Čajničanin Stefan Živković obnavlja imanje u selu Braha

Čajničanin Stefan Živković obnavlja imanje u selu Braha
Radi u gradu, živi na selu
Iako poljoprivrednu i stočarsku proizvodnju u čajničkoj opštini prate brojni problemi, postoje mladi ljudi koji se iz gradskog dijela vraćaju u selo. Jedan od takvih je i Stefan Živković, koji uz pomoć oca Radomira i drugih članova porodice, obnavlja imanje djeda Jagoša u selu Braha. Njegov otac Radomir nam je ispričao da Stefan ovih dana obnavlja kuću i da jedan dio dana provodi u Čajniču, radeći u jednom od osiguranja, a drugi dio u selu, brinući se o voćnjaku, malinjaku i stadu koje broji oko sedamdeset ovaca. Radomir se nada Stefanovoj brzoj ženidbi a potom punoj obnovi života u selu.
-Moj predak Joakim Živković doselio se prema predanju sa Pivske planine. Njegovi potomci već odavno ovde žive a ovde sam se i ja rodio, kaže Radomir, pojašnjavajući da se njegov otac Jagoš bavio kovačkim zanatom i da je bio poznat na čitavoj tromeđi, odnosno u selima čajničke, pribojske i pljevaljske oppštine.

Radomir navodi da porodično imanje ima površinu od stotinu duluma, odnosno deset hektara i da se na njemu nalazi veliki broj stabala krušaka, jabuka i oraha.
-Moj otac nije sadio voćke u redove i vrste. On je kalemio voćeke tamo gdje su nicale. Sada širom imanja postoje stabla starih sorti jabuka i ona su izuzetno dobro rodila, ističe Radomir uz napomenu da od jabuka peku rakiju, cijede sokove i spravljaju pekmez.
Pored pomenutog voća, na imanju je veliki broj šljiva a prije par godina zasađen je zasad od pedeset stabala visokorodne čačanke. Pored novog zasada šljive nalaze se i zasadi aronije i malinjaci.
-Svakako tu je stado od oko sedamdeset ovaca koje čuva električna čobanica na imanju. Stefan će sigurno broj grla smanjiti na oko pedeset jer je veliki problem otkup jagnjadi, kaže Radomir i dodaje da nema organizovanog otkupa jagnjadi i da se ista prodaju tokom čitave godine.
Radomir poručuje da je neophodno stvoriti uslove za bržu obnovu sela. Kaže da bi organizovani otkup proizvoda omogućio veća ulaganja, posebno u poljoprivrednu mehanizaciju.
-Malinu smo predavali u hladnjaču ali je neophodno pojačati i drugi otkup. Ja se lično ne miješam u odluke moga sina, pomažem mu koliko mogu ali mislim da bi dobar i organizovan otkup ubrzao obnovu svih sela, priča Radomir uz napomenu da je njegova porodica brojna i da većina članova živi u samom Čajniču.
-Imam tri sina i kćerku. Kćerka živi i radi u Sarajevu a dva sina su u Čajniču gdje mi živi i supruga. Stefan je odlučio da se vrati u selo i da obnavlja imanje a na meni je da mu pomognem, kaže Radomir uz nadu da će na imanju u narednim godinama biti življe i veselije, odnosno da će sve biti bolje kada se njegov tridesetogodišnji sin Stefan oženi i kada se počnu rađati unučad.
Selo Braha se nalazi na udaljenosti od Čajniča oko šest kilometara i do njega se dolazi asfaltnim i makadamskim putem. Tokom zimskih mjeseci put se čisti pa je moguće bez problema autom odlaziti u Čajniče na posao.
Nikada nisu zapustili imanje
Živković nam je ispričao da je na imanju proteklih godina bilo više požara u kojima su stradali pomoćni objekti ali i kuća. Objekti su u dobroj mjeri obnovljeni a imanje je uvjek održavano.
-Nismo nikada dozvolili da imanje zaraste. I sada uredno vršimo košenje, a ove godine smo kosili i dvije komšijske livade, kaže Radomir i pojašnjava da je ove godine rod trave podbacio pa su komšijske livade pokošene da bi se obezbjedilo sijeno za ovce.
Preko trideset puta pješačio do Ostroga
Porodica Živković uvijek je bila vezana za Srpsku pravoslavnu crkvu. Radomir pamti odlazak na bogosluženja u čajničku crkvu Uspenja presvete Bogorodice iz vremena kada je bio dijete i kada vlasti nisu blagonaklono gledale na one koji borave na bogosluženjima.
-Zapamtio sam kao dječak te neke scene sa vaskršnjih liturgija. Sjećam se kako smo tada u litiji obilazili oko crkve a onda bi sveštenik podizao krst i otvarao vrata na crkvi čime je objavljivano Hristovo Vaskrsenje, priča Radomir uz pojašnjenje da su ga te scene pratile tokom čitavog života i da je to bio jedan od razloga što je preko trideset godina organizovano u društvu mnogih išao pješke do manastira Ostrog na poklonjenje moštima Svetog Vasilija.
-Sada, sa 65 godina, ne mogu dugo da pješačim ali naša omladina svake godine odlazi na hodočašće. Ide se ponekad preko Pljevalja a ponekad preko Pive, kaže Radomir.