četvrtak , 23 maja 2024
Početna / Vijesti / Društvo / “Cilj je biti čovek, a sreća biti i ostati dete”

“Cilj je biti čovek, a sreća biti i ostati dete”

Iz čarobnog svijeta djetinjstva Ana Džarić (35) nikada do kraja nije izašla, a upravo zbog toga je i riješila da postane vaspitačica. Mališanima sa kojima svakodnevno radi trudi se da bude pravi uzor, autoritet, oslonac i drugarica. Sa njom smo razgovarali o prednostima i manama ovog odgovornog poziva, ali i o magiji kojom sivu svakodnevicu pretvara u mala umjetnička djela – pravi sjajne fotografije koje dijeli na društvenim mrežama i kreira i šije originalne odjevne komade. I zaista, ispuniti dan zadovoljstvom i srećom u moru sumornih ljudi i informacija nekada je mnogo teže nego uspješno obaviti hiljadu i jedan zadatak.

Ana je već šest godina vaspitačica u Javnoj predškolskoj ustanovi “Eko bajka”. Osnovnu i srednju školu završila je u Pljevljima, a Visoku školu strukovnih studija za obrazovanje vaspitača “Mihailo Palov” u Vršcu. Svoj posao radi sa mnogo ljubavi i mašte, a priznaje da vrijeme provedeno u vrtiću ne gleda kao obavezu, već kao vijeme koje provodi u druženju sa malim drugarima.

– Trudim se da to vrijeme provedeno sa njima budem najbolja verzija sebe. Nesvjesno učimo jedni od drugih. Svako dijete je svijet za sebe, sa svojim interesovanjima, osobenitostima i karakterom. Ali zajednička im je iskrenost, život u trenutku bez misli o tome šta je bilo i šta će biti i lakoća postojanja. Svakodnevno me podsjete na ono što mi odrasli negdje usput zaboravimo – iskrena je Ana, koja odrastajući uz majku Nadu, koja je učiteljica, oduvijek znala da će i ona raditi sa djecom.

Ana ističe da je za uspješan vaspitno-obrazovni rad najbitnije medjusobno povjerenje i poštovanje izmedju roditelja i vaspitača.

-Postići takav odnos je dosta izazovno u današnje vrijeme, kada su djeca mahom prezaštićena, naravno iz najboljih roditeljskih namjera. Ja kao vaspitač apelujem na roditelje ovom prilikom da puste djecu i da padnu, i da se isprljaju, i da se popnu na drvo, i da skaču po baricama… Jer sve te aktivnosti utiču na spajanje sinapsi u mozgu koje su odgovorne za razvoj inteligencije. Prvih pet godina života su najbitnije u procesu razvoja – kaže Ana, i napominje da je upravo predškolski uzrast vrijeme da dijete bude dijete.ana dzaric1

Rad sa djecom zahtjeva mnogo kreativnosti, kaže Ana, i ističe da taj posao traži od vaspitača da budu kreativni kao djeca. A kolektiv “Eko bajke”, dodaje, uvijek je kreativan i pun ideja koje vaspitači sprovode uz podršku direktorice. U poslu joj, priznaje, nateže padaju rastanci sa mališanima kada dođe vrijeme za njihov polazak u školu.

-Družimo se i po tri godine svaki dan, rastu pred mojim očima, smijemo se, nekad naljutimo, tu su neminovni zagrljaji, brisanje nosića i suzica. A kada krenu u školu, desi se da po neko svrati u posjetu ili mi potrči u zagrljaj pri susretu u gradu, ali ubrzo ih školske obaveze preokupiraju i život odnese svojim putem. Ipak nadam se da negdje bar u podsvjesti ostane uspomena na vrtićke dane – iskrena je Ana, te priča kako se nekada desi čak i da je dijete u zanosu igre oslovi sa mama, a jednom se desilo je jedan dječak nazove i deda.

Svoje djetinjstvo i odrastanje uz mamu, tatu i starijeg brata, Ana pamti kao bezbrižno, puno ljubavi i dječije graje. Posebno se rado sjeća vikenda i raspusta, koje je provodila na selu Ljuću i iz tog perioda nosi najljepše uspomene.

-U tom periodu bilo je baš mnogo djece i cjelodnevna igra i zabava napolju je bila zagarantovana. Sada kada razmišljam o tom periodu sjetim se šetnji do grada samo da bi pojeli sladoled „na točenje“, šivenja garderobe za Barbike, višesatna igranja lastiša, neizbježne svadje i mirenja, priredbi koje smo pripremali danima za roditelji, rodjake i komšije, gdje smo recitovali, pjevali, igrali… Jedina obaveza koju smo imali je da se igramo – priča Ana, i objašnjava kako su školski dani sa sobom donijeli malo više obaveza, ali da je vremena za druženje i prijateljstvo uvijek bilo, a neka od njih i danas traju.

ana dzaric2

Kada nije u vrtiću Ana je najčešće za mašinom za šivenje. To je, kaže, nasleđe koje joj je ostalo od većine žena u familiji. Obje bake i znale su da šiju, a odrastala je i uz tetku koja je bila krojačica. Svoje kreacije i radove objavljuje na instagram stranici “Atelier dreamer style”, a u tome je, kako kaže, spojila dvije ljubavi – prema kreiranju i šivenju i prema fotografiji.

– U tom periodu je i majka znala da se lati mašine. Meni je naravno pristup bio zabranjen, a i bila sam zaokupljena drugim stvarima. Tek mnogo kasnije, kada nisam znala šta da radim sa jednim komadom materijala koji je poslužio kao trava na polaganju iz Metodike upoznavanja okoline u predstavi o proljeću, usudila sam se, ne očekujući ništa, da nešto sašijem. To je bio prvi sako koji sam iskreirala i sašila. Taj osjećaj ponosa kada sam ga obukla prvi put ne mogu da uporedim ni sa čim na svijetu. Nije bio savršen, ali za mene je imao nemjerljivu vrijednost. I tako samo sam počela da kreiram i šijem – kaže Ana i dodaje da na to više i ne gleda kao na hobi, jer teško da može da zamisli dan da nešto ne šije, sebi ili nekom drugom.

Najveću inspiraciju za fotografije Ana nalazi u prirodi. Kaže da se Iz svake šetnje kroz prirodu vrati kući sa mnogo novih ideja i fotografija, a zahvaljujući društvenim mrežama njene fotografije su postale zapažene. pljevlja-litija-771x675

Jednu od najzapaženijih fotografija sa pljevaljskih litija snimila je Ana

Ana kaže da sve ono što je ispunjava i voli za sad može da nađe u Pljevljima. Male stvari, koje “sačine i začine dan” za nju su najvažnije.U Pljevljima se može kvalitetno živjeti, dodaje, sa mnogo mašte i vođen mišlju – ako metropolu nosiš u sebi, gdje god da si, u metropoli si.

-Dugogodišnje zapostavljanje ovog grada je dovelo do toga da se mladi ne vraćaju iz gradova u kojima završe studuje. I to je razumljivo, ovaj grad možda ne pruža idealne mogućnosti za život. Ali daje nam prostor i vrijeme za prijatelje i druženja, za porodicu, da se izrazimo na kreativan način. Da u danu postignemo više. Da se više posvetimo bitnim ljudima i onome što je nama bitno. Sad će vrijeme magli, period kada svi želimo da pobjegnemo odavde. Period kada samo oni koji umiju dan da oboje maštom, i da u svakom danu nadju nešto lijepo, neće biti toliko ljuti zbog svega što smo mogli da budemo kao grad, a nismo – zaključuje Ana.

 

About Pljevaljske Novine

Pogledajte i

Kvalitet vazduha u aprilu u Pljevljima značajno bolji u poređenju sa prethodnim mjesecima

U odnosu na praćene parametre kvaliteta vazduha tokom aprila, u Pljevljima je registrovan značajno bolji …

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.