Pljevaljske novine web portal
Povezane vijesti
Ove godine u septembru bilo je 25 godina rada Odjeljenja za hemodijalizu, pa smo tim povodom posjetili ovo odjeljenje i uvjerili se u priče pacijenata koji imaju samo riječi hvale za ljekare i medicinsko osoblje. Kako navode pacijenti, još da sestre i ljekari nisu srdačni, odgovorni, pažljivi i stručni, mnogo bi teže podnosili dijalizu koja je veoma naporna i iscrpljujuća.
Život pacijenata na dijalizi pored toga što znatno smanjuje kvalitet života, negativno utiče na cjelokupnu psihu i sve potrebe čovjeka. Stalne strepnje, strahovi, neizvjesnost…To je život sa mnogo ograničenja i odricanja. Prisutna je stalna zavisnost od „mašine“. Kako će podnositi dijalizu zavisi od organizma kao i mnogih drugih faktora ali najviše od njihove volje za životom, spremnosti da se pridržavaju savjeta vezanih za ishranu.
Prva dijaliza na Odeljenju u Bolnici u Pljevljima urađena je 6. septembra, dok je 20. septembra zvanično otvoreno Odjeljenje za hemodijalizu. Dr Predrag Stanković, internista, osnovao je ovo odjeljenje na kome je radio do prošle godine. Pacijenti su bili zadovoljni njegovim radom jer im je bio velika podrška u liječenju.
Milanka Tošić, glavna medicinska sestra, na Odjeljenju za hemodijalizu, već 25 godina dijeli tuge, strahove, radosti sa pacijentima dijalize. Posao je kaže, odgovoran i težak, fizički, ali psihički još više. Medicinska sestra mora uvijek da bude pripravna tokom dijalize, jer se nikada ne zna ishod. Uvijek su moguće komplikacije, pa je neophodna pravovremena intervencija bilo da je u pitanju pogoršanje stanja kod pacijenta ili kvar na aparatu. Strahovi i neizvjesnost do kraja dijalize su obostrani, kako za pacijenta tako i za medicinsko osoblje.
– Pacijenti na dijalizi provode po 4 sata svaki drugi dan. Zbližimo se i vežemo za njih i postajemo kao porodica. Za ovih 25 godina kroz ovo odjeljenje prošlo je preko 100 pacijenata. Na početku je bilo teško dok se nismo uhodali. Bili smo na obuci u Podgorici. Imali smo nesebičnu pomoć kolega iz Prijepolja i Podgrice. Kada smo počeli rad na Odjeljenju za dijalizu pored dr Stankovića bilo je pet medicinskih sestara i glavni tehničar. Pet pacijenta je bilo na dijalizi, a Odjeljenje je imalo tri aparata – kaže Tošić i dodaje da je danas na dijalizi 11 pacijenata dok ih je najviše bilo 24 – 2014. godine.
– Na početku smo radili u tri smjene zbog nedostatka aparata. Sada nemamo problem jer smo nakon deset godina dobili još tri aparata. Jedno vrijeme, dok je bila zajednička država, naši pacijenti bili su najmlađi, prosječna starost iznosila je 25 godina – objašnjava Tošić. Po njenim riječima kolegijalnost na Odjeljenju je na visokom nivou, kao rijetko gdje. Dara Miličić i Marica Despotović rade takođe već 25 godina, ali i nove medicinske sestre lako se uklope u kolektiv i brzo prihvate sve savjete i sugestije koje dobijaju od starijih koleginica.
– Svaki prilazak pacijentu kada treba da započne dijaliza je stresan.Trese se pacijent kao i ja. Na ruci pacijenta je fistula koja je urađena hirurškim zahvatom kojim su spojene vene i arterije zbog mogućnosti većeg protoka krvi. Život pacijenta je u toj ruci. Ako krene komplikacija prilikom uboda, mora se ponavljati. Ako krene dobro opet je teško pacijentu da izdrži 4 sata do kraja dijalize. Dijalizator uz pomoć aparata obavlja funkciju bubrega – kaže Tošić.
Nakon odlaska dr Stankovića, pacijente na dijalizi obilazi svako jutro dr Adnan Hadžiosmanović, internista, dok je nefrolog Marina Ratković iz Podgorice dolazila je dvomjesečno, tri puta do sada, ali zbog obaveza više nije u mogućnosti da dolazi.
– Najčešći uzroci prestanka rada bubrega su dijabetes, visok krvni pritisak, dok je manje pacijenata koji su ovde zbog osnovne bolesti bubrega – glomerulonefritis. Uzročnici su i u djetinjstvu neliječene streptokoke kao i genetski predispozicije – pojašnjava Hadžiosmanović.
Dati organ drugoj osobi najuzvišeniji je čin ljudske humanosti i zato se kampanjski mora podizati svijest građana o tome. U Crnoj Gori postoje donorske kartice, a kako kaže, Hadžiosmanović, ima ih nekoliko u Bolnici u Pljevljima, ali naš zakon nije precizan u ovoj oblasti, pa iako osoba za života potpiše donorsku karticu to ne obavezuje njegove naslednike da pristanu da daju organe ukoliko dođe do moždane smrti potencijalnog donora. Najčešče su donori organa srodnici.
S.Z.
Svaka dijaliza stresna kao da je prva
Tokom ovih 25 godina godina 4 pacijenta su izvršila transplantaciju bubrega. Mišu Kotlaji je izvršena transplantacija bubrega prije 13 godina u Pakistanu, dok je Ani Brašanac (51) nakon tri godine dijalize, od 1995. do 1998. godine, u Beogradu urađena transplantacija bubrega koji je dobila od majke. Imala je samo 26 godina kada je krenula na dijalizu.
– Teško je bilo suočiti se sa činjenicom kada su mi ljekari rekli da moram na dijalizu. Imala sam dva sina od pet i jedne godine. Ali zbog njih sam sve izdržala. Problemi su nastupili u porađaju, zbog visokog pritiska i viška plodove vode. Godinu nakon porođaja ljekari u Podgorici su mi rekla da nisam dobila preventivnu terapiju, bubrezi su trpjeli i tako je došlo do prestanka rada. Krenula sam na dijalizu koja je prvi put trajala tri godine. Majka mi je dala bubreg i 15 godina sam normalno funkcionisala. U decembru 2013. godine nakon operacije oka, osjetila sam bolove u predjelu stomaka. U pitanju je bio tumor jetre. Nakon operacije jetre, opet počinje dijaliza – ističe Ana koja stoički podnosi sve nedaće koje joj život donosi. Kaže da joj je podrška porodice na prvom mjestu, a onda medicinsko osoblje Odjeljenja za hemodijalizu.
– Bila sam u bolnici u Podgorici, Beogradu, ali ovde je osoblje najljubaznije, sve je uredno i čisto. Nikakvih primjedbi nemam na njihov rad – ističe Ana.
Brane Cvijetić (53) je na dijalizi već 33 godina. Rijetki su pacijenti koji se pridražvaju načina života koji je neophodan ljudima koji su na dijalizi i koji žele da žive normalnim životom koliko je to u njihovoj mogućnosti.
– Kada čovjek krene na dijalizu oprašta se od života koji je ranije vodio. Kreće u sasvim drugi način života gdje se sve mijenja. Vodim računa o ishrani, krećem se, družim, slušam dobru muziku. Ali volja za životom i podrška porodice je najbitnija. Još od prvog razreda osnovne škole imao sam zdravstvenih problema, a sa 20 godina sam krenuo na dijalizu. Prvu dijalizu sam obavio u Beogradu na VMA. Teško je bilo prihvatiti tu činjenicu i fizički i psihički. Prvo su bila naporna putovanja. Sedam godina sam išao na dijalizu u Užice, tri puta nedeljno. Teško je dok čovjek ne uđe u neki kolosjek i prihvati. Od osnivanja Odeljenja za hemodijalizu u Pljevljima mnogo je lakše za pacijente koji su ranije putovali u Prijepolje, Užice, Podgoricu – kaže Brane. Njegovi planovi su bili da upiše fakultet, ali život mu je krenuo drugim tokom. Hrabro se suočio i krenuo naprijed. Može čovjek sve da podnese ako ima jaku volju, ističe Brane koji je dva puta bio, kako kaže, na ivici.
– Dva dana sam bio u komi nakon dijalize i da nisam bio na VMA sigurno ne bih preživio. Život je neprestana borba svima, kako zdravim ljudima tako i bolesnima. Srećni su oni ljudi koji su u mladosti shvatili da je život prolazan i da ne treba juriti za materijalnim dobrima već su zadovoljni onim što imaju. Ova naša borba je za preživljavanje. Nikada ne znamo kakav će biti ishod. Za svaku dijalizu moramo da se spremamo i psihički i fizički, kao da je prva. Znamo raspored, svaki drugi dan čekamo bolničko auto koje dolazi po nas. Ranije su dijalize trajale po 5, dok sada sa savremenim aparatima traju po 4 sata – naglašava Brane koji kao i Ana hvali medicinske sestre i ljekare.
– Oni su mi kao druga porodica. Kao rođene sestre. Iako su plate medicinskih sestara male uvijek su ljubazne, spremne da pomognu u svakom trenutku – zaključuje Brane.
Na specijalizaciji 20 ljekara
U Opštoj bolnici u Pljevljima radi 23 ljekara specijalista, što je po riječima Ernesa Gadža, direktora Opšte bolnice, nedovoljno, pa je na specijalizaciji trenutno 20 ljekara: 5 internista od kojih su dva subspesijalista endokrinolog i kardiolog, 4 hirurga, tri ginekologa, dva pedijatra, dva urologa, dva radiologa, biohemičar, neurolog, anesteziolog, ortoped, orl – subspecijalista i dermatovenerolog.
– Konkurs za još pet specijalizacija biće raspisan tokom naredne godine. Tako će Bolnica biti ekipirana sa svim specijalistima koji su potrebni i njihov dolazak se očekuje kada završe specijalizaciju. U aprilu ove godine došao sam na mjesto direktora Bolnice, a tokom ove godine u medicinsku opremu uloženo je oko 250.000 evra od Fonda zdravstva i donatora među kojima su najveći Rudnik uglja i Elektroprivreda – kazao je Gadžo i dodao da su ljekari preopterećeni pošto Bolnica nema dovoljan broj specijalista.
– Bez obzira kakva je percepcija javnosti ljekari rade dobro s obzirom koliko ih ima i koliko su opterećeni. Zbog umora su moguće greške, a ne zbog neznanja. Prinuđeni smo da angažujemo ljekare sa strane, pa sada imamo 12 specijalista koji rade u Bolnici – rekao je Gadžo.
U aprilu je otvoren novi Kabinet za gastroendoskopiju, a pošto u bolnici nema specijaliste iz ove oblasti, dolaze gastroenterolozi iz Podgorice. Kabinet za telemedicinu za četiri mjeseca rada već pokazuje pozitivne efekte.
– Naša bolnica je prva uspostavila linkovsku vezu sa Podgoricom. Na ovaj način omogućujemo kontakt ljekara, zdravstvenih radnika i pacijenta iz naše Bolnice, sada prvenstveno sa KBC-om, a u kasnojoj fazi uspostavićemo vezu i sa drugim bolnicama izvan države. Pacijenti su sada u mogućnosti da zakažu konsultacije u realnom vremenu i dobiju preporuke za dalje liječenje putem video linka. Zadovoljni smo radom ovog Kabineta jer se radi o kvalitetnoj opremi, a kasnije putem video linka planiramo održavanje predavanja što će olakšati i ljekarima i medicinskom osoblju. Neko će reći postignuto je malo, neko dosta, a ja kažem da je postignuto dovoljno. Nećemo stati na ovome. Raspisali smo tender za nabavku sanitetskog vozila, kao i ultrazvučnog aparata – 4 D za Ginekološko odeljenje. Planiramo za sledeću godinu nabavku novog CT aparata koji se često kvari – rekao je Gadžo. On je naglasio da postoji pozitivna klima Vlade Crne Gore i Ministarstva zdravlja za izgradnju Bolnice, ali još se ne zna kada će početi izgradnja.
