Pljevaljske novine web portal
Povezane vijesti
U Crnoj Gori se u dužem vremenskom periodu uspostavlja matrica po kojoj je Srbija kriva za narušavanje i blokadu odnosa, što je teza koja niti je utemeljenja na činjenicama, niti počiva na ozbiljnim argumentima. Činjenica je da je Crna Gora priznala lažnu državu Kosovo, podržala je članstvo takozvanog Kosova u UNESKO, dakle, glasala za to da najveće srpske i pravoslavne svetinje preuzmu Albanci, Crna Gora je slala oficira svoje vojske na proslavu godišnjice zločinačke akcije Oluja i još je na kraju tehnička vlada Duška Markovića protjerala ambasadora Srbije.
Ako ove suštinske stvari imamo u vidu, jasno je da je sada nova vlada Crne Gore na potezu, a ne Srbija. Ne može se najavljivati resetovanje odnosa, a da se istovremeno nastavlja da slijedi politika Mila Đukanovića. Milu Đukanoviću je evidetno bio cilj da dođe do prekida i dodatnog pogoršanja odnosa Crne Gore i Srbije, odnosno da se po svaku cijenu spriječi saradnja Crne Gore sa Srbijom. Nova vlada Crne Gore ne treba da slijedi Đukanovićeve ciljeve niti da služi njegovim interesima, jer to nisu interesi Crne Gore. Građani Crne Gore ne treba da i dalje budu taoci Đukanovićevih političkih ratova, njegovog vladanja na podjelama, politike sukobljavanja i neprijateljstva prema Srbiji. Takođe, neprijateljski stav i politika koju vode Bakir Izetbegović i Željko Komšić prema Republici Srpskoj ne smije da opredjeljuje politiku nove vlade Crne Gore prema Republici Srpskoj, počev od toga da ona ne treba da se usteže od zvanične čestitke na Dan Republike Srpske.
Ovde nije riječ o interesima političkih elita i političkih aktera, već Crna Gora, njeni građani i njena privreda imaju interes da se obnove i uspostave najbolji mogući odnosi sa Srbijom. Zbog toga je neprihvatljivo da Milo Đukanović novoj vladi služi kao izgovor i da mu se pridaje nepostojeća moć u slučaju protjeranog ambasadora Srbije. Milo Đukanović ne može da utiče na poništenje odluke o protjerivanju, niti može da blokira povratak protjeranog ambasadora. Povlačenje odluke o protjerivanju ambasadora u isključivoj je nadležnosti Ministarstva vanjskih poslova Crne Gore, dakle, u isključivoj nadležnosti nove vlade.
Djeluje da iza najnovijeg napada na zvaničnu Srbiju oko toga kome pripada, odnosno čija je bivši ambasador, bivše SFRJ Stana Tomašević progovaraju frustracije i kompeksi bivšeg režima, ali prevashodno stoji pokušaj da se skrene pažnja sa suštinskih stvari koji opterećuju odnose Crne Gore i Srbije. Tačnije da se skrene pažnja sa poteza koje Crna Gora treba da povuče da bi te odnose relaksirala i obnovila saradnju. Trenutno su zbog blokade odnosa značajno otežana konzularna, statusna i konkretna pitanja funcionisanja ambasade i ostvarivanje različitih prava i interesa građana. Dovedena je u pitanje realizacija planiranih i započetih projekata, počev od novih investicija, završetka autoputa, pa sve do punog iskorišćenja potencijala Luke Bar i željeznice. Pored toga, ponovo se šalje loša poruka turistima iz Srbije u susret ljetnjoj sezoni od koje u velikoj mjeri zavisi oporavak Crne Gore od teške ekonomske krize u kojoj se nalazi. Ako recimo Srbija vodi pametnu politiku najbolje moguće saradnje sa Mađarskom od koje ima samo koristi, koliko tek Crna Gora može imati koristi od saradnje sa Srbijom.
Crna Gora je infrastrukturno upućena na Srbiju. Otvaranje fabrika i novih radnih mjesta pogotovo na sjeveru Crne Gore u velikoj mjeri zavisi od saradnje sa Srbijom i od preuzimanja modela koji je u Srbiji dao ozbiljne i vidljive rezultate na ekonomskom planu, posebno na planu privlačenja investicija i smanjenja nezaposlenosti. Dakle riječ je o praktičnim razlozima zbog kojih je potrebno obnoviti i izgaditi najbolje odnose sa Srbijom i jasno je da je nova vlada Crne Gore prva na potezu.
Vladislav Bojović, član predsjedništva Demokratske narodne partije i funkcioner Demokartskog fronta
