Da je brak svetinja, a da su ljubav, razumijevanje i umjerenost recept za sreću podsjetili su nas Sabiha i Fadil Bosović, koji su proslavili pedeset godina braka u restoranu „Trebovina“ u društvu svojih najmilijih, kćerke, sina, zeta, snahe i unučadi. Dirnuti pažnjom i sjećanjem na protekle godine, sa puno emocija Bosovići su pričali o svom braku. Ljubav Sabihe i Fadila, rođena na prvi pogled, krunisana je brakom 1964. godine.
– Kada sam došao iz vojske našao sam je da radi u Štampariji. Na prvi pogled rodila se ljubav. Bio sam joj šef na poslu, a ona je meni postala šef u životu – kroz osmijeh priča Fadil.
Sabiha, ponosna supruga, majka i baka, kaže da bi poželjela svojoj djeci brak kao što je njen i Fadilov.
– Sloga, ljubav, zadovoljstvo, razumijevanje i poštovanje čuvali su nas sve ove godine. Čitavog života imala sam njegovu bezrezervnu podršku, i zahvalna sam mu na svim godinama ljubavi i pažnje. U mirnim godinama koje brojimo, za nas nema veće sreće od osmijeha našeg potomstva. Radili smo, borili se za njihovu bolju budućnost. Mada, moram priznati da su vremena bila mnogo bolja, kada smo Fadil i ja stupili u brak. Nismo bili ni prebogati ni presiromašni, ali smo imali bogatu dušu, posao i redovne plate, dobro zdravlje, a generalno među ljudima je bilo više zajedništva – kaže Sabiha, koja je u štampariji radila 35 godina.
Bosovići, dobri ljudi, blage naravi, kažu da nikada djeci ništa nisu zabranjavali ni određivali. Kćerka Saida i sin Said, opravdali su povjerenje roditelja, koji se, kako kažu, mogu samo poželjeti, pa na isti način vaspitavaju i svoju djecu. Iskustvo je najbolji učitelj života, a od starijih ljudi se može što – šta naučiti. Ipak, ako neko može važiti za odgovornog i marljivog čovjeka na koga se uvijek može osloniti, beskrajnog zaljubljenika u svoj posao, onda je to Fadil.
Jedan od začetnika sportskog novinarstva u našem gradu, najvjerniji hroničar pljevaljskog sportskog života, prisutan je u „Pljevaljskim novinama“ od prvog broja, davne 1960. godine, kao grafičar i član Redakcije. Od 1965. godine počeo se polako zanimati za pisanje, a onda i „krpiti“ sportske strane, lagano ulazeći u tajne profesije. I tako prođe pola vijeka, a Fadila ni mraz, ni kiša, ni sunce, pa čak ni povremena bolest nisu spriječili da isprati sportski život našeg grada. Ljubav utkana u članke na stranicama našeg lista, ovjekovječena je knjigom „Pljevaljski sport 1960 – 2006“.
D. Čolović
Objavljeno u avgustu 2014. godine