SVEČANO SE OBAVEZUJEM DA ĆU DUŽNOST PRESJEDNIKA OPŠTINE PLJEVLJA OBAVLJATI U SKLADU SA USTAVOM, ZAKONOM I STATUTOM OPŠTINE, TAKO MI BOG POMOGAO
Poštovani građani, Uvažene koleginice i kolege odbornici Dame i gospodo, Poštovana presjednice SO Pljevlja, gospođice Tošić, Gospodo novinari.
Danas, 26.04.2023. godine izabran sam za presjednika Opštine Pljevlja
Kao prvo, želim da uputim izraze zahvalnosti:
- Građanima Pljevalja koji su u masovnom broju na lokalnim izborima u oktobru 2022.god. podržali „Koaliciju za budućnost Pljevalja Milan Lekić“ ispred koje sam predložen za presjednika Opštine Pljevlja,
- Svim svojim koleginicama i kolegama iz „Koalicije za budućnost Pljevalja-Milan Lekić“ na čelu sa nosiocem liste gos. Milanom-Mijom Lekićem koji su mi ukazali povjerenje da upravljam Opštinom Pljevlja u narednom četvorogodišnjem mandatu.
- Zahvaljujem se na podršci svim našim koalicionim partnerima Demokratskoj Crnoj Gori, Ujedinjenoj Crnoj Gori, Pokretu za Pljevlja, Pokretu Evropa sad, SNP i URI.
- Zahvalnost dugujem i svojoj porodici koja je svo vrijeme bila uz mene i pružila mi apsolutnu podršku u odluci da prihvatim mjesto presjednika Opštine Pljevlja.
Osjećam moralnu i obavezu i dužnost da se sa nekoliko rečenica upravo sada i sa ovog mjesta obratim našim građanima:
Politikom se nijesam aktivno bavio dugo godina ali je prelomni trenutak moje malenkosti za aktivnije bavljenje politikom bilo saznanje jedne velike životne istine iskazane u samo jednoj jedinoj rečenici a koja glasi: „Najopsniji vid bavljenja politikom je nebavljenje politikom“. Tako velika filosofija života iskazana u samo jednoj rečenici.
Zbog toga se sa ovog mjesta upravo obraćam našim mladim ljudima: „Budućnosti ovoga grada, pratite, politikom se bavite, ako se vi ne budete bavili politikom-baviće se ona vama“. Ne smijete, ni zbog sebe, ni zbog vaših potomaka biti samo nijemi posmatrači događaja, nezaintresovani, apatični ili kako mi ljekari volimo to slikovito reći-anastezirani!!!! A svaka vlast upravo najviše voli te anestezirane koji se prepuste i ne prave nikakav otpor. Upravo treba da radite suprotno, pratite, odlučujte, birajte i budite birani… U konačnom ne dozvolite nikada više da o Pljevljima odlučuju oni koji nisu iz Pljevalja, ne dozvolite da se o sudbini Pljevalja odlučuje van Pljevalja.
Svima je poznata istina da naša opština raspolaže neprocjenljivim resursima: rudnim, šumskim, poljoprivrednim, turističkim, vodnim potencijalima. Ali to nije naše najveće blago. Naše najveće blago su naši ljudi. To je ono što moramo da javno kažemo i znamo, da stvari postavimo na svoje pravo mjesto. Od prvog januara ove godine, do jutros, u našoj opštini rođeno je svega 45-ro djece.
Ja sam po vokaciji ljekar, nijesam profesionalni političar niti sam školovan za to, i profilisan sam da i u politici i van politike razmišljam kao ljekar.
Moja lična satisfakcija da dođem na ovo mjesto je upravo želja da sa svojim saradnicima dam sve od sebe da sačuvamo život u ovom gradu.
Koliko ću u tome uspjeti, pokazaće vrijeme.
Koliko ću u tome uspjeti, pokazaće vrijeme.
Svakom mladom čovjeku koji želi da u našem gradu ostane da živi, formira porodicu i radi lično ću pružiti ruku i učiniti sve da omogućim pristojan život od svog poštenog rada. To će mi biti prioritet svih prioriteta, ako tako možemo reći.
Ni jedna opština u poslijeratnoj Evropi nije devastirana i kolonizovana od strane sopstvene države u toj mjeri kao što je to Opština Pljevlja. To je surova realnost, to govore i brojevi i slova. Trudiću se, po svaku cijenu, da o sudbini Pljevalja odlučuju isključivo Pljevljaci a ne neko drugi i trudiću se da se o Pljevljima odlučuje u Pljevljima a ne negdje drugo. Smatram da je jedino tako ispravno i pošteno, uostalom takva je uobičajena praksa u svim demokratskim društvima savremenog svijeta.
Želim da bez imalo zajedljivosti podsjetim i neke državne adrese da su Pljevlja imala sve obrise savremenog grada u doba kada su većina gradova u sadašnjoj nam državi imala odlike prostih naseobina i katuna.
-O ODNOSU VEĆINSKOG PRAVOSLAVNOG I MANJINSKOG ISLAMSKOG STANOVNIŠTVA U PLJEVLJIMA:
Smatram da sve što počiva na neiskrenosti, licemjerstvu, laži i kvaziistini nije utemeljeno, sklono je padu, osigurana mu je propast i osuđeno na kraj prije početka. Uostalom to su nam pokazala i poslednja društveno-politička dešavanja i sudbne ljudi koji su vladali na podjelama.
Naš odnos treba da počiva na isključivo zdravom, istinskom, međusobnom poštovanju i toleranciji. Ličnog sam mišljenja da suživot nije baš prikladan pojam za međuljudske odnose. To je pojam koji nije baš svojstven ljudskoj, već nekim drugim vrstama. Ja bih više volio da sa našim rođacima, kumovima, prijateljima, komšijama islamske vjere pričamo o životu. O životu, jedinom, lijepom, od Boga darovanom, neponovljivom. Smatram da je to iskren i pošten odnos jednih prema drugima. Upravo je takav međuvjerski sklad, zdravih, normalnih odnosa postojao u Pljevljima u doba Kraljevine Jugoslavije kada je naš grad iznjedrio dva velika savremenika, dva velika duhovna poglavara i lična prijatelja: Patrijarha srpskog gospodina Varnavu Rosića i vrhovnog muftiju Kraljevine Jugoslavije čestitog muftiju Mehmeda-Zekerijarha Ćinaru.
Mi treba da težimo međusobnim odnosima kakva su imali ova dva sveta čovjeka. Takođe, ličnom zaslugom ova dva vjerska poglavara Pljevlja su imala mogućnost dobijanja ogromnog novca na ime ratne reparacije odmah poslije Prvog svetskog rata. Neažurnošću tadašnjih odbornika Opštine Pljevlja ta sredstva su propala. Nadam se gospodo sadašnji odbornici, da mi nećemo ponavljati takve greške iz prošlosti.
O SVOM LIČNOM ODNOSU PREMA GRAĐANIMA:
Trudiću se da u komunikaciji sa svojim sugrađanima budem iskren, neposredan i otvoren. Drugačije niti umijem, niti hoću. Svjestan sam činjenice da to možda u političkom životu nije pametno, politika i vlast su promjenjive kategorije. Ja ipak duboko vjerujem da se u politici može biti pošten, da ipak nijesmo svi isti kako se to sada neki žele predstaviti. Politikanstvo i lični karijerizam je ono što prlja ljude a ja tim ne želim da se bavim. Jednostavno kolektivna odgovornost ne postoji, neka svako misli o svojoj glavi, o svojim postupcima a sud naroda će vremenom doći.
Svjestan sam da na mjesto presjednika nisam došao na neposrednim izborima već ispred partije čiju politiku zastupam a koju su upravo građani izabrali na izborima. Jasno mi je da su očekivanja građana ogromna. Za neke ću biti dobar, za neke manje dobar a za neke loš. Uostalom to je sudbina svakog čovjeka na javnoj funkciji. U svakom slučaju tu su izbori, pred budnim okom smo javnosti i građana. Niko nije nezamjenjiv.
Odluke ću donositi racionalno, pragmatično, u konsultacijama sa svojim najkompetentnijim saradnicima i u razgovoru sa građanima. Po svoje lično mišljenje neću ići u Podgoricu ili ne daj Bože u neku stranu ambasadu.
Smatram da sam ucijelu priču ušao časno, pošteno i sa najboljim namjerama i nemam nikakvih problema da iz toga izađem ako se nešto bude kosilo sa mojim moralnim načelima. Iako možda zvuči kao potrošena floskula tvrdim da ću iskreno raditi za dobrobit svih građana, i onih koji su podržali program politike koji zastupam i oni koji nisu podržali. Uvijek ću prihvatati sve dobronamjerne kritike koje imaju za cilj opšte dobro naše zajednice. Volio bih da me ljudi uvažavaju onoliko koliko ja njih uvažavam, na manje ni više.
O planovima i programu rada sa svojim saradnicima neću ovdje govoriti jer je već sve uveliko rečeno u našem predizbornom programu.
Od svojih saradnika, svih zaposlenih u Opštini Pljevlja i javnim preduzećima zahtijevaću maksimalan rad, predanost, posvećenost poslu, odgovornost i domaćinski odnos. Vodim se maksimom: mi smo tu zbog građana a ne građani zbog nas. Ko nije zadovoljan i ne sviđa mu se, neka vrati radno mjesto i želimo mu srećan put i puno uspjeha u privatnom sektoru pa neka se tamo dokaže.
O odnosu odlazeće vlasti, nezapamćenoj drskosti i pravnom nasilju koje traje punih pola godine u ovom trenutku neću govoriti ne želeći da kvarim ton svečarske atmosvere. O tome su sud već dali građani u oktobru 2022. god a ubijeđen sam još ubjedljivije će u junu 2023. god.
Na samom kraju moram da budem iskren, prvo prema sebi a zatim i prema vama i priznam vam da sam imenovanje na ovako odgovornu i zahtjevnu funkciju koja mi je povjerena pored časti doživio malim dijelom i kao malu žrtvu djelimičnim udaljavanjem od profesije kojom sam zaklet Hipokratovom zakletvom.