sreda , jun 26 2019
Početna / Vijesti / Društvo / U posjeti porodici Tešović iz Slatine: Najljepše je na svom ognjištu

U posjeti porodici Tešović iz Slatine: Najljepše je na svom ognjištu

Svaki novi susret sa ljudima i prirodom Bobova iznova očara čovjeka. Prozračan prostor obasjan suncem, prostvarnstvo i vazduh koji krijepi pluća i dušu, planinski prevoji kao zaštitnici mira i srdačni mještani puni ljubavi za svoje selo. Njihov snažan glas ojačao od surovih zima, koje su znale da zaveju selo po više dana, pun je radosti i energije. Najveći problem ovih divnih ljudi jesu loši putevi do zaselaka i onaj glavni do Pljevalja. Do Bobova preko Glibaća, najudaljenijeg zaseoka Ograđenice, ima 53 km puta, od čega je samo 15 km asfalta do Gornjeg sela. Putem niz Ljute strane idu samo kamioni sa dvije pune prikolice u kojima preko pet decenija odvoze zeleno zlato iz bobovskog sela, ne vraćajući ni centa u seosku infrastrukturu. Gradsku administraciju i lokalne vlasti „ne boli duša ni džep“ što mještani lome svoja auta i leđa ali su revnosni u slanju rješenja kojim traže da im se plati porez na imovinu.

Originalna arhitektura kuća sa crvenim limenim krovovima, gomile kamenčića koje su generacije skupljale na jednom mjestu čisteći i stvarajući plodno planinsko zemljište, urednost dvorišta i sela bude osjećaj poštovanja. Prostranstvo Bobova i blizina neba očarava na prvi pogled.

porodica Tesovic

porodica tesovic 2

No i pored loših puteva i velikog rada koji ovi vrijedni gorštaci ulažu na svojim imanjima, oni koji su ostali kažu da nigdje drugo ne bi mogli da žive. Navikli na stalan rad, vole svoje selo, svaki pedalj zemlje, jer, kako kažu, na selu može da se živi kada čovjek ima porodicu koja je spremna da pomaže. Do Slatine, jednog od naseljenijih bobovskih sela u kome je nastanjeno 80 mještana, putovali smo oko 50 km, po lijepom novembarskom danu. Srdačna i gostoljubiva porodica Tešović iz Slatine, domaćin Miladin, koga svi znaju kao  Okana (70)  i supruga Novka (72) cijeli život su poljoprivrednici, oslonjeni na svoj rad i porodičnu slogu. Sve što imaju stekli su od poljoprivrede. Svojim rukama i plodovima sa svoga imanja stvorili su mnogo. Sve što posjeduju, sve što su godinama sticali, ne može se porediti sa njihovom najvećom srećom, blagom i radosti – petoro djece, 15 unučadi i petoro praunačadi. Četiri kćerke Božana (47), Mileva (45), Ivana (40), Biljana (35) i sin Rade (30) vaspitani su u porodici Tešović da budu vrijedni i pošteni ljudi. Kćerke su se udale, oformile svoje porodice, a veliku želju roditelja da dočekaju da se oženi i najmlađi sin mezimac porodice, ostvario  je Rade u oktobru prošle godine. Snaha Flora (22) došla je iz Skadra na dan kada je napunila 21 godinu. Za godinu zajedničkog života svekar i svekrva su prezadovoljni snahom, koja je odlično savladala srpski jezik.

– Sada mi je mnogo lakše otkako je Flora došla u našu kuću. Odmijenila me u svim poslovima. Ona je sada moje dijete i više bih voljela nažao da učinim kćerkama nego njoj – priča Novka, otresita žena, koja je, kako kaže, podnijela dosta tereta i u rodu i u domu. Ali pored svih teškoća i nedaća spremna je da uvijek pomaže sinu i snahi na imanju.

Flora je draga, vedra i nasmijana, i brzo se uklopila u porodicu Tešović. Savladala je naš jezik bez problema, koji je najviše naučila uz pomoć rečnika. Potiče iz sedmočlane porodice iz sela udaljenog pet sati vožnje od Skadra. Suprug Rade je stasit i lijep, dobar i pažljiv prema Flori, lijepo se slažu.

– Daljina od moje porodice jedino mi je predstavljala problem. Ali sada sam naavikla  ovdje. Često odem kod mojih u Skadar, a i oni dolaze. Otac, majka, brat i sestra sa kćerkom su dolazili ovdje  – kaže Flora. Florinoj porodici je, kaže, najbitnije da je došla u porodicu koja poštuje porodične vrijednosti pa su nakon posjete otišli zadovoljni  kćerkinom izborom. Rade priča kako je Florin ujak rekao da bogatstvo nije važno nego kakav  je čovjek i porodica u koju se djevojka udaje. Flora priča kako u Albaniji nije dobro ako mladić ili djevojka ne osnuju porodicu do 30. godine i pokazuje nam na telefonu fotografije njene porodice, veliku dvospratnu kuću ispred koje je vinova loza, bratiće, sestriće, baku, školu u kojoj ima 120 djece, rijeku koja protiče njenim selom koje se nalazi na 600m nadmorske visine. Kaže Rade lijepo je Florino selo al je ljepše Bobovo, tamo ne može da se radi mašinama jer je strmo.

Hvali svekar snahu i ističe njenu spremnost da pomogne u svim poslovima, kako u kući, tako i na imanju.

– Čim je došla počela je da radi sve kućne poslove: pravi pitu, hljeb, pomaže na livadi, u štali.Sve je znala da radi. Ljetos je naporedo sa nama plastila i grabila. Ustajala svako jutro u pola sedam. Ništa joj nije teško – ističe Okan.

Od osmoro djece samo je Okan ostao na imanju a vrijedna supruga Novka je iz komšiluka, rođena u porodici Jović, i u braku su 48 godina. Živjeli su na katunu u staroj kući godinu sa svekrom i svekrvom a 1971. godine počeli su trospratnu kuću od kamena, u kojoj danas žive. Svekrva je rano preminula a otac je poživio 88 godina i bio podrška u svemu. Oboje su podnijeli dosta tereta dok su napravili kuću. Najstarija kćerka je bila rođena, Novka bi prvo nahranila dijete, završila poslove na livadi, pa nosila ručak majstorima, dok je Miladin sa ocem i bratom mjesec dana ručno vadio kamen 2 km od nove kuće, koji su na saonima dovozili po snijegu.

Tešovići su vodu doveli 1981. godine sa izvora Čortan iz Ljubišnje. Novka je znala, kaže, po dva bidona vode preko 20 kg u jednoj ruci da ponese sa rijeke Drage, a koristili su i snježnicu, kao i vodu sa bunara.

Danas je mnogo olakšan rad na imanju jer imaju svu mehanizaciju: traktor, tamić, kosačicu, balirku, muzilicu. Sina Rada hvale roditelji kao poslušnog i spremnog da radi i privređuje baveći se poljoprivredom.

– Nikada nisam planirao da napustim Bobovo. Ovdje ću ostati, a planiram ako budem mogao i da proširim stočni fond – priča Rade sa blagorodnim osmijehom, ponosno pokazujući njihovo stado krava koje pase na livadi ograđenoj čobanicom. Najviše radi sa mehanizacijom i u sve je upućen. Tešovići na svom imanju od 36 ha kao i 20 ha komšijskog imanja koje koriste drže osam krava, dva vola, 20 ovaca, 20 kokoški. Da bi izimili stoku Tešovićima je potrebno oko 2.500 bala sijena. Na besprekorno urednom imanju pored kuće 13 objekata, pretežno novijih:  objekat za sijeno kapaciteta do 4.000 bala, dvije štale, koliba, objekat za mehanizaciju, za sir… kao i četiri objekta na katunu gdje provode po dva mjeseca.

porodica tesovic 3 selo Bobovo 4

– Nemamo problema oko prodaje sira jer već 18 godina prodajemo istom nakupcu. Sir najčešće prodajemo po cijeni od 3,5 evra, dok je nekada cijena niža. Kajmak više ne pravim za prodaju, jedino za naše potrebe. Ranije bi Okan za jedan dan u Pljevljima prodao po 100 kg kajmaka. Sada više ne mogu da radim kao ranije, oba koljena sam operisala – naglašava Novka vrsna planinka za odličan bijeli mrs, čudeći se što Flora još nije probala kajmak.

Povrće za svoje potrebe proizvode, sve na organski način i neprskano, dok voće ne uspijeva. Čak pokazuju i Florine tikve za koje je sjeme donijela iz Albanije. U ostavama je pristavljeno 4 puna bureta kiselog kupusa, kojeg su proizveli.

– Samo da smo zdravo, pa koliko možemo radićemo – zaključuje Miladin.

Mladenci nas u svom džipu voze 10 minuta do našeg auta. Pokazuju nam  katun, komšiluk, svoje ovce. Flora poznaje i broji komšijske koze, pita o našem životu, kako zovemo svekra i svekrvu, koje ona zove mamom i tatom. Pažnja, toplina i zadovoljstvo starijih i mlađih članova porodice Tešović dokaz su da je porodično ognjište najveći izvor sreće.

 

S.Z.

 

 

Kada ima vijeka, ima i lijeka

 

Miladin Okan rečit, vispren i dobrodušan čovjek, priča kako za malo nije umro zbog dobroćudnog tumora u potkoljeničnoj jami, jer mu nije pravovremeno ustanovljena prava dijagnoza. U Pljevljima  na pregledu kao i u Podgorici ljekari su otkrili cistu ispod koljena ali su smatrali da nije tumor i da operacija nije potrebna.

– Prvo su mi na VMA rekli da imam osteoporozu. Čudili su se s obzirom odakle dolazim kako imam nedostatak kalcijuma. Dobio sam 13 injekcija, ali stanje je bilo sve lošije. Bio sam skoro nepokretan. Otišao sam na pregled kod ljekara iz Beograda Vere Popović u Budvu koja je napisala u izveštaju da je dijagnoza pogrešna i uputila me na konzilijum u Podgoricu odakle sam opet otišao na VMA u Beograd. Tamo su mi dijagnostikovali tumor sa lijeve strane grudnog koša. Bio sam srećan što je ustanovljena dijagnoza. Međutim nakon operacije biopsija je pokazala da nije u pitanju tumor. Da nije bilo dr Popović  koja se se zainterosovala za moju bolest sigurno bih umro – ističe Miladin i dodaje da je dr Popović posjećivala mnogo seminara po inostranstvu i predložila da pošalju krv na analizu u Japan. Iz Japana je stigao nalaz da je u pitanju dobroćudni tumor u potkoljeničnoj jami. Nakon operacije i oporavka koji je trajao deset dana, Miladin se vratio kući i odmah počeo da radi na livadi. Petogodišnje Miladinovo liječenje uspješno je završeno zahvaljujući dijagnozi koju je dobio u Japanu i uspješnoj operaciji na VMA. Za vrijeme bolesti nije bilo lako supruzi Novki i sinu Radu, koji su najviše tereta podnijeli.

 

 

 

 

 

 

About Pljevaljske Novine

Pogledajte i

Kosidba Poblaće 2019.

Oživjela moba na tromeđi u Poblaću

Glasovi preko 50 ljudi, zvuk kose i miris pokošene trave oživili su zaselak Rosulja, u …

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *