Sve države regiona koje se suočavaju sa socio-ekonomskom krizom izazvanom pandemijom korona virusa, oslonile su se dominantno na domaće kapacitete i proizvodnju.
Zahvaljujući politici DPS-a koja je ostavila praznu kuću, naša zemlja zavisi isključivo od uvoza. Pokrivenost uvoza izvozom je svega 16%, a spoljnotrgovinski deficit 2,2 milijarde eura, što je dramatičan i zabrinjavajući podatak. Koliko je važno da država posjeduje proizvodne kapacitete i koristi prirodne resurse, pokazuje upravo aktuelni momenat. Na žalost, nedostatak vizije, starteškog pristupa razvoju i pljačka neviđenih razmjera, uslovili su da Crna Gora danas ima izuzetno mali broj domaćih proizvoda, a shodno tome i veoma tešku ekonomsku poziciju.
Cijena zapostavljanja sjevera zemlje, danas dolazi na naplatu. Umjesto da imamo snažnu poljoprivredu i na stotine fabrika prehrambene industrije, sve je svedeno na dvije-tri tajkunske koje se oslanjaju na IRF i državu, a kojima se ujedno obezbijeđuje monopolska pozicija. DPS je uspostavio i decenijama održavao takav ambijent koji je eliminisao svaku ideju i pokušaj razvoja malog i srednjeg biznisa u sektoru poljoprivrede. Uz to, moćni trgovinski lanci su u saradnji sa uvozničkim lobijima dodatno gušili domaće poljoprivrednike. To su samo neki od elementa zbog kojih danas nemamo firmi iz oblasti proizvodnje hrane. Nemamo ni razvijeno stočarstvo, a čitava prostranstva na sjeveru zemlje ostaju neobrađena.
Umjesto da danas, kada je sektor turizma u krizi, kada se sa problemima suočavaju ugostitelji i prevoznici, imamo jaku prehrambenu i drvoprerađivačku industriju, proizvodnju cementa, moćnu poljoprivredu i stočarstvo, mi nemamo gotovo ništa. Nemamo ni za domaće tržište niti za izvoz. Sjever zemlje koji bi trebao biti snaga i oslonac, pao je na koljena.
Za poslednjih pet godina uvezli smo cementa u vrijednosti od oko 200 miliona eura,a u Pljevljima je lagerovano na desetine miliona tona sirovina za proizvodnju. Uvozimo namještaj i proizvode od drveta, a ležimo na šumskom bogatstvu. Uvozimo povrće, a čitava prostranstva obradivih površina stoje neiskorišćena. Uvozimo meso, a imamo idealne uslove za razvoj stočarstva.
Danas u vremenu krize se jasno prepoznaju greške DPS politike koje na žalost plaćaju građani i država. Međutim, da vladajuću elitu ni ekonomska kriza nije otrijeznila, pokazuju mjere Vlade Crne Gore, koje opet nisu usmjerene na podsticaj i stimulaciju poljoprivrede i proizvodnje hrane. Primjera radi državna pomoć za nacionalnu avio kompaniju iznosi 150 miliona, a pomoć poljoprivredi svega 17 miliona.
Iz toga je sasvim jasno da je promjena strategije razvoja moguća jedino promjenom vlasti koja uporno i kontinuirano sprovodi politiku novog zaduživanja ionako prezadužene države.
Nikola Rovčanin, portparol Demokrata