Pljevaljske novine web portal
Povezane vijesti
Jučerašnji pravoslavni praznik Vidovdan u Pljevljima je proslavljen molitveno liturgijama u crkvama, parstosom svim postradalim vojnicima od Kososvskog boja, parastosom na Stražici i Vidovdanskom akademijom – Veče sjećanja na Predraga Peđu Leovca, održanoj u prepunoj sali Centra za kulturu, u organizaciji Kulturnog centra Peđa Leovac. U bogatom kulturno umjetničkom programu dirljive su bile pjesme o Vidovdanu, kosavskom zavjetu, ljepoti srpske duše, Peđi Leovcu, koje su pjevale: Tijana Vučetić, sestre Jovana i Jana Ljiljanić, upotpunjene recitacijom Uglješe Čolovića, i guslarskim pjesmama: Darka Cupare i Nikole Tošića.
Uz gromoglasne aplauze pozdravljeni su živi svjedoci, heroji sa Košara, Peđini saborci, borci Interventnog roda, 53 graničnog bataljona kojim je komandovao Peđa, a koji su prisutvovali Vidovdanskoj akademiji:Aco Mirković, Bojan Stajić, Anto Radovanović, Saša Cvetković i Veselin Đokić.
Protojerej stavrofor Darko Jović poručio je u besjedi da kada govorimo o Vidovdanu govorimo o sebi.
„Peđa Leovac je svojim životom posvjedočio da je “Zemaljsko je za malena carstvo, a nebesko uvijek i dovijeka”. Mnogi i čija imena ne znamo dali su svoje živote za taj ugaoni kamen našeg bića. Svako od njih predstavlja nit koja spaja Kosovo i Metohiju sa dušom našeg naroda po horizontali i sa raspetim i vaskrslim, Hristom, po vertikali obrazujući tako krst stradanja, ali i krst vaskrsenja. A tih niti je puno, jedna od njih je Peđa, druga Vukoman Tešović.… sve te niti su isprepletane među sobom da vežu svakoga od nas za Kosovo i Metohiju – rekao je Jović ističući da su zaslugom omladine našeg grada Peđa i Vule su bili učesnici litija ali kao čuvari i zaštinici i kao uzori u ideji nepokolebljivosti i istrajnosti.
Voditelj programa bio je Rajko Palibrk
VIDOVDANSKA
Mjesto vuka ovce poštujemo,
mjesto orla na čelu nam vrana;
obraz nam se gubom ogubao
Svu čast i svo svijetlo oružje
pred dušmanom bacismo u granje,
na predačkom groblju zaigrasmo,
ludome je vazda radovanje.
Hoće da od našijeh sinova
naprave nam novoga čovjeka
što će uzet krvnika za brata
da mu bude sluga dovijeka.
Vjerni davnom zavjetu predaka
da za riječ treba glavu dati
vjerovasmo svjetskim protuvama,
svakoj rđi što nam u dom svrati.
Popadasmo ko snoplje u blato,
prosusmo se ko ovseno klasje
i kosti nam zemlja isturala
smirili se tek na groblje pasje.
Izdadosmo sve jatake naše,
prokleše nas i voda i gora;
prodadosmo za par srebrnjaka
prvog vuka iz našeg čopora.
Ko bezumni za plot zavedeni
svako svoje jade samo vidi;
kažu da će budućnost pripasti
onom ko se Vidovdana stidi.
Al, ne znaju da nema tog sita
kroz koje će svaki Srbin proći
uvijek će ostati bar jedan
kojeg neće da samelju moći.
Kad misliše da je Srbin pao,
da će dati sve za koru hljeba
iz ničeg su vitezovi nikli
i poboli svoj mač tu gdje treba.
Sestre naše rodiće junake
koji će se metnut na ujake,
one će im strašnu riječ reći
i posred im srca zapisati
ko je znao stići i uteći
i na strašnom mjestu postojati:
od Gospića preko Čelebića,
do Sandića i do vode Drine,
sve do srpskih svetih karaula
Košara i Paštrika planine.
Jes da su nam krila salomljena,
jes najala i ala i vrana,
al nam srca ohladnjela nisu
svanjavaće ljepših Vidovdana.
Rajko Palibrk
Foto: Veselin Dragaš
Peđin otac Mile Leovac i protojerej stavrofor Darko Jović
