Pljevaljske novine web portal
Povezane vijesti
Ženska ljepota kao ideal, vječita inspiracija, kao privilegija ili prokletstvo, savršena simetrija ili nesavršenstvo. Pojam ženske ljepote mijenjao se kroz vijekove zajedno sa njegovim kriterijumima. I daleko prije ere šminkanja, plastičnih operacija, šou biznisa i društvenih mreža, ženska ljepota fascinirala je i oduševljavala. Sve što bi dalje govorili o ljepoti žene bio bi kliše, jer je zaista – ljepota u oku posmatrača i svaka žena lijepa je na svoj način.
Teško je, u moru istih, ne primijetiti je. I dužnost je, u moru zaljubljenih u sebe, nadobudnih i umišljenih mladih ljepotica, pohvaliti skromnost i jednostavnost. Anastasija Despotović (22), apsolvent Fakulteta bezbjednosti u Beogradu, iako na modnoj pisti odvažno nosi kreacije najpoznatijih imena svjetske i domaće modne industrije, u stvari je savim obična djevojka iz Pljevalja. 
Sarađivala je sa brojnim poznatim kreatorima, nosila je njihove modele na nedeljama mode, ponijela titulu najbolje manekekne na 44. Belgrade Fashion Week-u, pozirala u brojim modnim editorijalima. Iako veoma mlada ostvaruje san mnogih djevojaka, Anastasija živi u studentskom domu i prioritet joj je da dogodine završi fakultet i upiše master studije.
Osnovnu školu i gimnaziju sa odličnim uspjehom Anastasija je završila u Pljevljima. Najljepše uspomene nosi upravo iz rodnog grada i obećava da će mu se, gdje god bila, uvijek vraćati. Nikada je svijetla metropola neće zadiviti, kaže, kao svijetla Pljevalja koja je dočekaju na ulasku u grad.
-Prva misao koja me odvede u period djetinjstva sadrži i dalje jasan pogled na par asfaltiranih uličica u okolini porodične kuće, na tih nekoliko stotina metara cijelog mog tadašnjeg svijeta. Do najsitnijih detalja opažam sreću na našim bezbrižnim dječijim licima, dok s parčetom krede crtamo nepravilne linije po ulici, kako bismo napravili improvizovani teniski teren, teren za “kockice”, “školicu” ili dok postavljamo kamenje umjesto stativa nekoliko minuta prije početka odlučujuće fudbalske utakmice u kraju. Pa iako je svaki period ispunjen i lijepim i onim manje lijepim događajima, mene samo jedna ovakva misao asocira na svu ljubav i podršku, kojom sam kako od strane porodice tako i od strane prijatelja, od malena okružena – iskrena je Anastasija.
Avanture Šerloka Holmsa, romani Agate Kristi i istražiteljske serije, priznaje, prevagnuli su pri odabiru budućeg zanimanja. Usljed pojačanog interesovanja za rad u sektoru bezbjednosti ili odbrane upisala je Fakultet bezbijednosti u Beogradu, smjer “Studije odbrane”. Obrazovanje je za odmalena za nju prioritet, a studije je upisala, ističe, samo sa jednim ciljem – radi ličnog usavršavanja.
-Navići se na život u Beogradu bilo je, iznenađujuće lako, da li zbog toga što sam već zbog prirode manekenskog posla išla na višemjesečna samostalna putovanja ili zato što mi je stariji brat već pomalo “utabao” stazu prije nego što sam došla na studije, ne znam. U svakom slučaju, “ubrzano življenje” ovdje mi čak pomalo i prija, moram priznati. Živim u studentskom domu, u kom igrom slučaja žive i moje najbolje drugarice iz srednje škole, pa smo tako muke iz školskih klupa nastavile da dijelimo i u studentskim danima, usput upoznavši brojne divne ljude, tako da nam čak i zajedničko učenje predstavlja neki vid zabave – priča Anastasija, i dodaje da je život u studentskom domu priča za sebe, te smatra tu odluku jednom od boljih koje je donijela. 
Modelingom se bavi kada se ispitni rokovi završe i kada uhvati dovoljno slobodnog vremena. Još uvijek ga, dodaje, doživljava kao hobi, jer zbog obaveza na fakultetu nema dovoljno vremena da se posveti u potpunosti da bi ga mogla nazvati poslom. U svijet modelinga i manekenstva ušla potpuno neočekivano kada je imala 16 godina.
-Prije, kako se stručno kaže “skautovanja” od strane jedne beogradske modne agencije, nisam ni sumnjala da mogu biti predodređena za takvu vrstu posla. Na taj period života gledam kao na sosptveni preporod, jer je njihov odabir mene, kao i sama priroda posla u mnogome uticala na moje samopouzdanje. Bila je to prekretnica za nesigurnu djevojčicu koja je do tada sebe samu vidjela kao šeprtljavog štreberčića s cvikerima. Prvo putovanje u Milano, proširilo je moje vidike, odredilo mi prioritete u životu, ali i bilo značajna škola iskustva – kaže Anastasija, dodajući da je modeling kao hobi studentu isplativ jer može donijeti dodatni džeparac.
U modnoj industriji se koncept ljepote u mnogome razlikuje od standardne percepcije ljepote u očima laika, ističe Anastasija i priznaje da je baveći se ovim poslom i sama naučila da pronalazi ljepotu u nesavršenosti.
– Ljepota se može pronaći čak u nečemu što nam se na prvi pogled može učiniti odbojno, što se protivi trenutnim konvencionalnim mjerilima ljepote. Istina je da se u današnje vrijeme sve više plasira ideja o idealnom spoljašnjem izgledu, utoliko gore što je već napravljen, takoreći, “kalup” po kom se izrađuje savršeno izvajana ženska figura. Takvi standardi su neminovno uticali na razmišljanje tinejdžerki u pubertetu, pa i djevojaka i žena, da su/smo sve u nekom trenutku razmišljale o “popravljanju” određenog dijela sebe, bilo fotošopiranjem ili nekom drastičnijom doradom. Ipak, uprkos svemu navedenom, i dalje smatram da će u budućnosti baš prirodna ljepota i dalje biti na cijeni, jer će predstavljati izuzetak u moru naknadno kreiranih… A nadam se da ćemo kao društvo imati više razumijevanja za nedostatke i da ćemo neke sitne mane čak percipirati kao simpatične, jer spoljašnji izgled svakako postaje sporedna stvar i pada u drugi plan kada se upoznamo sa ličnošću osobe čiji je on dodatak – iskrena je Anastasija.
Priznaje da u glavi ima jasne skice svojih daljih planova, a pored najvažnijeg – sticanje zvanja diplomiranog menadžera bezbjednosti sledeće godine i upis na master studije, voljela bi da popravi manekenski anganžman u inostranstvu.
– Sopstveni razvoj, u skladu s stečenim obrazovanjem i iskustvom, vezujem za život van Pljevalja, ali ukoliko bi mi se nakon postizanja svega zacrtanog ukazala isplativa prilika za stalan povratak u rodni grad, prihvatila bih je bez razmišljanja. Smatram da, iako su tako markirana do sada, Pljevlja nisu grad koji je osuđen na nužnu propast, i da, iako su im brojni resursi već iskoriščeni i oduzeti u korist razvoja drugih crnogorskih gradova, još uvijek posjeduju potencijal za razvoj, a nadam se i omladinu voljnu da nešto promijeni – što se ogleda u prkosnim inicijativama koje intenzivno pokrećemo naročito u poslednje vrijeme – zaključuje Anastasija i dodaje da čvrsto vjeruje da je preporod i oživljenje Pljevalja itetakao moguće i ostvarivo.
Objavljeno u „Pljevaljskim novinama“ 15. oktobra
