utorak , avgust 21 2018
Početna / Vijesti / Društvo / Silom prilika uspješan poljoprivrednik

Silom prilika uspješan poljoprivrednik

porodica Miletic naslovna

Početak maja, topao proljećni dan i još topliji doček u selu Bukovica. Bogom dati predjeli, divni pejzaži, plodna zemlja, ali vječiti problem – plasman proizvoda, nebriga države i opštine, velika udaljenost od grada, usporavaju vrijedne domaćine ovog sela da napreduju. Iako rade „od jutra do sjutra“ od tog rada ne mogu da se obogate. Volje i ljubavi prema selu i radu imaju ali to im nije dovoljno. Da bi se selo razvijalo i napredovalo, da bi mladi ljudi ostajali da žive na svom ognjištu, potrebno je mnogo više od praznih priča i predizbornih obećanja političara.

Putovali smo 60 kilometara, najvećim dijelom asfaltnim putem, do kuće porodice Miletić, supružnika Slobodana (47) i Gordane (30) i Slobodanovog brata Milorada (50). Na vratima kuće dočekuju nas vesele, razdragane i predivne jednogodišnje bliznakinje Kristina i Valentina. Ako država iole razmišlja da pospješi i razvija selo onda bi trebalo da pomogne vrijednim i požrtvovanim ljudima kao što su Slobodan i Gordana. Oni su riješili da ostanu na selu, unaprede imanje i stvore, koliko je to u njihovoj mogućnosti, bolje uslove sebi i porodici. Sav njihov rad i trud, sve što su postigli, a postigli su mnogo, bio bi uzaludan, kako kažu, da se nije ispunio njihov jedanaestogodišnji san – da se ostvare kao roditelji. Na tom putu nije bilo ni malo lako, ali Gordana i Slobodan koračali su strpljivo ruku pod ruku zajedno sa vjerom i nadom. Danas kućom odzvanja smijeh mezimica Kristine i Valentine čije je postojanje dalo novu dimenziju u životu ponosnih roditelja.

– Djeca su najveće bogatstvo. Danas mi je puno srce i sve što radim, radim za njih, samo da njima ništa ne fali – priča Slobodan sa osmijehom. Supruga Gordana je rodom iz Čajniča. Udala se za Slobodana sa 18 godina.

– Kada sam došla u Bukovicu sa Slobodanom je pored brata Milorada živjela i majka. Nisam znala da radim poslove na selu. Sve sam naučila uz pomoć Slobodana – kaže Gordana koja je suprugu velika podrška.

Gordana sada ima pune ruke posla oko dvije djevojčice koje tek uče da hodaju, pričaju, dok Slobodan i Milorad vrijedno održavaju imanje. Pošto je svekrva davno umrla, Gordana je najveću pomoć u početku oko Kristine i Valentine imala od sestre i majke koje su povremeno dolazile iz Čajniča. Slobodan pomaže dosta u odgajanju kćerkica koje je već razmazio, kaže Gordana.

– Dok su sa mnom u kući mirne su, ali kad ugledaju Slobodana odmah počinje igra i graja jer znaju da im je sve dozvoljeno – ističe Gordana.

Nije baš Slobodanov izbor bio da ostane na selu, više je bio splet okolnosti. Imao je, kaže Slobodan, dobar posao u Dubrovniku, prije rata. Radio je tamo šest godina i vjerovatno se ne bi vratio da nije bilo ratnih dešavanja devedesetih godina. Pobjegao je pred sam rat, srećan što je živ došao kući. Radio je po šest godina u Vojsci i Policiji u Kovačevićima. No, kada je ostao bez posla latio se rada na imanju.

Plodno, uredno i većinom ograđeno imanje od 18 ha nije dovoljno da prehrani 42 krave, šestoro teladi i dva bika koliko Miletići broje danas na imanju u zaseoku Tvrdakovići. Rijetki su domaćini u našim krajevima kao porodica Miletić koji imaju ovakav stočni fond i koji obrađuju pored svoga imanja još tridesetak ha zemlje koje uzimaju u zakup. Svu neophodnu mehanizaciju Miletići su kupili: traktor, dvije kosačice, balirku, muzilicu, dok su zajedničke mašine dobili posredstvom FAO organizacije: kombajn za silažu, sjetvospremač, prikolicu, rasturač za đubrivo.

bukovica 5

bukovica 2

– Ranije smo držali 180 ovaca. Kada su lopovi počeli da kradu ovce, a vuci da kolju, bili smo primorani da ih prodamo. Iz tora pokraj kuće nestajala su jagnjad, a počinioci nikada nisu pronađeni. Tako sam 2008. godine kupio jednu kravu, napravio dvije štale. Za jednu štalu izdvojio sam oko 15.000 evra. Pošto nismo u mogućnosti da prodajemo sir, primorani smo da prodajemo mlijeko. Bilo je dobro dok je Miško Lončar dolazio u Bukovicu gdje nam je okupljivao mlijeko. Bili smo zadovoljni isplatom i redovnošću. Zbog komšija koji su sipali vodu u mlijeko, Lončar više ne dolazi, pa moram da vozim mlijeko u Pljevlja. Prelazim svaki drugi dan po 120 kilometara. Makadamski dio puta zimi kada padnu snjegovi sam čistim. Godinu i po smo predavali mlijeko mljekari „Lazine“, a dvije godine mljekari „Milka“ iz Pavinog Polja – objašnjava Slobodan i dodaje da ima dvije cisterne kapaciteta 300 i 700 litara. Sakupi mlijeko i od komšija i prevozi do Pljevalja i mljekare „RM komerc“. Dok su imali tri krave i manje ovaca Miletići su prodavali sir, sada jedino prave sir za svoje potrebe.

bukovica 4

bukovica 3

Nije lako živjeti i raditi takvim tempom kao Slobodan. Neprestan rad na imanju, samo kosidba traje mjesec, svakodnevna muža krava po četiri sata ujutru kao i uveče, putovanja po 120 km u Pljevlja svaki drugi dan … Ove godine pored 6.000 bala sijena morali su da kupe još 200 metara da bi prehranili stoku. Ali ne bi se Slobodan žalio samo kada bi imali bolje mogućnosti i bolje uslove za plasman proizvoda.Velika bi korist i rasterećenje bilo kada bi mještani Bukovice mogli da prodaju mlijeko mljekari „Pađine“ iz BiH od koje su imali ponudu od 50 centi za litar. Međutim, pošto nije regulisana prekogranična saradnja nisu u mogućnosti za ovakav plasman. Telad prodaju nakupcima u Pljevljima kao i u Bosni. Da su komšijski odnosi odlični i da se komšije slažu i potpomažu dokaz su Miletići i Čutune. Slobodan je ponovo prije tri godine kupio 80 ovaca koje čuva komšija Merko. Hranu za ovce obezbjeđuje Slobodan, godišnje plati 150 evra za čuvanje, i pomogne mu sa svojom mehanizacijom oko svih poslova. U Tvrdakovićima, u kojima zimi žive samo Miletići, kao i u čitavoj Bukovici zemlja je pogodna za razvoj voćarstva i povrtlarstva. Miletići imaju voćnjak od 600 stabala šljiva, ima i jabuka, krušaka. Od mnogobrojnih obaveza nisu u mogućnosti da pokupe svo voće koje rodi. Prošle godine su uspjeli da sakupe samo 50 metara šljiva, dok je isto toliko pojela stoka.

Početkom maja kada smo posjetili Miletiće skoro svo povrće bili su zasijali.

– Iako imam volju i želju za radom ne mogu ništa više da planiram jer smo oslonjeni jedino na sopstvene snage, a sami ne stižemo sve. Država neće da stimuliše seljaka. Ne tražim ništa džabe od države. Poručio bih ministrima da ispune obećanja, da država obezbijedi poljoprivrednicima kredite sa povoljnim kamatama, a da ne traže hipoteku na objekte u gradu – zaključuje Slobodan.

S.Z.

 

 

 

About Pljevaljske Novine

Pogledajte i

komarci

OBAVJEŠTENJE O ZAPRAŠIVANJU KOMARACA U GRADU I OKOLINI

Odeljenje za zaštitu životne sredine Opštine Pljevlja obavještava gradjane, a posebno pčelare da će se …

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *