Razbiti zablude je teško ali nije nemoguće

I danas, u 21. vijeku, stereotipi i predrasude prate nas u svim segmentima života jer su u ljudskoj prirodi. Stereotipi su mišljenja, najčešće negativni stavovi, koje grupe imaju o sebi ili o drugim grupama a predrasude su emocijama nabijena mišljenja ili uvjerenja, najčešće negativna, o društvenim grupama (često manjinama) ili određenim ljudima, koje mogu dovesti do govora mržnje, verbalnog i fizičkog nasilja, iz koga proističe ponašanje koje vodi u diskriminaciju. Razvojem sredstava komunikacije i društvenih mreža pomoću medijske pismenosti neophodno je da pokušavamo razobličiti predrasude, prepoznati govor mržnje, propagandu i spin (obmana javnosti putem ciljano plasiranih poluistina). Ajnštajn je rekao: “Živimo u svijetu u kome je lakše razbiti atome nego predrasude” a više podučavanja, tolerancije, empatije, medijskih kampanja su potreba kako bi se prevazišle ove pojave u duštvu.

Foto Pexels

Zahvaljujući predrasudama ljudi formiraju mišljenje a da ne moraju da istražuju i utvrđuju činjenice, kaže profesorica francuskog jezika, Adela Drkić.

-U eri mas-medija i društvenih mreža, mi i jesmo pravo na misao zamijenili pravom na mišljenje, sa akcentom na ,,pravo” da naše mišljenje ne mora da podliježe bilo kakvim provjerama istinitosti ili realnog uporišta. Na naslovnoj strani uglednog londonskog lista “Gardijan” piše: “Comment is free, but facts are sacred” “Komentarisanje je slobodno, ali su činjenice svete”. Upravo u tom vakuumu, pa ma koliko minoran bio, u tom međuprostoru u kome kao korov zalivamo tzv. alternativne činjenice (a nema više istina, postoji samo jedna), upravo tu nastaju predrasude – kaže Drkić. Objašnjava da je često i sama žrtva i izvor predrasuda, ma koliko se trudila to da izbjegne. Kao primjer izdvojila je jedan, koji, kako kaže, uvijek koristi kao pokazatelj apsurda podjela u kojima kao region živimo.

-Na početku studija, neke 2000. godine, na osnovu imena (tj. na osnovu predrasude) procijenila sam da je moja koleginica Hrvatica. Na to mi je ona odgovorila da je Srpkinja porijeklom iz Vojvodine i da je totalno neumjesno da uopšte bilo koga na taj način procjenjujemo. Mislim da sam tada za cijeli život naučila neke lekcije, ali ih i dalje učim. Predrasude se prevazilaze upoznavanjem drugog i drugačijeg. Što su “torovi” jače ograđeni, to su predrasude bolje ukorijenjene. Dovoljno je pogledati film “Canadian bacon” slavnog američkog reditelja Majkla Mura da bi shvatili da je predrasuda osnovno oruđe homogenizacije neke zajednice, društva. Kad ljudima isperete mozak, možete da im servirate šta god želite. Taj film na ubojit način prikazuje razarujuću moć predrasude – ističe Drkić i zaključuje “ predrasude se ne mogu razbiti, ne zato što su ljudi nedovoljno edukovani, nego zato što je predrasuda potrebna za držanje na okupu, a ciljeve već definišemo po trenutnoj potrebi. U masi smrdi, ali je toplo”.

Maida Zilić Delić, profesorica sociologije, mišljenja je da su stereotipi i predrasude oduvijek sveprisutni zbog čovjekove potrebe da bude unaprijed spreman na nepoznato.

– U manjim sredinama gdje je međusobna komunikacija veća, prisustvo predrasuda i stereotipa je očiglednije, prisutni su u svim segmentima života i kreiraju ponašanje ljudi. Nisu svi stereotipi i predrasude negativni, ali su negativni štetni i neophodno je boriti se protiv njih. Najbolje rezultate daje edukacija, to je najdjelotvornije ali najduže traje. Neke predrasude zahtjevaju hitnu intervenciju, tako što bi se poveo sveobuhvatni društveni dijalog o štetnosti istih. Takve teme je neophodno stalno držati aktuelnim i javno govoriti o njima u npr učestalim tv emisijama ili organizacijom okruglih stolova, vršenjem konstantnog “pritiska” na javnost kako bi se preispitalo i mijenjalo opstajanje nečeg što svima nanosi štetu i onemogućava progres – ističe Zilić Delić i dodaje da su najnegativnije predrasude i stereotipi oni koji su utemeljeni na rasnim i nacionalnim razlikama.

– Na svjetskom nivou na mene je najjači utisak ostavio pokret “Black lives matter“ koji je skrenuo pažnju afroameričke populacije na probleme sa kojima se oni svakodnevno susreću zbog pripadnosti crnoj rasi. Od domaćih tema najjaču reakciju imam na sve otvoreniju mizoginiju. Posebno mi teško pada činjenica da se u Crnoj Gori i dalje insistira na dobijanju muškog potomka, tako što se svake godine izvede preko hiljadu selektivnih abortusa, kojima se eliminišu neželjeni ženski fetusi u cilju dobijanja muškog djeteta. To je jedna od tzv. tradicija koja je ovde dubuko ukorijenjena, pa je se zato sa njom teško boriti ali nephodno! Kampanja “Neželjena” mora i dalje da bude aktuelna kako bi se popravila situacija po ovom pitanju. Potreba da se obezbedi muški nasljednik nas svrstava u red “najrazvijenijih” zemalja u svijetu, kao što su Albanija, Avganistan, Pakistan… To definitivno mora prestati jer je valjda logično ugledati se i težiti razvijenom svijetu, a ne nazadnom, primitivnom i retrogradnom – naglašava Zilić Delić. Po njenim riječima svi ljudi pate od različitih predrasuda i baštine različite stereotipe, a zbog svoje profesije, kako kaže, lično ih lako prepoznaje i u obavezi je da ih javno obznani i insistira na prevazilaženju.

-Iz iskustva znam da najmanje predrasuda imaju ljudi koji posjeduju široko što formalno, što neformalno obrazovanje. Takvi ljudi, zapravo imaju skladištene slične situacije u vlastitom iskustvu, pa se najbrže i najlakše izbore sa njima. Ključno je razbiti zablude koje prate predrasude insistiranjem na tačnim i provjerenim informacijama. Kod stereotipa je problematično što je emocionalna kompomenta prenaglašena, a kad je čovjek toliko emotivno nadražen onda je sposobnost adekvatnog rasuđivanja umanjena, a spremnost na reakciju (najčešće destruktivnu) uvećana. Ključno je povećavati tolerantnost i razvijati empatiju prema drugom i drugačijem. Razbijati predrasude je teško ali nije nemoguće – poručuje Zilić Delić.

I Marko Jelovac, učenik Gimnazije „Tanasije Pejatović“, saglasan da je stereotipe i predrasude teško iskorijeniti, naročito u našoj sredini.

– Ono što je jako bitno reći, jeste da negativni stereotipi veoma često dovedu do predrasuda. Kada ljudi na osnovu pogrešnih stereotipa i predrasuda reaguju prema nekoj grupi ljudi to se naziva diskriminacija. Primjera imamo svuda oko nas, iz svakodnevnog života: kada se poslovi dijele na „muško-ženske“ pa se kaže „ženi je mjesto u kuhinji“ iako svi znamo da su neki od najplaćenijih i najčuvenijih kuvara muškarci; kada na osnovu priča mi unaprijed procijenimo neku osobu kao lošu i nedostojnu našeg društva iako je nismo ni upoznali; kada za one koji upišu Gimnaziju kažu da su bolji đaci od onih koji upišu Srednju stručnu školu iako se i tamo radi i uči, i mnogo talentovanih učenika upisuje i završava različite fakultete… – objašnjava Jelovac. On navodi da su najgori oni stereotipi i predrasude koji datiraju od davnina i koji direktno diskriminišu pripadnike neke nacije ili etničke grupe.

– Kao npr Romi, Jevreji, ili na našim prostorima Srbi, Crnogorci ili Muslimani. Mislim da je to nešto što je strašno i da ljudi ne smiju da se dijele tako. Za mene je jedino bitno ko je dobar, a ko loš. Trebalo bi da se vrše kampanje preko medija, da se još u osnovnoj školi uvedu obavezni časovi na kojima će se djeca upoznavati sa ovim pojmovima kroz konkretne primjere. Takođe bi trebalo da se strogo sankcionišu svi oni koji izazivaju mržnju u narodu na osnovu pogrešnih stereotipa i predrasuda. Mislim i da ovo nije samo problem u našoj zemlji i da se s njim susreću sve države pa čak i one najrazvijenije gdje postoje “siromašne i bogate četvrti“ – kaže Jelovac.

Marija Đurović, učenica Gimnazije “Tanasije Pejatović”, kaže da nam pol, starost, nacionalnost, vjera, profesija daju za pravo da (ponekada nesvjesno) etiketiramo ljude koje ne poznajemo.

– Radujemo se nama sličnima i bojimo se i osuđujemo one koji to nijesu. Klasični primjer stereotipa bio bi da su žene loši vozači ili da su Azijati dobri u matematici. Jasno je da oni proističu iz neznanja i nijesu urođeni već usvojeni tokom života. Potrebno je biti tolerantan i pokušati razumjeti drugačije od nas što često zahtijeva izlazak iz zone komfora. Ipak, ni jedan proces se ne dešava preko noći, pa tako ni odstranjivanje stereotipa – ističe Đurović koja se nada da će nove generacije uspjeti da premoste nevolje koje donose predrasude.

S.Z

Tekst objavljen u „Pljevaljskim novinama“ 15. februara 2021. g.