Pljevaljske novine web portal
Povezane vijesti
U momentu odlaska starog menadžmenta u kasi je ostalo preko devet miliona eura keša i neplaćena aprilska faktura za ugalj u iznosu od oko četiri i po miliona eura, što je oko 13,5 miliona. Otkrivenog uglja takođe je ostalo 1,4 miliona tona, vrijednosti 30 miliona eura. Nakon 17 mjeseci novi menadžment ima u kasi nekoliko hiljada eura i teško isplaćuje plate bez poreza i doprinosa. Primljeno je više od 600 radnika, koji i neće i ne znaju ništa da rade, kaže izvor Pobjede iz Rudnika uglja
Kontroverzni ugovor o prodaji uglja sa Elektroprivredom Srbije, masovno partijsko zapošljavanje kao i niz loših poslovnih odluka doveli su Rudnik uglja Pljevlja pred bankrot, saznaje Pobjeda.
Dva izvora Pobjede iz kompanije saopštila su da je teško ugrožena likvidnost preduzeća i da je veliko pitanje da li će u narednih par mjeseci biti isplaćene plate sa svim doprinosima u bruto iznosu.
PRAZNA KASA
U momentu odlaska starog menadžmenta u kasi ostalo je preko devet miliona eura keša i neplaćena aprilska faktura za ugalj u iznosu od oko četiri i po miliona eura, što je oko 13,5 miliona. Otkrivenog uglja takođe je ostalo 1,4 miliona tona, vrijednosti 30 miliona eura. Nakon 17 mjeseci novi menadžment ima u kasi nekoliko hiljada eura i teško isplaćuje plate bez poreza i doprinosa. Primljeno je više od 600 radnika, koji i neće i ne znaju ništa da rade, kaže izvor Pobjede iz Rudnika uglja.
Izvori ukazuju da je na loše poslovne bilanse RUP uticao i niz loših poslovnih odluka – od amaterske kupovine potpuno pogrešne mehanizacije za proizvodnju lavande i kao ključni razlog kontroverzni ugovor za Elektroprivredom Srbije.
– Ugovor za isporuku uglja TE „Nikola Tesla“ Obrenovac je očigledna pljačka energetskih resursa Crne Gore i niko normalan ne bi ovo potpisao. Prema cijenama struje koje su do sada bile, kompanija će, ukoliko se realizuje u cjelosti, izgubiti blizu 100 miliona eura. Vrijeme je da se neko ovim pozabavi – rekao je izvor Pobjede iz kompanije.
UGOVOR
U ugovoru, koji je ekskluzivno objavila Pobjeda, nijesu u dovoljnoj mjeri ispoštovani interesi države i Rudnika posebno kada je riječ o cijeni po toni, troškovima prevoza, koji su na nivou iz 2013. godine, ali i fakturisanju i konačnom mjerenju kupljenog uglja koja su, iz nepoznatih razloga, kao u kolonijalnim državama, mimo svake prakse, prepuštena Elektroprivredi Srbije.
Ugovor su u Beogradu 25. maja ove godine u prostorijama Elektroprivrede Srbije (?!) potpisali izvršni direktor RUP Milan Mijo Lekić, inače predsjednik pljevaljskog odbora Nove i v. d. direktora EPS-a Miroslav Tomašević.
Posao je, prema saznanjima Pobjede, dogovoren u trouglu između biznismena i funkcionera SNS-a Vladimira Mandića, izvršnog direktora Rudnika uglja Milana Lekića i tadašnjeg predsjednika Odbora direktora EPCG Milutina Đukanovića.
Ovim ugovorom je predviđena isporuka prvih 40.000 tona od planirane ukupne količine od 300.000 tona uglja.
– Cijena uglja iznosi 28,8 eura (bez PDV-a) za kvalitet toplotne moći od 8.000 kJ/kg po toni, pri čemu se vrši korekcija cijene ponderisanjem u rasponu toplotne moći od 7.000 do 10.000 kJ/kg – navodi se u ugovoru. Ta cijena je ispod svakog tržišnog minimuma jer je minimalna cijena na tržištu 50 eura za ugalj takvog kvaliteta.
Transport dogovorene količine uglja na željezničku stanicu u Prijepolju realizovaće RUP, dok će troškovi biti pokriveni od strane EPS-a, kao i troškovi utovara uglja u vagone u stanici Prijepolje, čiju uslugu je obezbijedio RUP nakon sprovedenog tenderskog postupka.
– Cijena prevoza uglja od Rudnika do utovarne stranice Prijepolje iznosi devet eura bez PDV-a, po toni, tako da je u ukupnom iznosu najviše do 360 hiljada eura bez PDV-a. Cijena utovara uglja u vagone u stanici Prijepolje iznosi 1,85 eura bez PDV-a po toni, tako da je u ukupnom iznosu najviše do 74 hiljade eura bez PDV-a – navodi se u ugovoru.
Cijene prevoza su, po tvrdnjama izvora Pobjede iz Upravnog odbora, na nivou 2013. godine i veoma su nepovoljne po državu i Rudnik. Da je ugovor polukolonijalni, svjedoči i podatak da, mimo uobičajene prakse, rudu u konačnom fakturisanju mjeri EPS a ne Rudnik uglja kako se to radi u slučaju prodaje kompanijama ili građanima.
Izvor Pobjede naglašava da je izvršni direktor Milan Lekić iz DF-a ugrozio radni status svih sada više od 1300 radnika.
U menadžmentu ima preko 15 ljudi, njihove plate su astronomske, ugovori su na štetu kompanije, a njihovo profesionalno znanje je na mnogo niskom nivou izuzimajući 3-4 čovjeka. U radnike se uvukao strah od posrnuća kompanije i uvođenja stečaja, za šta ima dovoljno argumenata. Sumnjive investicione nabavke, po nenormalno velikim cijenama – ocjenjuje izvor Pobjede.
Prema njegovom uvidu, neobjašnjivo je ,,kaubojsko ponašanje izvršnog direktora i Odbora direktora koji mu sve to aminuju“ i koji su odgovorni za stanje u kompaniji.
-Na jednom radnom mjestu po pet-šest izvršilaca, a nema šta ni jedan da radi. Raspored nekih ljudi sa sumnjivim fakultetskim diplomama na vrlo bitnim radnim mjestima, a do skoro su bili pomoćnici rukovaoca mašina. Totalni haos i nebriga za osnovnu djelatnost, rudarenje, već pričaju populistički narodu o otvaranju novih kopova, izgradnji cementare na gas, ugljeni briketi, pivare, narodne kuhinje, ljekobilje usred površinskog kopa, sijanje krompira, luka… došli smo u situaciju da imamo u Rudniku više baštovana i vrtlara nego bagerista i stvarno potrebnog radnog osoblja – zaključio je izvor Pobjede.
Lekić proglasio poslovnom tajnom broj novozapošljenih radnika uoči lokalnih izbora
Državne kompanije Rudnik uglja i Elektroprivreda Crne Gore već više od pola godine kriju većinu podataka o broju ljudi koje su zaposlili, a ta praksa se nastavila i nakon raspisivanja lokalnih izbora, saopšteno je iz Mreže za afirmaciju nevladinog sektora. Iz te NVO su optužili izvršnog direktora RUP Milana Lekića da krije podatke o broju zapošljenih.
– Pljevaljski Rudnik uglja, koji je od kraja 2018. godine u potpunom vlasništvu države, odbio je zahtjeve za slobodan pristup informacijama, proglašavajući sve vrste ugovora koje je sklopio sa novozapošljenima od početka ove godine za poslovnu tajnu. U svom odgovoru MANS-u, izvršni direktor Rudnika Milan Lekić se pozvao na interni dokument Pravilnika o poslovnoj tajni iako je bio dužan da sprovede Zakon o slobodnom pristupu informacijama.
Podatke o tome koliko je od početka godine podijeljeno novih ugovora krije i Elektroprivreda Crne Gore, koja ove godine nije odgovorila ni na jedan zahtjev za slobodan pristup informacijama o novozapošljenima koji joj je MANS uputio, navodi se u saopštenju.
Primjeri ovih preduzeća, kako dalje navode iz MANS-a, nažalost, svjedoče o nastavku pogubne prakse koju je uspostavio prethodni menadžment, dok novi koji je isključivo sastavljen po partijskom ključu, ne pokazuje namjeru da se sa njome prekine.
Izvor-pobjeda
