
Među najstarijim ugostiteljima su u Pljevljima. Četiri decenije uspješnog poslovanja bilježi vrijedna porodica Kriještorac: Hamza i Jasmina, sin Daut i kćerke Suana i Irma. Počeli su 1983. godine, kada su otvorili kafić “Suana” u Durmitorskoj ulici, koji je imao 3 lože. Bio je to drugi kafić u Pljevljima, a porodica Kriještorac danas posjeduje Hotel “Gold” od 1.740 kvadrata, kategorisan sa 4 zvezdice, koji je izgradila požrtvovanim radom i predanošću. Moto njihovog poslovanja je “Idemo naprijed i težimo ka boljem”.

-Nakon deset godina rada kafića, otvorili smo restoran “Gold” u Ulici Marka Miljanova. Nisam imala posao, tako sam riješila da počnemo da se bavimo ugostiteljstvom. Prateći trendove tržišta postepeno smo se i širili. Počeli smo sa 4 sobe, zatim 8, pa 12, kasnije smo napravili drugi blok, da bi danas u Hotelu imali 24 sobe sa 50 kreveta – kaže Jasmina. Recept dugog i uspješnog poslovanja, je po njihovim riječima, rad, red, disciplina i porodična posvećenost poslu. U Hotelu “Gold” zaposleno je 14 radnika, računajući i porodicu. Trebalo je mnogo rada i odricanja, da bi danas mogli da uživaju u plodovim svoga rada. Od samog ulaska u Hotel sve je besprekorno uredno i čisto. Hotel gostima nudi sobe dizajnirane u skladu sa najvišim standardima u hotelijerstvu, na način koji odiše modernošću, komforom, a koji se ogleda u harmoničnom enterijeru. Sve smještajne jedinice karakterišu komforni kreveti sa džambo dušecima, kupatilima, balkonima sa pogledom na grad… Kako kažu, da bi gosti bili zadovoljni uvijek su u korak sa vremenom, prate trendove, vodeći računa o svemu, od čaše, tanjira do jastuka, a sve uz pristupačne cijene hrane i smještaja. Važno je zadobiti povjerenje gostiju, a njihove preporuke kao i gosti koji se vraćaju najbolji su pokazatelj da je porodica Kriještorac na pravom putu kada je ugostiteljstvo u pitanju. Restoran sa barom pravi je gastronomski raj, za koji je Jasmina najviše zaslužna.
-Gostima nudimo nacionalna jela: sarmu, cicvaru, kačamak, priganice, pljevaljski sir, kajmak, pršutu, ali i internacionalna jela, a u poslednje vrijeme traže se sve više vegeterijanska jela. Usklađujemo jela za sportiste kada su na posebnom režimu ishrane. Tu smo da gosti uvijek budu zadovoljni i da se osjećaju kao u svojoj kući – ističe Jasmina. Hamza je zajedno sa suprugom Jasminom glavni stub porodičnog biznisa koji sa potomcima postepeno planiraju i proširuju.


- Kada je poslovanje u pitanju najbolja je bila 2019. godina. Radili smo sa agencijama iz Crne Gore, Srbije, Hrvatske, Bosne, a gosti su nam bili Kinezi, Poljaci… Kada ulaze u Crnu Goru svrate u Pljevlja, pa nastavljaju na Most na Tari, Žabljak, Manastir Ostrog, Primorje.Bili smo bukirani i za 2020. godinu ali zbog korone sve je otkazano. Za vrijeme korone imali smo ljekare koji su bili smješteni kod nas koji su bili na ispomoći u Bolnici kao i osoblje koje je zaposleno u Dom u za stare koji su bili u izolaciji zbog korisnika Doma – naglasila je Suana, direktorica Hotela “Gold.” Druga kćerka Irma je farmaceut po struci i takođe pomaže porodici. Po Suanininim riječima te dvije godine za vrijeme korone bile su teške za poslovanje. Zadovoljni su ovom godinom, kada je broj gostiju u pitanju.
- Ove godine imali smo goste iz Njemačke, Rumunije, Poljske, Kine, Holandije… koji su se zadržavali dan ili dva u našem hotelu. Sada imamo najviše bajkera. Imamo goste iz Crne Gore koji dođu za vikend da se odmore. Mnogima odgovara ova klima, dani topli, a večeri hladne. Ova godina je bolja u odnosu na prethodnu, mada uvijek može bolje. Prošle godine smo bili blokirani zbog puteva koje su pravili iz pravca Prijepolja i prema Bosni, a koji su urađeni ove godine – pojašnjava Jasmina. Kako dodaje prihodi koje ostvaruju su i od od organizovanja proslava: svadbi, porodičnih okupljanja, seminara, konferencija… Na pitanje šta bi država ili opština trebalo da uradi da pomogne, Hamza odgovara da bi trebalo da postave bilbord na Mostu na Tari kako bi turisti koji dolaze u Žabljak mogli da vide ponudu Pljevalja.
-Žalosno je da toliki broj turista posjeti Most na Tari, a ne dođu u Pljevlja. U Pljevljima bi vjerski turizam mogao da se razvija kada bi napravili parking kod Džamije, put prema Manastiru. Stariji ljudi koji su gosti našeg hotela ne mogu pješke da dođu do Manastira. Mi ih vodimo. Imamo divnu prirodu, stranci koji su naši gosti oduševljeni budu, bajkeri takođe. Borovičko jezero je jedan od takvih prirodnih resursa koji nije iskorišćen. Samo bi marketinški trebalo više raditi. Čitava Pljevlja bi osjetila korist samo kada bi tursti koji dođu na Most na Taru svratili u Pljevlja da popiju kafu – naglašava Hamza. Nikada, kažu, nisu razmišljali da napuste svoj grad.
-Zaljubljenik sam u Pljevlja i nikada nisam željela da odemo odavde. Ogromnim radom uspjeli smo u svom gradu. Za vrijeme korone počeli smo da se bavimo i dostavom hrane i keteringom – zaključuje Jasmina.
S.Z.
Tekst objavljen u “Pljevaljskim novinama” 1. oktobra 2023.g.