utorak , 5 novembra 2024
Početna / Vijesti / Društvo / Amra Čolak Lagator: Žena velikog srca

Amra Čolak Lagator: Žena velikog srca

Iako je rodni grad napustila prije tri decenije Amra Lagator (48), rođena Čolak, svoje Pljevljake nije zaboravila. Korijenima se rado vraća iako je životni put, ali i avanturistički duh i želja za uspjehom, devedesetih godina odveo u daleku Norvešku. Osnovnu i srednju školu završila je u Pljevljima, nakon čega je otišla u Sarajevo, ali ratna dešavanja devedesetih, primitivizam, atmosfera podjela, komšijske svađe razlog su što se iz Sarajeva zaputila u svijet. Kao majka troje djece, supruga, baka, medicinski radnik, Amra je zadovoljna i ispunjena žena koja živi lijep život u uređenom sistemu Norveške. Amra je, pored svega, i veliki humanista. Ako ono što je stekla ne dijeli sa drugima, ako ne pomaže onima kojima je pomoć neophodna, kaže, onda to što ima ne vrijedi ništa. Pomagala je brojne porodice u Pljevljima i širom Crne Gore, a svaki put kada dođe pogodi je nemaština koju primijeti u našem narodu.
Sa suprugom Andrijom, koji je rodom iz Cetinja, živi u Arendalu, gradu u južnom dijelu Norveške. Ima troje odrasle djece, sina Damira (28), Danijela (21) i kćerku Katarinu (15). Od najstarijeg sina imaju i dvoje unučadi Auroru (6) i Arona (8 mjeseci).

Iz Jugoslavije, koje se sjeća sa nostalgijom, nije otišla kao izbjeglica, već zbog toga što nije mogla podnijeti društvene promjene koje su se dešavale devedesetih godina. Kao žena slobodnog duha, buntovnik i kosmopolita nije se mogla uklopiti u klišee, u šablone i u mjerila kasabe i zbog toga je odlučila da ode. Odlazak je bio najteži trenutak njenog života, a ta praznina ostala je u njoj cijelog života. Otišla je sa namjerom da se više nikad ne vrati. Ali ipak se vraća, iako ne prečesto. Suprug i djeca više vole njegovo rodno Cetinje, dok Amra radije dolazi u Pljevlja da vidi svoje Bambure, Ziliće, Šljukiće…
Pošto su roditelji preminuli, a brat i sestra su takođe u inostranstvu, u Pljevlja dolazi da obiđe rodbinu i komšiluk koji je prema njoj uvijek ostao isti, da osjeti dušu rodne Jalije, da se prisjeti nekih bezbrižnih davnih dana djetinjstva.
Priznaje da joj ono zbog čega je prije 26 godina otišla odavde, sada budi nostalgiju. Ali nije zrela da se vrati, jer vidi da je mnogo toga ostalo isto i da nema napretka…
-Ljudi su počeli da se dijele, a ja to nisam mogla prihvatiti, gušila me ta atmosfera, a vidim da i dalje to traje. Ljude sam uvijek gledala kao ljude, jer mislim da nacija, religija ili boja kože ne predstavljaju čovjeka. Nije važno da li se neko zove Alija ili Božo ako je školovan, ako ide naprijed, ako traži bolje i teži ka višim ciljevima, voli da se druži… Ja kad dođem ovde izgubim se, teško mi je kad vidim da jedan roditelj ne može da spremi dijete u školu, a u tim situacijama nema ni crkve ni džamije da mu pomogne, jer je sve postalo interes – iskrena je Amra, koja se sa sjetom sjeća vremena u kom su svi bili raja i kada nije bilo velikih ekonomskih razlika.
Amru u inostranstvo nije odvela nemaština, već ideali, jer je rodom iz imućne porodice i mogla je da živi lijepo i ovde. Ali nije mogla da prihvati da živi prosječnim, palanačkim životom, nije vidjela svoju budućnost ovde, zato je otišla. Norveška joj je pružila mnogo mogućnosti, a ona je odlučila da ih iskoristi na najbolji mogući način. Čim su otišli Amra i Andrija naučili su jezik, a zatim upisali fakultete. Ona je za pet godina završila opštu medicinu, a dok su studirali snalazili su se oboje, radili su i nisu očekivali nikakvu pomoć ni od koga.IMG-f79b9f26ced5b988952963fbf663bf31-V
– Tamo nikad nisu priznali naše škole, a mnogo je ljudi koji su odavde otišli na Zapad i nikad nisu naučili riječ stranog jezika, žive u getu od socijalnih davanja, ne teže ničemu, niti se trude da napreduju. Nije nam bilo lako tih godina, ja sam čak jedno vrijeme čistila da bih finansirala svoje studije, ali je znanje koje se stekne na njihovim školama daleko primjenjivije. Norvežani su nas prihvatili, ali su oni ipak hladni ljudi, ne previše iskreni, pomalo i ljubomorni na uspjeh stranaca. Sistem tamo funkcioniše besprekorno, svi su ravnopravni, zakoni se moraju poštovati, a ljudska prava su na visokom nivou – priča Amra.
Zaposlena u velikoj medicinskoj ustanovi gdje radi na terminalu na koji dolaze ljudi u zadnjoj fazi života. Radi jako stresan posao, ali kaže da joj je teže od toga pada kada vidi kako izgledaju naše bolnice, u kakvim uslovima ljudi rade i liječe se paciijenti. Priznaje da ovde nikada ne bi mogla raditi u medicini, jer se kosi sa svim onim što je tamo nučila.
Amra kaže da nemaju puno prijatelja Norvežana, jer se ne mogu tamo uspostaviti bilska prijateljstva kao ovde, a nezamislivo je doći kod nekoga na kafu nenajavljen. Za sebe kaže da je ostala ista, prihvatila je neka od njihovih pravila života, ali se i dalje osjeća kao stranac. Kao stranac se osjeća i ovde. Zadržala je neke balkanske manire, pa tako uvijek voli da je sređena i po tome odudara od Norvežana koji tome ne pridaju mnogo važnosti.
-Kada bih imala moć da neke norveške stvari primijenim ovde, prvo bi to bile promjene u školstvu i zdravstvu. Mada da bi došlo do promjena morao bi se prvo promijeniti čitav sistem vlasti. Kada čujem priče o evropskim integracijama, a u Pljevljima ljude i dalje truje termoelektrana i industrija, shvatim koliko smo daleko od Evrope. Uopšte, naš narod je jako čudan. Svi imaju kožne jakne, nekoliko mobilnih telefona, a bacaju opušak pored sebe na ulici. Ja se izgubim kada vidim kakva je ovde, naprimer, oralna higijena djece ili kada vidim da moja generacija nema zube. U odnosu na Norvešku po nekim stvarima mi smo zemlja iz 15. vijeka, jer je tamo nezamislivo da vidiš dijete od 15 godina kako sjedi u kafiću, pije alkohol i puši – iskrena je Amra, koja kaže da se ona i suprug nikada nisu pokajali što su otišli tamo.
Amra apeluje na građane Pljevalja i Pljevljake koji su u inostranstvu, a u mogućnosti su, da pomognu svojim sugrađanima i da se zajedno borimo sa nedaćama u kojima smo se našli. Ona ističe da je važno osnovati fondove za pomoć djeci, a prije svega bi, napominje, vjerske ustanove trebale da budu predvodnici u takvim humanitarnim akcijama.IMG-2a1d0f64ce627dda6d83756cab8cf797-V
Amra za sebe kaže da je po prirodi stidljiva i osjetljiva, ali da svojim temperamentnim nastupom pokušava to da prikrije. Iz iskustva je naučila da je najvažnije u životu biti čovjek. Novac je prolazan, on je za nju samo sredstvo za lakši život i nema vrijednost ako se ne dijeli, ali se novcem život ne može kupiti, samo se može produžiti.
-Mislim da uvijek treba vjerovati samo sebi, a suština života je živjeti slobodno, radovati se životu, putovati, školovati se… Ali najvažnije od svega je biti dobar čovjek, karateran i pošten, jer su to stavke koje ne mogu da se promijene novcem – zaključuje Amra.

About Pljevaljske Novine

Pogledajte i

MINISTARKA PROSVJETE, NAUKE I INOVACIJA OTVORILA SAVREMENI KABINET U SREDNjOJ STRUČNOJ ŠKOLI

Ministarka prosvjete Anđela Jakšić Stojanović i ministarka rada i socijalnog staranja Naida Nišić sa svojim …

Ostavite odgovor