Pljevaljske novine web portal
Povezane vijesti
U čistoj nedelji pravoslavlja, koja se obilježava u prvoj nedelji vaskršnjeg posta, ulice Pljevalja bile su ispunjene ljudima koji uglas poručuju „Ne damo svetinje“. U 17 sati krenula je litija ispred Hrama Sv. Đorđa na Gukama i prošla pored Pošte, Varoši,Golubinje, OŠ Ristan Pavlović do crkve Svete Petke. Ni hladno vrijeme nije bilo smetnja djeci, mladima i starijim da na dostojanstven i miran način iskažu neslaganje sa namjerom vlasti da nacionalizuje crkve i crkvenu imovinu primjenom Zakona o slobodi vjeroispovjesti. Nakon molebna koji je služio vladika Atanasije litija je krenula centralnim gradskim ulicama.
U centru grada, nakon petominutnog skandiranja „Ne damo svetinje“, i izgovorene molitve Gospodnje, koju je čitala učenica Atanasija Ječmenica besjedila je sugrađanka Marija Knežević, profesorica srpskog jezika i književnosti, podsjećajući da su besjede Mitropolita Amfilohija, vladika Joanikija i Atanasija, kao i cjelokupno nesvakidašnje dešavanje poslednjih mjeseci u CG „podigli nivo našeg slušanja i pojačali potrebu za tim“.
– Tajanstvena sila koja nas je „zažegla“ da sebe i svoje pretke i potomke predamo ovom trenutku, ovom čudu u koje povjerovasmo jednom davno, pa mu u ovom trenutku i posvejedočismo, držala nas je da dozrijevamo u sopstvenom ćutanju, u progutanim suzama i prećutanim riječima. To ćutanje, po mom sopstvenom osjećaju, bivalo je katkad mračno kao bezdan u koji zamalo da propadnu sva bitna svojstva naše ljudskosti kao suština naše kulture u kojoj sagledavamo i sebe i druge. Držao nas je božanski promisao i čuvao od pojedinačnih nastupa, jer naša se pitanja, sada znam, samo sabornošću mogu riješiti. Kad se ćutanje navršilo, a biće snagom i vjerom nadostilo, sustigoše se naše skromne sa molitvama dubokim naših predaka, pa bi kao u pjesmi: „Hiljade molitvi Gospode pravo u tvoje srce da pogode…“, i pogodiše, kazala je Knežević.
Knežević je podsjetila da su iz odbarne svitinja nastale mnoge pjesme – epske i lirske, kompozicije, razgovori, dosjetke, eseji i saopštenja, likovna djela i ilustracije koje su iritantne onima koji su kao “nadurena djeca” koja se igraju zakona, istorije i tradicije “koju svu moraju izmisliti od Tuđemila do dana danšnjeg”, te da će „smislom mršavi Zakon pasti i sa njim još ponešto i poneko“.
-Imali smo i sami pogrešnu percepciju situacije u kojoj smo se našli, pa nam se činilo da pomoć treba da stigne spolja. Ali, Lovćenski Tajnovidac na jednom mjestu fino kaže za Crnu Goru sada oči najprostije vide // da je ovo krvavo gnijezdo // Bogu drago i Bogom branimo. Dakle, sadrži svojstvo branjivosti od strane Božje ruke koje isijava iznutra, a ne kao stratešku prednost. Samo smo mi u toj priči nedostajali, intenzitet i učestalost molitvenog obraćanja Bogu. Stoga sada smiješno zvuče predlozi raznih ambasadora i političara, na proputovanju kroz Crnu Goru, koji, vjerujem, nisu bili zlonamjerni koliko površni, da treba da se „inkorporiramo“ u nekakvu vlast u Crnoj Gori i slično. Da se inkorporiramo u korpus kome po prirodi stvari pripadamo, u korpus čije smo srce živo i suštastvena supstanca ove Države, jer u svom istorijskom biću stekosmo odlike državotvornog naroda! Zato nikako nismo oni koji ruše Državu, već čuvaju svetinje i svaku stopu ovog kamenog prijestola, samim tim i Državu. Mi smo živo srce srpskog naciona svekolikog, a u svome srcu nosimo, kako kaže Vuk Isakovič u Seobama Miloša Crnjanskog: slatko pravoslavije, kazala je Knežević.
Vladika Atanasije čestitao je čistu nedelju pravoslavlja.
-Danas se raduje vaseljenska pravoslavna crkva svojim istorijskim pobjedama, crkvi je prirodno da nadvlađuje sve prepreke u istoriji i iskušenja. Godine 1842. zvanično je uveden praznik trijumf pravoslavlja radi podsjećanja na ranije osvojene pobjede nad zabludama i lažima. Pravoslavna vjera ističe pravu viziju života i prave obrazce življenja i na to se podsejećamo u prvoj nedelji pravoslavlja to nas pokreće iz toga crpimo snagu. Sv apostl Pavle, kada opisuje pravoslavnu vjeru, između ostaloga kaže da iz nje crpimo snagu: Svačim smo ugnjetavani ali nismo zbunjivanji, ne bivamo zbunjeni, svačim smo zlostavljani ali nismo očajni, ostavljeni smo ali nismo izgubljeni, obarani smo ali nismo pogubljeni, svakda na telu svome nosimo smrti Gospoda Hrista i kroz to bivamo oživotvoravani. To je osobina pravoslavne vjere da nas čuva u zajedništvu sa Bogom i jedne sa drugima i da pobuđuje u nama ono što je najbolje i najsvetije. Zato pravoslavna crkva daje svete ljude i mudre, razumne i pune vrline, zato što ih hrani savršenom vjerom i duhovnom snagom i čuva ih u zajedništvu sa Bogom. Zato kada se ovako sabiramo mi samo nastavljamo prirodni hod crkve koji je pobjedonosan i nastavićemo ovako do konačne Hristove pobjede i pobjede njegove istine. Bog vas blagoslovio, rekao je vladika Atanasije ispred crkve.
U kratkom programu nastupila je prijepoljska etnopjevačka grupa „Verem“ i glumac Lepomir Ivković.
-Nisam došao samo da bi vas podržao. Došao sam da vam se divim, vašoj istrajnosti, upornosti, energiji, brojnosti a sve se svodi na tri riječi Ne damo svetinje, rekao je glumac Ivković, prenoseći pozdrave i podršku Tihomira Arsića i Slaviše Čurovića, guslara Slavka Aleksića, Jovana Lakićevića i Boška Vujačića.
