Pljevaljske novine web portal
Povezane vijesti
Još uvijek pljevaljska javnost od policije nije dobila informaciju ko je na kućnom pragu 2020. Godine , u večernjim satima, pretukao sugrađanina Božidara Čabarkapu, koji je tih dana fotografisao istorijske litije organizovane u odbrani SPC od tadašnjeg neustavnog Zakona o slobodi vjeroispovjesti.
Iako su postojala obećana zvaničnika da će skučaj biti rasvjetljen – rečita je tišina institucija. Na taj sramni i kriminalni čin podsjeti je danas njegov brat Velimir, na svom fejsbuk profiluPrenosimo integralno saopštenje Čabarkape:
PV Informer Pljevaljski Portal Pljevaljske Novine Vijesti
OBEĆANJE LUDOM RADOVANJE!!
Danas se navršavaju 4 pune godine od kada su u Pljevljima na 20 metara od porodične kuće plaćenici DPS-a pretukli mog brata Božidara samo zbog toga što je Srbin i što to nije krio. Kako tada tako i danas krivci nisu pronađeni uprkos silnim javnim obećanjima tadašnjeg (Dragana Slavulja), a potom i sadašnjeg (Harisa Đurđevića) načelnika CB. Iako su dobili brojne dokaze a među njima i video snimak sa jedne obližnje kuće na kojem se počinioci jasno vide, Načelnik, Inspektor i Tužilac nisu ništa preduzeli, čak šta više gore pomenuti video snimak je obrisan sa računara CB Pljevlja kako je nadležni inspektor naveo „nisu imali dovoljno memorije na hard disku“. Pa sad da pitam javno i Načelnika CB Pljevlja, nadležnog inspektora za taj slučaj i Ministra Unutrašnjih Poslova, KAKO JE MOGUĆE DA SE OBRIŠE DOKAZNI MATERIJAL za slučaj koji još nije riješen? Gospodine načelniče, sećate li se vašeg javnog obećanja na našoj lokalnoj televiziji da ćete u rekordnom roku pronaći napadače na Čabarkapu? Gospodine Ministre, na snimku koji je obrisan su se jasno videli počinioci koji su presreli mog brata nadomak porodične kuće, ali „naš“ načelnik koji mnogo glasno obećava i nadležni inspektor za taj slučaj ništa nisu preduzeli! Do kada ćemo mi kao porodica da čekamo na pravdu i ugrožavanje bezbjednosti i nanošenje teških tjelesnih povreda usled kojih moj brat ima probleme za cijeli život sa stalnim ispadanjem ramena koje može da riješi operacijom koja mu rešava problem ispadanja ramena, ali posle operacije nikada neće moći da podigne ruku dalje od visine ramena!? Ko će i kada da odgovara za njegovu „invalidnost“! Znate vi dobro ko je učeatvovao u njegovom prebijanju, koji tada vaš kolega ga je pratio i javljao batinašima, isto tako znate i ko je nalogodavac! Treba li zbog osećaja straha i osećaja ugrožene bezbjednosti cijele porodice neko od nas da uzme pravdu u svoje ruke da bi zaštitio našu porodicu?
Ukoliko mi ne odgovorite na ova javno postavljena pitanja, gospodine načelniče, smatraću vas lično odgovornim za situaciju mog brata iako ste tada bili inspektor.
Velimir Čabarkapa
