subota , avgust 17 2019
Početna / Vijesti / Društvo / Žigosani seljak brana opstanka čovjeka

Žigosani seljak brana opstanka čovjeka

Tradicija nipodaštavanja rada i veličanja lažnih vrijednosti

Ljudi odrasli u selu nauče da rade, raduju se i vole život. Svojom energičnošću i posvećenošću mogu da daju maksimum u bilo kojoj profesiji za koju se opredijele. Velika greška prošlih i sadašnjih predstavnika vlasti je što su doprinijeli odumiranju sela,ostavljajući ih bez pristojnih saobraćajnica, vodovoda, a uzimajući sve prihode iz sela za plate prekomjerne državne i gradske administracije. Od višemilionskih iznosa za koncesione naknade za korišćenje šume od prije desetak godina 70 odsto prihoda ide u lokalni Budžet a 30 odsto u državni, dok je ranije bilo obrnuto.

Vrijedni ljudi zemljoradnici ili poljoprivrednici su jedini koji su oduvijek zavisili od svog rada, vremenskih prilika i Božije volje. Danas ih moderno nazivaju farmeri ili rančeri. Teško da i u jednoj kulturi ili tradiciji, bilo gdje na svijetu za nezavisnog čovjeka, koji zna da proizvodi zdravu organsku hranu, ljudi upotrebljavaju omaložavajuće riječi, pripisujući im pogrdni smisao nevaspitanog, nekulturnog, zaostalog… i ko zna kojeg još pogrdnog epiteta kroz riječ “seljačina”, pri čemu se neki odmah ograde da ne misle na poštenog seljaka. Otkuda toliko mržnje ili zavisti prema čovjeku koji proizvodi zdravu hranu, stvara svojim rukama, ima urođenju visprenost i s godinama stiče mudrost?

Danas život na selu ne razlikuje se od života u gradu, po udobnosti i komforu seoskih kuća. Razlika je da li želite da se budite sa prvim pojem ptica i zrakom sunca ili da u gradu hvatate mrvice sa “političkih stolova”, šaljući školovanu omladinu na plantaže i primamljive poslove u SAD i diljem svijeta. U gradu je gospodski dozvoliti svojoj djeci da mijenjaju dan za noć, trčeći za savremenim načinom života, jer posla niko ne nudi “šta će omladina” a za šta su se školovali ako moraju da rade van kancelarija.

Seljaku, čovjeku koji živi na selu, bio ratar, stočar, voćar, zemljoradnik a najčešće je sve to zajedno, najmanje se može pripisati neznanje. Mnogi koji se diče gospodštinom, nipodaštavajući  druge da bi uzdigli sebe, nisu ni svjesni vrijednosti, težine i znanja koje je potrebno za život na selu. Vrijednost seljaka je neizmjerna u prošlosti a još dragocjenija u budućnosti. Prehranilo je selo mnoge poratne generacije, čuva i danas selo ljude od GMO hrane, jeftinih industrijskih proizvoda napunjenih pojačivačima ukusa, koji su izvor mnogih bolesti. Nudi selo planinsko bilje, pečurke, borovnice, mliječne proizvode i meso čiji ukus se ne može porediti sa onim koji nose brendirane marke sa mnogo sertigikata inspekcijskih pregleda. Sve to lagano se gasi, sela zarastaju u šume, jer seljak je nepoželjan u građanskom društvu. Decenijama uništavan, gledao je kako se više cijene oni koji “znaju da se snađu” i sam pošao put “snalaženja”. Nestaju ljudi snažnog duha i tijela. Sve je više samoljubivih, multipraktik ljudi koji svoju širinu pokazuju dobrom informisanošću, političkim ili rođačkim vezama.

selo gacevivca breza 3

“Što da mi se dijete muči ako sam ja imao težak život”,  kažu brižni roditelji, trudeći se da stvore za potomke. Zar je moguće biti srećan a ne znati uživati u plodovima svoga rada? Zar se može presanjati život i ne osjetiti “težina” zrijevanja i trajanja? Zar postoji vječita mladost, zar ne postoji odgovornost prema sebi i potomcima?

Nisu davno bile godine hiperinflacije, prazni rafovi u prodavnicama. Ljudi zaboravili kako je plata išla za 10 jaja. Čovjek može koji minut bez vazduha, koji dan bez vode, koju nedelju bez hrane. U  gradu čovjek udiše zagađen vazduh, pije hlorisanu vodu, kupuje najpovoljniju hranu prateći nedeljna sniženja i živi srećno jer je “gospodar svijeta” kad se dohvati TV daljinskog ili pametnog telefona. Seljak pokušava da prati što priroda daje, uzme paru od šumskog bilja, proizvede hranu za sebe i spremi ljetinu. Razika između seljaka i građanina je što se prvi od djece odvoji njihovim polaskom u srednju školu a drugi na fakultet. Znanje je uvijek bilo pretežnije od imanja jer ko je znao da radi i “svija gnijezdo” stekao je stabilnost i pronašao sreću, crpeći snagu iz korijena, ne stideći se predaka seljaka, zanatlija. Prvobitna akumulacija kapitala razvijenog zapada tekla je crpeći resurse mnogih kolonijalnih zemlja, trgujući opijumom, pljačkom, ne prezajući od rata u cilju stvaranja materijalnog bogatstva. U našim uslovima akumulacija kapitala teče kroz process tranzicije i reformi. Sav jed završi se se uvijek na seljaku, koji ne bi trebao da ima pravo izbora, jer otima posao građnima, a ponuda poslova je najčešće sezonska. Prekrobrojno zaposlenih na “državnim jaslama” je bilo preko 3.400 prije 8 godina, sa svakim izborima broj raste, nedostatak novca se namiče kreditnim zaduženjima države i svi čekaju bolje dane i evropski standard života. Holivud je kaubojce (dječake koji čuvaju krave) učinio planetarno poznatim, zgodnim i sposobnim. Kod nas seljak je ponižavan, reformisan, proglašavan za kulaka, tjeran na omladinske akcije, dobrovoljni rad, dvogodišnje služenje JNA, u radničku klasu i smatran “nedoraslim” školovanoj inteligenciji. Sokrat je rekao “Znam da ništa ne znam” a narodna poslovica “Nema veće budale od školovane budale”.  Školovana inteligencija sa zapada nameće nam nove obrazce života i teme, 24-oro časovne programe pune nasilja, seksa i muzike, nudeći tabloidne tekstove, pornograske časopise, rijaliti programe-farme i zadruge kao obrazce “uspješnog” života od nerada i promuskuiteta, video igrice, a licemerno se zalažući za ljudska prava, nenasilje u porodici, rodnu ravnoprvnost oličenu u fotografijama golih djevojaka na stranicama dnevnih novena sa lascivnim sadržajem. Verbalno se propagira srećna porodica a u sredstvima uticaja i moći nude sadržaji koji su samo za eksperimentalne oglede (neuro) psihologa i psihijatara.

Šta je izvor sigurnosti i zadovoljstva u 21. vijeku-  da čovjek bude građanin I zavisi od političara, šefa, gazde, elektrodistribucije, prodavnice ili seljak koji zavisi od sloge svoje porodice i volje za radom? Postoji li kuća bez hrane, postoji li država bez seljaka, proizvođača zdrave hrane?

V.M.

Malograđani

Kod marksista za sitnu buržoaziju počeo se koristiti izraz malograđanstvo, koje je u srpskohrvatskom govornom području poslužilo kao izvor pejorativnog izraza malograđanština. Vjerovatno su marksisti tvorci riječi seljačina, jer su u cilju stvaranja radničke klase omalovažavali seoska gazdinstava namećući zemljoradničke zadruge.

“Pristao bih da živim, ako mora tako biti, među divljacima,u vihoru revolucije ili u bezumnom vrtlogu rata. Na sve bih pristao, samo ne na malograđanski život koji nikad ni u čemu ne pokazuje ni veličine ni lepote ni prave radosti, jer je u njemu sve otrovano predrasudama i ukaljano računicom koja se uvlači do najskrovitijih dubina ljudskog života, do u osmejak sa kojim čovek čoveku kaže: Dobro jutro!, do u bračnu postelju, do na samrtnički log. A ta računica nije samo bezdušna nego i potpuno pogrešna” (IVO ANDRIĆ Znakovi pored puta).

Tekst objavljen u PV novinama u januaru 2019.

selo durdevica Tara 1selo gacevica breza

About Pljevaljske Novine

Pogledajte i

demokrate

Bajramska čestitka Demokrata

U ime članova Demokratske Crne Gore OO Pljevlja , i u svoje lično ime, svim …

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *