Prethodnih nekoliko dana razmišljao sam i pitao se da li si dorastao da ti u ime Pokreta za Pljevlja i u svoje ime napišem neku rečenicu povodom dijela sadržaja iz Javnog pisma koji si uputio Ministru zrdavlja, gospodinu Hrapoviću. Mislim da ti odavno zaslužuješ samo naš prezir, jer smo te kao najružniju epizodu, u našem političkom bitisanju, smjestili u zaborav, pa nam ovaj odgovor kojim te oživljavamo, možda, i nije trebao.
Gospodine Milane Mijo Lekiću prešao si granice pristojnosti, jer si u pomenutom pismu pokušao poniziti druge svojim karakterističnim i samo Tebi svojstvenim glupostima. Bože dragi, koliko si nas puta iskidao od smijeha specifičnim humorom koji je uvijek bio posledica tvojih nekontrolisanih besmislenosti. To što imaš najveće zablude o svojoj vrijednosti i značaju je tvoja neizlečiva „ bolest“. Kako drugačije shvatiti tvoju bestidnu konstataciju u pismu da je „preko noći promijenjen Pravilnik“ … „ uz pomoć lažnog opozicionara, vječitog zamjenika direktora“ … „ koji je na sve spreman za sitnu korist i lične interese…“. Znam da si saopštenje pisao uz pomoć diplomirane pravnice i iskusne doktorice, pa zar ( zajedno) ne mogoste pronaći bar jednu činjenicu kojom bi ilustrovali neku od tih mojih koristi. Varaš se gospodine Lekiću u svojim tvrdnjama. Promjena Pravilnika o sistematizaciji izvršena je u skladu sa Zakonom. Dr Erduan Lalović je zasnovao radni odnos na osnovu Sporazuma o zasnivanju radnog odnosa zaposlenog, pa su se na taj način stekli uslovi da imenovani može biti izabran za V.D. direktora. Sve to daje još veći besmisao tvom paušalnom kazivanju.
Gospodine Lekiću, nisam ja u Bolnici harao niti sam je poharao kao što si to ti radio u „ Vodovodu“. Nisam koristio društvena auta kao svoja, niti arčio drugu državnu imovinu za lične potrebe. Nisam zapošljavao na desetine rođaka i prijatelja i nisam činio ništa od onoga što si ti radio. Policija, tužilaštvo i sud nikada mi nisu bili za petama, a da li su bili tebi ja ne znam, ali grad priča, a ja mu ne vjerujem. Bar kada je poštenje i korist u pitanju golema je razlika između mene i tebe , dragi moj zabludjeli političaru.
Direktorske mandate u „Vodovodu“, a bilo ih je mnogo, ostvario si kao rudarski inženjer, a to nije ništa manje sporno niti manje “omaložavajuće“ od mandata direktora Bolnice sa diplomom dr stomatologije u ovoj nam žalosnoj, a nazovi pravnoj i demokratskoj, pa još i ekološkoj državi. No, sva je sreća i Bog nam pomože da svi iz Pokreta za Pljevlja odosmo od tebe i Gorana Danilovića, jer tvoje i njegove bolesne ambicije se više nisu mogle trpeti. Danilović ode korak dalje pa podjeli cjelovitu stranku, ali tebe ne htjede povjesti sa sobom, jer si mu ti poslužio samo za stranačko potkusurivanje u Pljevljima.
Istina, je moj Milane da je u tebe, ne tako davno, investirala i država i stranka. Dobio si otpremninu u „Vodovodu“ i postao si jedini profesionalni predsjednik Opštinskog odbora, sa službenim džipom, velikim slobodnim vremenom i sjajnom šansom da politički i intelektualno napreduješ. Na žalost, očigledno je da je svaka investicija u tebe promašena i uzaludna. Poznato je da pametni mogu da biraju, da budu i pametni i glupi, kako im više odgovara, a ti na žalost nemaš izbora. Ova istina ti jedino može opravdati glupost koju si konstatovao u prvom dijelu pisma, a to je da je 1986.godine u O.B. Pljevlja radilo 64 specijaliste. Gospodine Lekiću tu činjenicu si morao ( sa svojim saradnicima u pisanju) provjeriti. Istina je da 1986.g O.B.Pljevlja nije ni postojala, jer je ista svoj pravni subjektivitet stekla 1991.godine. Do tada je postojao Medicinski centar Pljevlja i on je obuhvatao ljekare sadašnje Bolnice i Doma zdravlja sa doktorima stomatologije i svih zajedno je bilo značajno manje od lažnog broja koji si izmislio.
Gospodine Lekiću, molim Te ne budi tužan što će proći ovo vrijeme u kome društveni uspon ostvaruju ljudi koji imaju fakultetsku diplomu i sirove snage na pretek, ali kojima nedostaje osnovna kultura i elementarni ljudski moral.
Na kraju ću da se vratim na početak i dilemu da li si gospodine Milane Mijo Lekiću zaslužio da ti odgovaram na tvoje pismo, jer moje ćutanje bi, možda, bilo najbolji lijek protiv nesreće da i ti i ja pripadamo opoziciji i da nas jedino to, na žalost, povezuje. Ćutanje je trebalo biti moj otpor i odmazda sudbini da te, uopšte, i poznajem.
POTPREDSJEDNIK POKRETA ZA PLJEVLJA
Božidar Bajić
Pljevlja,
24.07.2019.g