Ako je Vlade Milinković, novopečeni predsjednik OO DPS Pljevlja, pomislio da će, kao po običaju, njegovi javni stavovi, koji se svode na ispraznu demagogiju i bestidnu manipulaciju problemima i pljevaljskom stvarnošću, proći bez adekvatnog odgovora, žestoko se prevario. Gospodin Milinković, i u samom DPS-u poznat kao „čaj od nane“, ima jedan jedini zadatak – da sa čelne partijske pozicije u Pljevljima doprinese da se nad Pljevljacima do kraja sprovede politički eksperiment „kuvane žabe“. Stoga je novi čelnik DPS-a Pljevlja, odmah po stupanju na novu funkciju, poslao poruku da mi Pljevljaci ne treba da se bunimo protiv nepravde, diskriminacije, zakidanja i pljačke koju nam već decenijama priređuje državna vlast, već treba da prihvatimo da živimo u iluziji blagostanja i lažnim obećanjima koje nam servira vladajuća garnitura. I sve to u situaciji u kojoj nemamo ni čistu vodu, ni vazduh, ni zemljište, dok je, usled nezaposlenosti, odlazak mladih ljudi već odavno poprimio oblike egzodusa.
Poznat kao samozvani privrednik i stručnjak za ekonomiju, koji od iskustva ima direktorske funkcije u „Tara“ Pljevlja – koja je propala, i „Kom“ Mojkovac – koje je propao, da bi potom, valjda na osnovu tih zasluga, dobio partijsku funkciju u Poreskoj upravi, Vlade Milinković sada najmanje govori o privrednoj slici Pljevalja. A to koliki su stručnjaci i profesionalci rukovodioci Poreske uprave, među kojima je i gospodin Milinković, govori činjenica da je poreski dug na nivou države premašio 700 miliona evra, i to u situaciji kada se od običnih građana naplaćuje i poslednji cent i iznova povećava PDV.
Indikativno je da novi čelnik DPS-a Pljevlja sada ne pominje ni Drugi blok TEP, ni gradsku toplanu, a sjetimo se da su pred izbore bili određeni čak i termini za početak radova, uz svečano presjecanje vrpce i zakopavanje lopate. Sve se svelo na krpljenje ulica i trotoara. Takođe, Vlade Milinković ne pominje ni potpuno gašenje proizvodnje u Vektri Jakić, ubrzano sušenje i propadanje šumskih kompleksa, niti poljoprivrednike koji se ucjenjuju i ponižavaju jer nema sigurnog otkupa, niti garantovane cijene proizvoda. Vlade Milinković sada ni riječ ne kaže o obećanoj cementari, ni kraku pruge, a ne osvrće se ni na ugašeni Akademski centar.
Ali zato, po zadatku, na više mjesta potencira tezu kako je vještačko prekrajanje duhovnog identiteta Pljevalja i Crne Gore završena priča. Pošto uporno insistira na stavu kako je ulaskom u NATO pakt stavljena tačka na identitetska pitanja, Vlade Milinković treba da objasni da li pod tim misli da nema više Srba u Crnoj Gori ili da će svaka promjena vlasti podrazumijevati da obavezno budu sačuvane sve ideološke i pljačkaške tekovine režima Mila Đukanovića. Ovo imajući u vidu da je i Vlade Milinković jedan od onih koji su, zarad privilegija pristali da stanu u red veleizdajnika koji su podržali priznanje lažne države Kosovo, protjerivanje srpskog jezika i ćirilice iz institucija i obrazovnog sistema, brutalnu diskriminaciju Srba prilikom zapošljavanja, stalni progon sveštenika i atake na Srpsku pravoslavnu crkvu, kao i ulazak Crne Gore u NATO pakt i tragikomično uvođenje sankcija Rusiji.
A pošto od svih privrednih subjekata u Pljevljima pominje jedino rudnik Šuplja stijena, jer je sve ostalo ugašeno ili se gasi, korektno bi bilo od Vlada Milinkovića da javnost podsjeti da je taj rudnik svojevremeno država prodala za 400 000 evra, da bi ga onda poznati režimski biznismen Veselin Pejović preprodao Poljacima za 60 miliona evra. Takođe, pošteno bi bilo da javno prizna da bi ovaj rudnik mogao da zaposli mnogo više radnika i sa mnogo većim primanjima, kao i da njegovi vlasnici samo za nedelju dana zarade ono što godišnje plaćaju državi i opštini u vidu koncesione naknade. Posebno, imajući u vidu kakvo se bogatstvo u rudama tu eksploatiše i kamionima prevozi u Poljsku, dok Pljevljima ostaju uništeni i infrastruktura i životna sredina.
Takođe, pošto hvali stručne kadrove u lokalnoj upravi, važno bi bilo da gospodin Milinković saopšti da li pod tim misli na smijenjene Ljubišu Ćurčića i Sašu Ječmenicu, kao i na one još uvijek aktuelne lokalne funkcionere koji su pravosnažno osuđeni za kupovinu glasova, ali i za prijetnje smrću svojim partijskim drugovima.
I nakon svega, još se gospodin Milinković nada da će njegovoj partiji građani pokloniti povjerenje i na sledećim izborima. I to samo zbog toga što im je on sada, kao novi partijski čelnik, odlučno poručio da su oni u DPS-u zasukali rukave da rade u Pljevljima. Dobro je poznato da su prvi ljudi DPS-a odavno zasukali rukave i u Pljevljima i širom Crne Gore, ali zarad pljačke i punjenja svojih džepova, dok su građani planski i ciljano dovedeni u situaciju da jedva sastavljaju kraj sa krajem.
Vladislav Bojović, predsjednik OO DNP Pljevlja i funkcioner Demokratskog fronta