četvrtak , decembar 13 2018
Početna / Vijesti / Društvo / Danijela Mrdak – Život je izbor, a ne sudbina

Danijela Mrdak – Život je izbor, a ne sudbina

danijela 2

 

Sa 20 godina uhvatila se u koštac sa životom. Shvatila je da će morati sama da se potrudi ako želi da uspije, a smatra da kada čovjek radi i mogućnosti se otvaraju. Nije mladalačka znatiželja, niti težnja ka usavršavanju, bila razlog odlaska u svijet, već društveno- ekonomski trenutak ili vrijeme tranzicije u kome su njeni roditelji Nada i Milan ostali bez zaposlenja, čime se gubila sigurnost daljeg školovanja djece.

Danijela Mrdak, mr političkih nauka, odsjek međunarodni odnosi, je mlada djevojka koja je dokazala da čovjek čvrstom vjerom u sebe, pozitivnim stavom i upornošću može da postigne ono što želi ma gdje god da se nalazi. “Život je izbor, a ne sudbina, jer običan čovek živi kako mora, a pravi čovek živi kako hoće” kazao je Selimović, a Danijela nije pristala da živi kako mora, jer je znala šta hoće od života.

Još u pljevaljskoj Gimnaziji pokazala je želju za novinarstvom. Radila je uspješno tri godine na Radiju “Pljevlja” omladinsku emisuju “U niskom letu” sa još dvije koleginice. Bilo je to, kaže, predivno iskustvo i ta emisija je podstakla želju da upiše u Beogradu političke nauke, smjer novinarstvo. Danijela je odlučila da okuša sreću u Americi kada su njeni roditelji ostali bez posla. U to vrijeme upisala je treću godinu studija i shvatila je da će biti vječiti student, da će morati sama da radi i da se finansira ili da krene u nepoznato i da pokaže da može da ostvari zacrtani cilj.Sa solidnim znanjem engleskog jezika Danijela je posredstvom programa “Putovanje i rad u Ameriku”, preko studentske oraganizacije, prije 13 godina otišla prvo u Vašington, sa boravišnom vizom na šest mjeseci. Dok priča sa sjetom sjeća se kako joj nije bilo lako da krene sama, dok je njenim roditeljima bilo još teže.

Posle toliko vremena provedenog u Americi Danijela je zadovoljna i ponosna onim što je postigla. Skromna po prirodi, sa osmjehom započinje priču koja mladim ljudima može poslužiti za nauk. Iz njenog iskustva mladi ljudi mogu da  nauče da u životu ništa ne dolazi samo ako se čovjek sam ne pokrene. Sazrela je veoma brzo, jer je Amerika oblikovala i učinila onim što je sada – odgovorna, samokritična, puna novih saznanja, a za vaspitanje i marljivost zahvalna je roditeljima. Smatra da možda ne bi bila ovakva osoba kakva je danas da nije otišla u Ameriku, jer je bilo teških i lakih trenutaka gdje je morala da odreaguje, ni sama ne zna kako i da se spremi za novi dan.

– Program preko kojeg sam krenula trajao je šest meseci. Sve je bilo obezbeđeno. Radila sam u jednoj štampariji koja je jednom mesečno izdavala ribolovački časopis. Bilo je to fizikalisanje, slaganje papira. Nakon toga, po nagovoru oca potražila sam pomoć prote Malića koji je živeo u Pitsburgu. Tu sam provela tri meseca. Živela sam u parohijskoj kući gde me je prota Malić gledao kao svoju unuku i predavala deci nedeljom srpski jezik. Posredstvom crkve upoznala sam dosta poznanika i prijatelja, pa pored srpskog u crkvi predajem i dramsku sekciju.Nakon što sam dobila vizu preselila sam u Čikago gde počinje moj novi život u Americi – iskrena je Danijela. Četiri godine je čekala da bi sredila državljanstvo, kako ne bi plaćala studije u Americi tri puta skuplje od Amerikanaca.Završila je osnovne i magistarske studije na političkim naukama, odsjek međunarodni odnosi, a planira i doktorat.

– Sistem studiranja u Americi je drugačiji, naši stručni ispiti su tamo većinim izborni predmeti. Oni su te moje stručne ispite uzeli kao opšte obrazovanje. Priznali su mi godinu i po. Slušajući moje kolege nivo elokventnosti nikada neću dostići jer sam studirala na jeziku koji mi nikada neće biti maternji koliko god da sam znala engleski jezik i bila odličan đak. Možda sam se i više trudila što nisam Amerikanka – kaže Danijela koja je bila odličan student baš zbog tog truda i tvrdoglavosti da parira Amerikancima i da ne zaostaje za njima.

Dok je studirala radila je u vrtiću kao asistent učitelja jer voli djecu.Izabrala je na fakultetu nekoliko ispita vezanih za predškolsko obrazovanje djece pa je tako imala mogućnosti da radi u vrtiću. Zbog njene prirode i rječitosti djeca su je kaže, zavoljela.

– Najminimalnija plata u Americi je plata učitelja predškolskog vaspitanja. Za jedan sat plaćeni su 8,75 dolara.Rad učitelja u vrtiću je mnogo duži nego ovde kod nas. Volim rad sa decom i možda sam pogrešila što nisam nastavila ovaj posao ali sam zadovoljna onim što sam postigla – ističe Danijela koja trenutno ne radi u struci, već nakon mjesečnog kursa, radi u računovodstvu jedne građevinske firme. Nakon završetka magistarskih studija Danijela je radila pripravnički staž u Konzulatu SCG. Pošto nema srpsko državljanstvo nije imala mogućnosti tu da nastavi.

– Da sam našla posao u struci nikada se ne bih bavila ovim poslom. Morala sam da položim kurs za računovođe. Lepo je što vidim u SAD-u da stalno idu u korak sa vremenom, obrazuju kadar. U Americi ne postoji ugovori o stalnom zaposlenju, potpisujete da prihvatate platu, ali niko ne kaže da ste stalno zaposleni. Dobra strana je što čovek ako danas izgubi posao sutra može da nađe novi – objašnjava Danijela.

U Čikagu, kaže, Danijela ima više od 300.000 Srba. Muškarci se najviše bave transportom, a žene rade u restoranima, hotelima, čišćenje kuća, čuvanje djece.

– Otkako živim u  Čikagu uspela sam da vidim da postoje dve različite grupe nas koji smo došli u Ameriku. Jedna grupa je onih koji su davno došli – krajem 19. i početkom 20. veka, njihovi naslednici su tamo, dosta njih govori srpski jezik, a  dosta ljudi je došlo sedamdesetih i osamdesetih godina.Većina je dobro situirana, poprimila je američku tradiciju, kulturu. Ljude koji su ostavili sinovima i unucima biznise vidimo kao uzor. Drugu grupu činimo mi koji smo došli iz Srbije, Crne Gore, Bosne, RS. Ima dosta mladih i ambicioznih ljudi koji nemaju sređen status i oni se najčešće odlučuju da rade teške fizičke poslove, pa tako nije neobično videti inženjere koji rade kao vozači – zaključuje Danijela.

S.Z.

 

 

Predivno iskustvo

Bez obzira što Danijela planira da se vrati smatra da je doživjela predivno iskustvo za 13 godina otakako je u Americi.

– Preporičila bih mladim ljudima koji imaju mogućnosti i jezičku potporu da putuju. Idite  i doškolujte jezik. Bilo da je Kina, Japan… nebitno gde god, putujte, jer bogatiji ste za to što ste videli. I molila bih sve ljude koje odu da donesu bar jednu lepu stvar koju vide iz sveta. Od toga počinje sistem da se menja. Primetila sam po mojim rodteljima da su neke stvari prihvatili od mene – kaže Danijela koja planira da se vrati iz Čikaga da živi u Srbiji i da se bavi svojom profesijom.

– Život tamo nije tako jednostavan koliko ovde ljudima izgleda. Otkako živim u Americi četiri puta sam dolazila u  Pljevlja. Moji roditelji nakon penzionisanja žive  u Hoćevini i bave se poljoprivredom. I kada dođem najviše vremena provedem sa njima. Primećujem da ne pripadam ni tamo ni ovde. Iako sam državljanin Amerike ne mogu da se se nazovem Amerikankom, iako sam usvojila njihov sistem razmišljanja, kulturu, a kada dođem ovde, ja sam Crnogorka srpskog porekla, ali nemam taj osećaj pripadnosti.Vidim kako se ljudi ovde ophode jedni prema drugima.U Americi se deca odgaju odmalena da rade za zajednicu, a ovde svako radi samo da njemu bude dobro. Ljudi tamo na jednostavan način prihvataju i da i ne, samokrtični su i smireni su – ističe Danijela.

Ne bi voljela tamo da odgaja svoju djecu jer u Americi, kaže, osnovno i srednješkolsko obrazovanje nikada neće dostići naš nivo, dok fakulteti ne mogu da se porede sa našim fakultetima.

– Zato bih  uvek poslala dete na fakultet jer kada izađete sa fakulteta kao da imate deset godina staža kod nas. Mnogo je više prakse i ljudi su usko specijalizovani za profesiju kojom će se baviti. Ne želim da moje dete odrasta u takvom sistemu u kojem grade idividualca odmalena, koji neće znati za ljubav roditelja. Žena u Americi ima pravo na porodiljsko odsustvo samo šest nedelja – kaže Danijela.

Danijela 1

 

 

 

 

 

 

 

 

 

About Pljevaljske Novine

Pogledajte i

kosovo

Eparhija mileševska organizuje akciju prikupljanja pomoći za narodne kuhinje na Kosovu i Metohiji

Povodom najnovijih dešavanja na Kosovu i Metohiji koja prete da srpski narod dovedu do stanja …

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *