Poštovani,
Ja, građanin Vladan Vučinić, učitelj iz Pljevalja, od juče sam meta napada na lični i profesionalni dignitet od strane Pokreta za Pljevlja, izraženom kroz politički pamflet objavljen na lokalnim portalima. Pošto su mi se obratili kao građaninu, nijesam imao želje da svoje ljudsko i profesionalno dostojanstvo stavljam u službu podizanja predizborne temperature u kampanji pomenute gospode. Razumijem da nam se politički stavovi mimoilaze, ali ne zaboravite da ja kao građanin imam pravo na svoje stavove i mišljenja. Razumijem da je krenula predizborna kampanja. Pa, iako nijesam politički aktivan, nijesam na odborničkim listama, a nijesam ni predśednički kandidat, makar provjerite i vi i mediji koliko ima istine u tome što ste napisali.
Ipak, prinuđen sam da reagujem na saopštenje koje je objavljeno na PV Informeru, PV Portalu i RTVPV portalu, dana 4.2.2023.godine. U pitanju je Saopštenje JU OŠ „Salko Aljković“ i moje uvažene direktorice Milice Rondović i svih zaposlenih.
Cilj mog obraćanja medijima nije da polemišem sa uvaženom direktoricom, već da cijenjenoj javnosti objasnim da sporni tekst pod naslovom „ Čast il’ bruka žive dovijeka, pa zašto ne reći?“, koji sam podijelio na svom facebook profilu, nije moje autorsko djelo, već podijeljena objava drugog autora, prenešena integralno, stara godinu dana. Ni jednim jedinim slovom nije naznačeno da dotični tekst odražava i moje lične stavove. Ali, očigledno je shvaćen lično.
Uz to, ni taj, niti bilo koji tekst podijeljen ili objavljen na mom facebook profilu, nikada i ničim nije dotakao moju profesiju, mjesto na kom radim, a pogotovo ne moju sadašnju ili bilo koju Upravu. Nikada i ničim u svom radnom angažmanu od 22 godine nijesam dijelio ni kolege, ni prijatelje po nacionalnom ili vjerskom osnovu. Možemo se dijeliti na „ljude“ i „neljude“. Zamolio bih sve ljude koji, ipak, razumiju što znače zapravo pojmovi koje je uvažena direktorica navela; pojmove poput “kontinuiranog i otvorenog širenja mržnje”, “nacionalna i verska netrpeljivost”, da pronađu jednu jedinu riječ kojoj je Vladan Vučinić autor, koju je izgovorio, kojom je nekoga uvrijedio…
Sa druge strane, moj lični i profesionalni intergritet je napadnut sa svih mogućih strana… Najmanje što sam očekivao od svog nadređenog, u krajnjem od koleginice, uvažene gospođe Rondović, jeste da me pozove lično, ili službeno u prostorije škole da mi pruži priliku da iskažem svoj stav , pa da i ja tada imam priliku da pitam đe sam i kako, školi koju direktorka zastupa, “kaljao” ugled. To je zakonska obaveza direktora, kao što je i zakonska obaveza da zaštiti svog zaposlenog.
Citiram uvaženu direktoricu Rondović:“Dužnost prosvjetnog radnika je da bude oplemenjen ljubavlju i dobrotom i da uvijek i na svakom mjestu bude dostojan svog poziva.“ Vjerujem da sam svojim radom, u dosadašnjoj našoj saradnji, prvenstveno kao kolege, a u posljednje dvije godini u službi nadređenog i zaposlenog, potvrdio da posjedujem sve kvalitete koji su naglašeni kao kvaliteti prosvjetnog radnika. To potvrđuje moj lični profesionalni angažman u obrazovanju i vaspitanju brojnih generacija đaka u Pljevljima.
Cilj mog obraćanja medijima nije da polemišem sa uvaženom direktoricom, već da cijenjenoj javnosti objasnim da sporni tekst pod naslovom „ Čast il’ bruka žive dovijeka, pa zašto ne reći?“, koji sam podijelio na svom facebook profilu, nije moje autorsko djelo, već podijeljena objava drugog autora, prenešena integralno, stara godinu dana. Ni jednim jedinim slovom nije naznačeno da dotični tekst odražava i moje lične stavove. Ali, očigledno je shvaćen lično.
Uz to, ni taj, niti bilo koji tekst podijeljen ili objavljen na mom facebook profilu, nikada i ničim nije dotakao moju profesiju, mjesto na kom radim, a pogotovo ne moju sadašnju ili bilo koju Upravu. Nikada i ničim u svom radnom angažmanu od 22 godine nijesam dijelio ni kolege, ni prijatelje po nacionalnom ili vjerskom osnovu. Možemo se dijeliti na „ljude“ i „neljude“. Zamolio bih sve ljude koji, ipak, razumiju što znače zapravo pojmovi koje je uvažena direktorica navela; pojmove poput “kontinuiranog i otvorenog širenja mržnje”, “nacionalna i verska netrpeljivost”, da pronađu jednu jedinu riječ kojoj je Vladan Vučinić autor, koju je izgovorio, kojom je nekoga uvrijedio…
Sa druge strane, moj lični i profesionalni intergritet je napadnut sa svih mogućih strana… Najmanje što sam očekivao od svog nadređenog, u krajnjem od koleginice, uvažene gospođe Rondović, jeste da me pozove lično, ili službeno u prostorije škole da mi pruži priliku da iskažem svoj stav , pa da i ja tada imam priliku da pitam đe sam i kako, školi koju direktorka zastupa, “kaljao” ugled. To je zakonska obaveza direktora, kao što je i zakonska obaveza da zaštiti svog zaposlenog.
Citiram uvaženu direktoricu Rondović:“Dužnost prosvjetnog radnika je da bude oplemenjen ljubavlju i dobrotom i da uvijek i na svakom mjestu bude dostojan svog poziva.“ Vjerujem da sam svojim radom, u dosadašnjoj našoj saradnji, prvenstveno kao kolege, a u posljednje dvije godini u službi nadređenog i zaposlenog, potvrdio da posjedujem sve kvalitete koji su naglašeni kao kvaliteti prosvjetnog radnika. To potvrđuje moj lični profesionalni angažman u obrazovanju i vaspitanju brojnih generacija đaka u Pljevljima.
Svakodnevno se srijećemo i komuniciramo, a zaboravljamo da ćemo to raditi i ubuduće. Kome se obraća ovim saopštenjem gospođa Rondović? Od koga se ograđuje ako niđe ime škole nije pomenuto? Zašto se, u ime škole i svih zaposlenih, saopštava stav škole preko portala i fb stranice, a da mene kao radnika nije prvo obavijestila? Očigledno je, da je danas sve moguće.
Zar nijeste svjesni da ste se na ovaj način pridružili onima koji mi na sve moguće načine, ne birajući sredstva, pripisuju djela koja nijesu moja i koja ne odražavaju moja visoko moralna i etička načela, koja su moja vodilja kako u profesionalnom tako i u ličnom životu.
Po članu 10 Evropske konvencije o ljudskim pravima, u stavu 1 propisano je da svako ima pravo na slobodu izražavanja. Ovo pravo uključuje slobodu mišljenja i slobodu primanja i prenošenja informacija i ideja, bez miješanja javne vlasti I bez obzira na granice. Dakle, pravo na slobodu izražavanja predstavlja jedan od temelja svakog demokratskog društva i jedan od osnovnih uslova za lično ostvarenje svake osobe.
Sa ovim demantijem ću završiti svoje obraćanje javnosti. U mom činjenju koje je postalo predmet pažnje javnosti, nema elemenata za bilo kakvo krivično gonjenje. Ako je u pitanju „ućutkivanje“ zarad različitih stavova (političkih, nacionalnih), ni to ne može proći. Ovo je, još uvijek, slobodna i demokratska država. Bio sam prinuđen da reagujem i to ću uvijek učiniti u zaštitu imena i prezimena, porodice, ličnosti i profesije, ne svoje, već svih onih za koje znam da su u pravu. Neću se više oglašavati na ovaj način, osim pravno, putem institucija sistema ukoliko budem prinuđen da štitim sebe i svoju profesiju.
S poštovanjem,
Vladan Vučinić