim interesima. U stanju je da i preko mrtvih gazi, kako bi uvećao svoje enormno bogatstvo u svojoj ionako osakaćenoj i osiromašenoj Crnoj Gori, i u inostranstvu.
I on će jednog dana umrijeti u bijedi, čim narodu milom ili silom vrati oteto i opljačkano. Zemlja će ga use primiti kao i mnoge druge nesretnike, koji do poslednjeg daha nijesu imali za čim da žale, više sretni, nego li tužni, a on u mukama tuge, jer mu je narod uzeo samo ono što je njegovo, privremeno oteto.
Njegova svijeća će u suzama sagoreti. Na kraju i ona će se ugasiti, jer ništa nije trajno i večno, pa ni njegova partijska nenarodna vladavina.
U njegovom liku narod je odavno uočio pomahnitalu osobu u đavolovoj koži bezbožnika, koji nije svjestan svojih nakaradnih postupaka, od kojih se ubrzano i svjesno distanciraju i mnogi u njegovom korpusu doskorašnji istomišljenici i saradnici.
On je istinski ateista koji se udružio sa bezbožnicima i đavolom, pa skreće na bezbožni i antibožiji, antihristovski put nevjernika.
Korupcija i nepotizam vlasti M. Đukanovića cvjetaju na svim nivoima s kojima on upravlja. Njegovi pipci su u svim sverama društvenog i javnog života uklete NATO carevine zalutale Crne Gore.
Ta mala Crna Gora se dočepala da bude čan NATO pakta, koji je kasetnim bombama i krstarećim raketama 1999. godine razorio i uništio mnoga njena domaćinstva, a povrh svega uzeo život jednoj mladosti, koja ne dočeka ljepotu života u slobodi, i ako je danas okružuje obruč tame.
Milo se više ne plaši svog uticaja u raznim i očiglenim dokazanim aferama pljačke, tamo gde sve doseže moć njegove vladavine, a doseže na cijeloj teritoriji „zelene“ Crne Gore.
Svi pametni na vrijeme dok to još uvijek nije kasno od njega trebaju da se distanciraju, jer ih on onim što čini svjesno truje, a oni u ulozi njegovih marioneta iz lične koristi za poneki: motel; hotel; gliser ili vilu na atraktivnoj lokaciji, to još uvijek ne shvataju u kakvoj su zabludi danas a možda i sjutra. Sigurno je da će sud pravde jednog dana i na njihova vrata zakucati, da napaćenom narodu vrati oteto.
Narode Crne Gore iskažite svoju vjeru u Boga i neupitnu ljubav prema svojoj crkvi i jedni prema drugima, jer vas vijekovima neupitno bratstvo veže i čini vas snažnijim i jačim, kao što i nas iz dijaspore veže za vas, jer smo mi vaša braća i neuništivi izdanci dubokih korena vaših i naših predaka. Samo tako ćete ostati i opstati u svojoj domovini, lijepoj i ponositoj Njegoševoj Crnoj Gori i mi u mislima da smo sa vama.
Nezakonita propisima trenutna izopačena vlast pokušava da pravoslavne Srbe asimilira u pravoslave Crnogorce, oduzimanjem njihovog nacionalnog i duhovnog obiležja pravoslavne srpske veroispovesti.
Neotuđivo je pravo na slobodno ispovjedanje vjere za sve narode ovog svijeta. Samo to pravo u Crnoj Gori se ne uvažava prema kanonski priznatoj pravoslavnoj crkvi.
Mi iz dijaspore rasejani koje kuda po bijelom svijetu, a koreni su nam isti (ima nas koliko i vas tamo) molit ćemo uz pomoć Boga da će nas nakon 30. avgusta ove 2020. godine sunce toplije grijati u miru, slogi i slobodi.
Vi izborni pobjednici budite krila narodna i njegove istinske vođe.
KiR
Radovan Kecojević rođen je 1936. godine u selu Boričje u Pivi (opština Plužine), Crna Gora. Oficir bivše JNA, diplomirani stručnjak za ubojna sredstva i magistar prava.
