Pljevaljske novine web portal
Povezane vijesti
Redakciji Pljevaljskih novina obratila se pismom čitalaca bivša članica Skupštine Udruženja penzionera Stoja Čabarkapa iznoseći primjedbe na rad pljevaljskog Udruženjenja penzionera. U Pljevljima ima 6.691 penzioner.
„Budući da nijesam član nijednog organa Udruženja, a kojemu plaćam članarinu, jer im je članstvo u Skupštini u dva mandata od po četiri godine isteklo prošle godine, u prilici sam da ponešto saopštim o (ne)aktivnostima, od strane rukovodstva udruženja i poručim u pamet se penzioneri.
U Udruženju je sve namješteno da se omogući doživotna funkcija članovima Upravnom odbora i predsjednika nakon osam godina aktivnosti ove penzionerske družine. Čudne su rabote promjene odredbi u Statutu, što omogućuje „doživotno upravljanje“ a uskoro će sve biti detaljnije razjašnjeno na nadležnom mjestu. Sa Skupštinom je druga priča, tamo se bira svako ko im sve odobrava, ćuti i aplaudira, bez obzira koliko je ko godina bio član.
Udruženje registrovano kao NVO, bolje pristaje riječ „Druženje“, je nezamjenjiva i lojalna Družina, nezamjenjivog predsjednika gosp. Vukadina Vuka Damjanovića, a koji ga je privatizovao uz podršku višegodišnjih pomagača. Red je da se čestita družini na „izboru“ novog – starog predsjednika Damjanovića, kao i novih – starih organa Upravnog odbora i Skupštine. Postvljam pitanje: Na koji način obnoviše sve funkcije i ko je to učestvovao u njihovom izboru, jer su sami sebe izabrali, a na koji su način o tome obavjestili članstvo!? Nije mi jasno kako objasniti druženje, kad se zbog opasnog virusa nisu mogli okupljati članovi Upravnog odbora, ali piše da su sastančili šest puta i dobili u vidu dnevnica preko 700 eura, ali se ne zna šta su to radili (na čelu Upravnog odbora i Skupštine je Damjanović). Održali su sportske aktivnosti, bez informacije kako su dijelili novac (500 eura) za „pobjednika“ u nečemu! Kako da se zna kad se radi po ugovoru, tačnije burazerski po dogovoru. Zašto za više od 10 godina nije obnovljen konkurs za administrativnog radnika, koji je angažovan po ugovoru, bez vođenja računa o radnoj biografiji sa određenim propustima. Na osnovu zakona o NVO, mora se zakonito raspolagati imovinom a kontrolu zakonitog raspolaganja sredstvima Udruženja vrši organ Poreske uprave Crne Gore, na kraju biće zanimljivo da li je sve usklađeno sa novim zakonom o NVO.
Zbog ovakvog (umjesto legalnog) ilegalnog rada nijesu željeli da budem član Skupštine (što ni meni nije želja) jer sam mnogo „pričljiva“, što je smetalo, budući da oni ne vole kad im se postavljaju pitanja, na koja nema odgovora, iako dobro znaju o čemu se radi. Posebno me interesovala zakonitost u aktivnostima predsjednika, tačnije nezakonitosti u radu: nema odgovora kako se podijeli 20.000 eura, uplaćena u decembru 2018. godine za poboljšanje uslova stanovanja, i šta bi sa razlikom od 8.960 eura, a pri podjeli na 27 mjesnih udruženja po 280,00 eura od čega je ostalo oko 1.400 odnosno kako bespravno podijeliše to predsjednici mjesnih udruženja, bez oglašavanja, a što je trebalo da radi komisija! I prošle godine podijeljeno je 7000 eura za iste namjene, bez objašnjenja na koji način, kome i po koliko! Ali i o onoj crkavici od po 30 eura oko podjele i koji je to limit. Vele da je to za penzionere sa najnižim penzijama, a ne navodi se koje su to najniže od toliko i toliko eura, mada uvijek ostane izvjesna suma novca kojoj se ne može ući u trag.
Tek poslije tri i više godina pokrenuli su pitanje u vezi izgradnje stanova za penzionere, a 2017. godine Opština je odobrila besplatan plac, u januaru 2018. godine prenijeto od Fonda PIO 300.000 (50% od odobrene sume), od čega je uplaćeno 175.972 eura Fondu za solidarnu stambenu izgradnju. U septembru iste godine postavlja se kamen temeljac, a nakon toga Republička građevinska inspekcija obustavlja gradnju zbog neregularnosti glavnog projekta, a zatim kažu da će nastaviti gradnju čim to vremenski uslovi dozvole (lijepog vremena je bilo, ali gradnje nema). Šta se dešava sa ostatkom novca, znamo da je banka zarobila preko 80.000 eura što se nije smjelo dozvoliti.
Svi kasniji dogovori oko „početka gradnje“ bili su u funkciji obmanjivanja javnosti i penzionera jer su njihovi glasovi bili potrebni, zbog predstojećih izbora, ali od novca ni gradnje ni traga što je nevjerovatno. Ko i kada će pokrenuti postupak za povraćaj preko 175.000 eura od Fonda za solidarnu stambenu izgradnju odnosno od direktora D. Popovića, gdje su se „skrasila“ ta sredstva?“- piše Stoja Čabarkapa, bivši član Skupštine Udruženja penzionera
