Pljevaljske novine web portal
Povezane vijesti
Hoćemo li svi stati pod jednu šljivu
Kažu da je u pitanju proročanstvo Tarabića, koji je negdje rekao da će „svi Srbi na kraju stati pod jednu šljivu”! Kažu i da je zapravo u pitanju slutnja, tuđinska nada i krvničko obećanje naših neprijatelja. Kažu i kazivalo se svašta ali neće biti ni po proricanju, ni po zlim nadanjima, nego po zasluzi i našem činjenju. Bilo bi nezasluženo da bude po ljubavi, ali vjerujmo i uzdajmo se da će biti i tako.
E, na tu ljubav smo zaboravili odavno.
Zaboravili smo i da se međusobno čuvamo, da jedni drugima pružamo ruku u nevolji, ali i da se veselimo i radujemo zajedno.
Brzo smo zaboravili litije, a da je bilo po mjeri nekih od nas koji smo u tom trenutku predstavljali srpski narod u Skupštini bile bi to tek litijice i uzaludan otpor.
Ipak, kada se kolektivno izgubi svaka nada i kada ništa ne ide od ruke, kada zlo poklopi i stisne za grlo, kada se međusobno gonimo na buljuke, pred nama i našim narodom zaputi jedan koji je dostojan, učini nas, makar, na trenutak boljim ljudima i odvede tamo gdje ima nade. Bili smo svjedoci da je to moguće.
Po pravilu, u tim presudnim istorijskim vremenima na čelu takvih kolona rijetko je političar, ali to ne znači da smo imali i one fostojne poštovanja; nažalost bilo je davno.
Niko kao mi, međutim, tokom političkih previranja i „ratovanja“ tako ne kidiše na sebe.
Niko kao mi se s toliko posvećenosti ne samorazara.
Nikome kao nama ta zlokobna destrukcija ne ide od ruke.
A zašto?
Zašto ne umijemo da ćutimo, iako bi nas ćutanje spasilo?
Zato što nemamo mjeru koja političara pretvara u državnika ili nacionalnog djelatnika.
Zašto svoj narod guramo u međusobne političke tuče od kojih svaka ostavi ili ožiljak ili ranu?
Niko kao naša politička elita ne podcjenjuje svoj narod i njegovu kolektivnu svijet, trajanje, ali i pojedinačnu pamet.
Predugo se bavim politikom da ne znam kako to suštinski, ipak, nije nikakav usud nego nesreća biranja pod pritiskom i krajnjeg odbira iz nužde.
Srećom, svi Srbi nikada neće stati pod jednu šljivu niti će svi biti u jednoj političkoj partiji. Tako je kod drugih naroda, pa i kod našeg. I nije to zla sreća nego sloboda koju bi morali da prihvate politički prvaci gdje god – od Beograda do Podgorice.
Politički izbori mogu biti i pogrešni, pojedinac ima pravo na to, ali je posljednji kukavičluk kada vođe upru prstom u izdajnika vlastitih političkih ideja, od kojih su mnoge oduvijek nedovršene, sebične ili sasvim promašene.
Niko nam od sunarodnika nije dužan da bude dio upravo našeg političkog hora; tek to bi bila izdaja; i to pameti, zdravog razuma i života.
Različiti smo, tako je dato, tako treba i da ostane.
Veličina jednog naroda se ne cijeni njegovim pristajanjem uz vođu nego njegovim ne pristajanjem na laž, na prosječnost, na kolotečinu i žabokrečinu.
Pružimo jedni drugima ruku na vrijeme; svijet i narod neće propasti propadne li jedna od naših političkih karijera. Život je iznad politike i liderskih planova. Ima mjesta za sve. I u pakosti ima akosti! Ako onda, ako ljudi dragi! Ima nade da se promijenimo i budemo bolji.
I zaboravimo na fatalističke proračune o Srbima i šljivama; da nas zaista i ostane toliko malo, za pod jednu šljivu, nije svjedno ko će nas predstavljati u toj maloj zajednici. Ako budu pravi biće nas taman dovoljno.
Izvor-facebook
