Pljevaljske novine web portal
Povezane vijesti
IGOR MIROVIĆ – PJESNIK I POLITIČAR
Udruženje književnika CG i SIKC „Sveti Sava“ organizovali su u Podgorici, 25. avgusta, u Plavoj sali Srpske kuće, Akademsku tribinu na temu „Pjesničko veče Igora Mirovića – Povratak u logos“. I. Mirović (1968) se poezijom i politikom uporedo bavi skoro tri decenije. Od 2016. godine je aktuelni predsjednik Pokrajinske vlade Vojvodine.
Predsjednik UKCG, Novica Djurić, je uručio Miroviću prestižnu nagradu Udruženja književnika „Nemanjin žig“. U obrazloženju je naglasio da je „Mirović snagom svog autoriteta i ugleda uspio da pomogne objavljivanje više od 200 različitih naslova svih kjiževnih žanrova, na čemu mu je UKCG izuzetno zahvalno“.
O poeziji I. Mirovića govorili su: Budimir Dubak – književnik i urednik Tribine, književni kritičari - mr Zora Jestrović i mr Aleksandar Ćuković, urednik književnog časopisa „Stvaranje“. Stihove su čitali Ivana Kruščić i autor. B. Dubak je govorio o Mirovićevom viđenju sudbine čovjeka u ovom negostoljubivom svijetu u koji je rodjenjem i napuštanjem majčine utrobe, kao prvobitnog zavičaja, bačen „kao na burnu brežinu“.
Z. Jestrović je analitički povezala Mirovićevo pjesničko i političko biće, napominjući da su se od samih početaka uporedo razvijali i pretakali kao zlatni pijesak u pješčanom satu – uvijek jedno drugom na dobrobit. Od prve zbirke Nebo nad Vizantijom (1994), Kremen plamen (2004), Povratak u logos (2020) do četvrte – Svetlo u svetioniku (2022) Mirović je, kao intelektualac koji sâm nadzire svoj um, i u poeziji tražio puteve i odgovore koji bi mu kao političaru pomogli u pronalasku sigurnih i pravednih rešenja, jer je politika stoglava aždaja i samo najjači opstaju.U tom smislu je razumljiv njegov pjesnički dijalog sa desetinama praotaca svoje prapostojbine i postojbine (državnika, duhovnika, vojskovođa, umjetnika) čiju je pjesmu i plač, mudre državničke i herojske podvige oživio u svom svetioniku i vidio kao moguće putokaze. Veliki broj pjesama je posvećen praocima sa tla Crne Gore, za koju ga veže i očev zavičaj na podlovćenskim padinama u kome su se, „iskopali očevi, a tuđini sjeli u stolovače“, kao i neprestana ljubav i briga za Crnu Goru. U svijetu u kome „umesto bogočovečenja raste poklonička manija mržnje“, kad je „gospodin Milenijum pocepao genom čoveka i kožu Zemlje“, Mirović u svojoj poeziji otkriva moguće načine da se pobijedi bezočna energija zla i da nečovjek ustukne, čime bi ustuknuo i interes kao vrhunski princip življenja.
A. Ćuković je analizirao sliku svijeta u Mirovićevoj poeziji, naglašavajući da je knjiga Povratak u logos „upečatljiva i na momente surova mapa iskustava ne samo i isključivo njenog autora, nego i čitavog jednog naraštaja naklonjenoj duhovnoj ravnici, černozemki (crnoj zemlji), koja je ispisana u stravičnom sudaru sa središnjim konceptom Pola Virilija – čuvenom i tako aktuelnom dromologijom“.
Igor Mirović je mudar političar i senzibilan pjesnik, on uvažava etiku odgovornosti, njeguje nacinalnu toleranciju i opšteljudsku saradnju. Pomažući materijalno i moralno svoj narod, tragično rasut balkanskim nigdinama, Mirović je prepoznat kao odani čuvar njegovog nacionalnog i duhovnog bića.
