Pljevaljske novine web portal
Povezane vijesti
Nema veze što su to bile zastave njegovog oca i đeda, on ne zna čije su. Jedino što je mogao primijetiti u pjesmi desetina hiljada ljudi bila je JASNO ARTIKULISANA MRŽNJA.
Piše: Slavica Ilinčić
Poštujem pravo na drugačije mišljenje. Činjenica da smo različiti jeste bogatstvo, ako se shvati da je to prirodno i ako nije poligon za vježbanje nekog malicioznog (a pošto su svi maliciozni tipovi isfrustrirani, onda i isfrustriranog) narcisa.
Čime li je ovaj naš Narcis, ovaj tipični izdanak malograđanskog preddruštva nastalog na krvavim tekovinama ratnih i antiratnih profitera, večeras toliko uznemiren da se nije libio da javno s lanca pusti svoju prikrivenu osrednjost i „daruje“ nas poluhisteričnom kukumavkom koja vonja na snobizam, na prepotenciju tipičnu za treću generaciju seljobera koji su, nekad, na konju, u gumenim opancima i sa šarenom rustičnom torbicom o ramenu, došli u grad tražeći bolji život?
E, naš Narcis je unuk jednog od takvih čestitih seljaka, dakle seljober po krvi. Da je na đeda, na seljaka, svakako se ne bi ponašao kao seljober. Ili strndžov.
Našem je Narcisu, dakle, zasmetala litija večerašnja.
Naježio se od pjesme RURALNE, od POLUARTIKULISANIH KRIKOVA i u toj RICI jedva je raspoznao riječi KOSOVO i SVETINJE. I, kukavac, stravio se od NEČIJIH TUĐIH ZASTAVA. Nema veze što su to bile zastave njegovog oca i đeda, on ne zna čije su. Jedino što je mogao primijetiti u pjesmi desetina hiljada ljudi bila je JASNO ARTIKULISANA MRŽNJA.
Ljudi koji šetaju noseći s ikonama i svoja srca, duše svoje, oni mrze, veli Narcis. A on, kao, gadljiv na mržnju. Tvrdi da su ti silni ljudi ČOPOR, da je na djelu PRIMITIVIZAM U ORIGINALNOM FORMATU. Ali, ne plaši se on, ODRASTAO JE UZ TAKVE LJUDE, a ne vidi da je milion puta gori, niži i jadniji od njih.
I onda slijedi Narcisov vapaj: NEMOJTE MI SERVIRATI OVO KAO ALTERNATIVU ZA BUDUĆNOST! O, da, mili Narcise, hoćemo. Upravo to i radimo, ali ne umišljenim zvekanima s tankim građanskim pedigreom čiju lošu građu prikrivaju patetikom i snobizmom.
Nego našoj djeci koja u svojim sunarodnicima neće vidjeti ČOPOR, niti će u crkvenim pjesmama prepoznavati KRIKOVE. I da nevolja bude veća, naš Narcis je završio Akademiju dramskih umjetnosti. Nije neznaven ni kada je istorija ni kada je tradicija u pitanju.
Ako je režiser, đe mu je svestranost i duhovna širina da u onome što vidi prepozna elemente koji su zaslužni za opstanak, i njegovog, naroda? Ako je glumac, đe mu je sposobnost identifikacije s krajnje različitim likovima i situacijama? A morao bi je imati, i u glumi i u životu. Inače je osuđen da vječito glumi gospodina Viću iz Sumnjivog lica.
Naš Narcis na kraju vapi: NEMOJTE NAM OVE LITIJE PREDSTAVLJATI KAO GRAĐANSKE PROTESTE! Pa i nećemo, budalo, jer to i nisu. Saberi dva i dva, okreni glavu ustranu, bečni, raspitaj se ako ne znaš. Litije nisu građanski protesti.
A na kraju, razdragan do euforije, Narcis kaže da ga JAKO ZABAVLJA SIMBIOZA DVIJE HUMANOIDNE VRSTE: PJANIH SRPSKIH NACIONALISTA, FEJSBUK HIPSTERA, MARVELOVACA I MIMOVACA.
Vrli Narcise, samo se ti zabavljaj, ali se okreni na ove svoje riječi i zaključi ko više mrzi: Onaj što nikome ružnu riječ ne uputi, ili ti, greoto, sa svim navedenim kvalifikacijama koje si istrtljao.
I ŠETAJ, Narcise, prošetaj malo svoje malograđanske lakovane cipele (figurativno kazano), dako ti ovaj svježi vazduh s njih zauvijek rastjera vonj onih opanaka s početka priče.
izvor: in4s.net
