Generalna skupština Ujedinjenih nacija je 1992. godine usvojila Rezoluciju kojom se sve zemlje pozivaju da 3.decembra obilježe “Međunarodni dan osoba sa invaliditetom”.
Svjetska zdravstvena organizacija procijenila je da oko 15% svjetske populacije živi sa nekim oblikom umjerenog ili teškog invaliditeta, odnosno 2,2% svjetske populacije ima značajne poteškoće u funkcionisanju.
Ovogodišnja tema je „Transformativna rješenja za inkluzivni razvoj: uloga inovacija u stvaranju pristupačnijeg i pravednijeg svijeta“.
Međunarodni dan osoba sa invaliditetom, ove godine, obuhvata tri oblasti koje će biti u fokusu i odnose se na razvoj inkluzije osoba sa invaliditetom u oblasti zapošljavanja, u smanjenju nejednakosti i inkluzije u oblasti sporta, kao primjera dobre prakse. Uvođenje inovativnih, pomoćnih tehnologija u sve tri oblasti omogućilo bi jednostavnije funkcionisanje i zapošljavanje OSI, promovisanje različitosti na radnom mjestu smanjenjem nejednakosti i promovisanjem pravičnosti i ravopravnosti.
Ovaj dan nije samo jedan dan u godini kada društvo posvećuje pažnju osobama sa invaliditetom već on ima za cilj razumijevanje pitanja i potreba osoba sa invaliditetom kao i rezimiranje aktivnosti koje se kontinuirano sprovode u cilju stvaranja društva koje je raznoliko i prihvatljivo za sve ljude, okrenuto stvaranju budućnosti u kome čovjeka ne karakteriše njegova invalidnost već njegove sposobnosti.
Ključna je saradnja vlade, javnog i privatnog sektora u pronalaženju inovativnih rješenja za osobe sa invaliditetom kako bi svijet učinili dostupnijim i pravednijim mjestom, što je usklađeno sa Agendom za održivi razvoj do 2030. godine “ne ostavimo nikoga iza sebe”.
Složene globalne krize, uključujući pandemiju COVID-19, klimatske promjene, rat u Ukrajini i drugim zemljama predstavljaju humanitarne izazove s kojima se svijet suočava i svaki stanovnik na planeti Zemlji.
Međutim, pripadnici ranjivih grupa kao što su osobe sa invaliditetom su najviše isključeni i prepušteni sami sebi.
Osobe sa invaliditetom umiru ranije, imaju povećan rizik od razvoja komorbiditeta (depresija, astma, dijabetes, moždani udar, gojaznost ili lose oralno stanje) i doživljavaju više ograničenja u svakodnevnom funkcionisanju, zbog postojećih barijera u pristupu ustanovama i prevoznim sredstvima od ostatka populacije. Naročito su žene i djevojčice sa invaliditetom višestruko diskriminisane, izložene su rodno zasnovanom nasilju i suočavaju se sa teškoćama u ostvarivanju svojih prava.
Osobe sa invaliditetom se suočavaju sa brojnim nejednakostima kada je u pitanju zdravstveni sistem, pa je snažna preporuka da se ispitaju zdravstvene potrebe osoba sa invaliditetom, barijere i fizička pristupačnost zdravstvenim ustanovama i da li su postojeće zdravstvene usluge dostupne osobama sa invaliditetom. Planiranim zdravstveno-vaspitnim aktivnostima potrebno je obuhvatiti i ovu osjetljivu populacionu grupu, kako bi se povećao stepen zdravstvene pimenosti i promocije zdravlja za osobe sa invaliditetom.
Uključivanje osoba sa invaliditetom je ključno za postizanje ciljeva održivog razvoja i globalnih zdravstvenih prioriteta univerzalne zdravstvene pokrivenosti, zaštite u hitnim zdravstvenim situacijama i zdravije populacije.
Djelovanje u cilju postizanja zdravstvene jednakosti za osobe sa invaliditetom je djelovanje ka postizanju zdravlja za sve.