četvrtak , septembar 21 2017
Početna / Vijesti / Društvo / Svaki novi dan je novi dar

Svaki novi dan je novi dar

 

Postepeno ostvaruje ciljeve: kreće od malih da bi dostigla velike. Upornost i odlučnost su njene najznačjnije osobine. Udala se sa osamnaest godina, prvo je oformila porodicu, pa tek kasnije nastavila Višu medicinsku školu. Najviše cijeni poštenje. Smatra da je bolja i najgora istina od najbezazlenije laži.

Tanja Vulović, glavna medicinska sestra na Internom odjeljenju,Tanja Vulovic kaže da  obrazovanjem i ulaganjem u sebe stiče samopouzdanje  i sigurnost u radu kao i u ophodenju sa ljudima.

– Išla sam obrnutim redom. Prvo sam se udala, rodila djecu, a sa 35 godina nastavila da studiram. Djeca su mi prioritet u životu, odlični su  đaci. Nikola je student druge godine Ekonomije u turizmu, a Nina je drugi razred Gimnazije. Podrška porodice je veoma bitna. Imala sam razumijevanje mojih sestara, majke kao i supruga – Miodraga koji je zaposlen u Pošti – priča
Tanja.

Završila je Srednju hemijsku školu, a prošle godine i Višu medicinsku u Beogradu. Međutim poslije udaje nastalo je vrijeme krize i  inflacije, a  Tanja  se nije  libila mnogih poslova: radila je u trgovini, videoteci, Komunalnom preduzeću, ali nikada nije odustajale od želje za daljim obrazovanjem. Prvo je za godinu  položila 24 ispita  razlike za  Srednju medicinsku školu, a 2004. godine položila prijemni ispit na Višoj medicinskoj školi u Zemunu. Već jedanest godina radi u zdravstvu. Kao medicinska sestra počela je rad na  na Hirurškom odjeljenju, a zatim na Internom. Kao glavna medicinska sestra radi dvije godine na ovom odjeljenju.

U početku sam razmišljala da li ću moći uskladiti sve obaveze;  posao, porodica,  studije ali sam uvijek vjerovala i bila sigurna u sebe. Ono što  planiram, to i završim. Bilo  je teško raditi i putovati na relaciji Pljevlja – Beograd. Nijesam dobijala slobodne dane, pa sam nekada odlazila sa posla na ispit, a vraćala se po završetku ispita. Dešavalo se da po mjesec  ostanem na vježbama, a samo vikendom dođem kući  – sjeća se Tanja.

Pored svih obaveza stiže i da radi  u kiosku koji posjeduju  već više od deset godina. Znala je često sa knjigom u ruci da radi,  gdje sada radi  najviše Tanjina  majka.

Tanja smatra da su danas ljudi izgubili mnogo na polju komunikacije.

– Vidimo se, ali se ne čujemo. Topla riječ i optimizam da će biti bolje od velike je važnosti za pacijenta. Bolje se osjećam kada
mogu da pomognem ljudima. Najviše me pogađa smrt pacijenata i kada mladim ljudima nema lijeka – iskrena je Tanja.
Pokušava da uvede neke novine na Interno odjeljenje, mada je svjesna da se sve novine teško prihvataju.

Prije dvije godine uspjela je da obezbijedi sponzorstvo za ovo odjeljenje. Nabavljen je inventar  čime su poboljšani uslovi za njegu pacijenata.

– Efikasno liječenje pacijenata ne možemo ostvariti ako ne stvorimo neophodne  uslove za rad. Zato bih apelovala na sve ljude koji su u mogućnosti da svojim donacijama učestvuju kako bi omogućili pacijentima koji su ovdje smješteni bolju i kvalitetniju njegu. Pomoć bilo koje vrste ovdje je uvijek dobro došla. Sada radimo novu metodu  „Njegu   po procesu“ gdje svaka medicinska sestra evidentira kada je i  kakvu  pomoć pružila
pacijentu.Time se dobija uvid u njihov rad i nema kolektivne odgovornosti – kaže Tanja.

U slobodno vrijeme voli da uživa u prirodi, a sitnice je raduju i ispunjavaju.

– Život je kratak, čovjek iza sebe treba da ostavi trag. Da uživa u svakom trenutku u životu, jer suviše je problema  na koje čovjek
nailazi, a koje mora da prevaziđe – naglašava Tanja.

Njene želje za obrazovanjem nisu završene. Tanja planira da nastavi još dvije godine studija na Višoj medicinskoj školi.

S. Z.

  • Uvijek?

Pomažem ljudima koliko je to u mojoj mogućnosti.

  • Nikada?

Ne volim podmetanje. Nikada  ne bih promijenila svoje životne stavove radi novca.

  • Životni moto?

Svaki dan je novi dar.

  • Vrline?

Poštenje, upornost, iskrenost i tolerancija prema drugima.

  • Mane?

Tvrdoglava sam, ali sebi često zamjeram što nijesam malo opuštenija,  jer život shvatam preozbiljno. Ako nekada ne mogu završiti nešto što ne zavisi samo od mene ne bih trebala ni razmišljati o tome. Međutim, svaki posao radim savjesno i volim da uspijem  u svemu  što započnem.

  • Želje i stvarnost?

Moje želje se odnose na porodicu. Da budemo zdravo i da moja djeca uspješno završe fakultete i osnuju porodicu.
Stvarnost je onakva kakvom je mi napravimo. Neostvarena želja mi je da posjetim čuvenu katedralu u Barseloni.

„Pljevaljske novine“  15. maj 2009. godine

 

About Pljevaljske Novine

Pogledajte i

Vojimir Dedeic

Vojimir Dedeić, akademski vajar i slikar: Živm za umjetnost

  Ljubav prema umjetnosti rodila se u najranijem djetinjstvu, još u osnovnoj školi. Stvara inspirisan …

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *