četvrtak , septembar 21 2017
Početna / Vijesti / Društvo / Temelj prošlog, sadašnjeg i budućeg vremena

Temelj prošlog, sadašnjeg i budućeg vremena

 

Kada su krajem XIX vijeka pitali mještane jedne pljevaljske seoske opštine “da li žele crkvu ili školu“,  oni su odgovorili da hoće školu, jer, “sa Bogom možemo razgovarati i nepismeni, a nama treba znanje i pismenost“. Na temelju takve mudrosti, daleke 1901.godine, počela je sa radom pljevaljska gimnazija. Ubrzo, život u kasabi postao je življi, izgledao je sve sređeniji i bogatiji, hvatao je korak i dotle nepoznatu ravnotežu, kojoj svaki život svuda i oduvijek teži, a koju postiže samo rijetko, djelimično i prolazno.

Od tada, do danas, već 115 godina gimnazija gradi stepenice preko kojih ulazi u riznicu prestižnih kulturno – prosvjetnih institucija Crne Gore. Nosi ime svog prvog direktora, Tanasija Pejatovića,  čija je prerana smrt osiromašila i školu i grad i nauku.  Datum njegove smrti, isti je onaj kada su davno, prije,  umrli besmrtni Servantes i Šekspir. Ništa nije slučajno, gimnazija je sa svojih 115 godina  u društvu besmrtnih.

Ovdje smo danas, u zgradi projektovanoj 1927.godine u stilu akademizma. Ona je zračila i mirisala na Evropu i modernost. Nadamo se, i očekujemo da obećana rekonstrukcija bude što prije, u istom duhu,  jer vremešne dame znaju šta je stil.

Kada se ovakvi jubileji odnose na trajanje jedne škole, jasno je da zrače velikom duhovnom snagom koja je oslonac za razvoj , putokaz za dosezanje najvećih ciljeva. To najbolje razumiju oni koji zaista vole svoj grad i koji imaju srčanosti i volje da ostanu i onda kada se odlazak čini kao spas. Samo oni imaju ovakve svečane trenutke kao velike nagrade za vjernost. Iz daleka, svoj grad i gimnaziju  volio je i sanjao Bogomir Dalma koji joj je stihovima čestitao 50 godina

‘’Ponosna i bijela na ravnom Čitluku,

Kao naš Partenon zari pola vijeka…’’

gimnazija-zgrada

Gimnazija je od drevne Atine, od svoje helenske tradicije najbolja opšteobrazovna škola svih vremena. Na njenom tragu, naša gimnazija je bila i ostala mjesto umnosti, razboritosti i poštovanja,  poštovanja drugosti,  drugog vremena drugog prostora,  drugog mišljenja i osjećaja. Ona je mjesto našeg kontinuiteta  i  pečat identiteta. U vremenu brojnih rasprava o identitetima,  ovaj koji mi njegujemo, neupitan je. Ovdje se oblikuje ličnost – biće – ovdje se postaje “ja“.  Učenici  u ovoj školi stiču obimna znanja, apstraktna i konkretna, sve u pokušaju da dosegnu istinu. Ona je najčešće tamo gdje se u harmoniji susreću ovo ja i mi. Ravnoteža pojedinca i društva, uma i srca rješenje je za izazove koje stvarnost nameće mladom čovjeku.

Na njih svakodnevno jurišaju mračne slike svijeta kao lavirinta bez Arijadninog  konca.  Nameću im se vještačke dileme oko izbora raskošnog i veselog života, sjete i melanholije.  Prozaičnost dnevnog, materijalnog, prijeti da ugrozi i duh i dušu. Mi smo tu da im pružimo znanje i vjeru, da hrabro ulaze u okršaje života i grade spokojnu i srećnu budućnost. Stari Grci vjerovali su da su im bogovi dali vino da bi zaboravili tegobe svakodnevnog života. Mi našim  učenicima nudimo opojno piće koje se sastoji od učenosti, vrline i dobrote. Jer, društvu koje ima viziju sebe kao naprednog i uspješnog, ne trebaju učeni koji ne osjećaju, ljudi od struke bez duha  ljudi od uživanja bez srca.

svecani-program-2016

Izvanredni uspjesi naših učenika govore da računamo na njih, ali računajte i na nas, njihove profesore koji čvrsto vjeruju da su entuzijazam i ljubav, ne jedini, ali dovoljno čvrst materijal koji gradi ovu školu. Vjerujemo čak i onda kada se drugi umore i zaborave. Mi , koji se bavimo ovom divnom profesijom, u kojoj se sporije stari, smatramo se izabranim, privilegovanim. Treba mnogo snage i ljubavi da mlade ljude poučimo i mijenjamo, a da ih ne povrijedimo, da ih poštedimo od apatije i apsurda kada ih život natjera da biraju između ideala i stvarnosti. To je borba od koje nemamo prava da odustanemo. Zajedno sa našim učenicima dijelimo odgovornost da ostanemo dostojni onih koji su bili i zaslužimo poštovanje onih  koji će biti. Nadamo se da će vrijeme koje sve stvari umanjuje, bar djela iz ljubavi i poštovanja uvećati. Samo tako visoki ciljevi oblikuju mentalitet pobjednika, nadmoć nad običnim  u ljutoj borbi protiv prosječnosti  i  provincijalizma.  A on nam je danas potreban i veoma dragocjen.

Njeno trajanje i naše kolektivno pamćenje jasno svjedoči da su generacije prije nas imale snage i hrabrosti da je  odbrane od surovosti vremena i prostora, da ponekad brane i druge od sebe, da nauče braniti sebe od sebe.

O sebi ne govorimo često. A trebalo bi. Govoriti o gimnaziji nekad i sad, potrebno je da bi sebe definisali, oblikovali, kao pojedinci, kao Pljevljaci. Gimnazija jeste obrazovno vaspitna institucija, ali je ona uvijek bila i kulturno središte ovog grada  i  šireg prostora.  Priča o njoj preliva se u sve društvene tokove i čini sliku našeg grada ljepšom i značajnijom u našim i u očima drugih. Na Balkanu gdje su megalomanski politički ciljevi stalno proizvodili manjak geografije, a višak istorije,  pljevaljska  gimnazija uspjela je da nađe pravu mjeru i postane reprezent onoga što Njemci zovu DUH VREMENA, a da uvijek bude korak ispred njega.

Naš grad je mali, ali iz gimnazije vidimo sve što se sa zemlje može vidjeti od vasione. Zato je naš grad veliki,  jer mi smo po mjeri onoga što vidimo, a ne po mjeri svoje veličine.

hol-gimnazije

Bez namjere da priču o njoj odjevam u mitsko ruho čemu smo tako skloni, svečanost ovog trenutka daje mi za pravo da ovo obraćanje završim sa dozom misticizma.

Negdje tamo,  nekada i uvijek,  sadašnjost  pita istoriju za Pljevlja.  Zabrinuta je  za njihovo sjutra. Ona mirno kimne glavom, slegne ramenima i pokaže na gimnaziju.

MUDROME DOSTA    –        SAPIENTI SAT

Hvala vam na ovako brojnom prisustvu, koje je za nas izraz poštovanja i podrške, ali i odgovornosti i obaveze.

Pozdravni govor profesorice istorije Ljiljane Bajčetić, predsjednice Školskog odbora, na svečanoj sjednici nastavničkog vijeća gimnazije “Tanasije Pejatović“

About Pljevaljske Novine

Pogledajte i

Vojimir Dedeic

Vojimir Dedeić, akademski vajar i slikar: Živm za umjetnost

  Ljubav prema umjetnosti rodila se u najranijem djetinjstvu, još u osnovnoj školi. Stvara inspirisan …

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *