Pljevaljske novine web portal
Povezane vijesti
Odmjerena, staložena, pažljiva, nježna, a nadasve ispunjena ljubavlju prema djeci i porodici. Sitnice je čine srećnom. Smatra da je profesija svakog čovjeka njegova lična karta. Cijelog života vodi se izrekom Karla Vebera koji je rekao da za vaspitača čovjek mora biti rođen kao i za umjetnika, a ona u radu sa djecom pokazuje ljubav i kreativnost koja je neophodna za ovu profesiju. Posao vaspitača je ispunjava, ali, ističe, i da nosi veliku odgovornost. Smatra da je čovjek ispunjen na poslovnom planu kada na posao ide sa osmijehom i radošću i tako se vraća kući. Upravo taj osjećaj prati je skoro 16 godina i zato smatra da je izabrala pravi poziv.
- Neopisiv je osjećaj kada izazovete osmijeh na dječijem licu, a svaki njihov zagrljaj je neprocjenjiv – kaže Jelena Ljiljanić, direktorica JPU “Eko-bajka”, koja je na mjestu vd direktorice od 13. jula prošle godine, dok je 16. decembra imenovana za direktoricu ove ustanove. Jelena je pripravnički staž započela u vrtiću “Eko-bajka” i osim jedne godine rada u OŠ “Ristan Pavlović”, njen rad je vezan za vrtić “Eko- bajku”.
-Još od djetinjstva maštala sam da budem učiteljica. Nakon Gimnazije upisala sam Filozofski fakultet u Nikšiću, gdje sam stekla zvanje specijaliste pretškolskog vaspitanja i obrazovanja. Kada sam započela pripravnički staž u JPU “Eko-bajka” svi moji snovi na poslovnom planu su se ostvarili. Posao vaspitača je mnogo lijep, ali i iziskuje dosta truda i rada. Ne radim ga zbog egzistencije, nego u pravom smislu to je moj život – ističe Jelena i dodaje da je imala sreću kada je počinjala da radi da je imala starije koleginice koje su je uputile u posao, i nikada je nije bilo sramota, kao ni sada, da pita za sve nedoumice koje ima. Po Jeleninim riječima uvijek su funkcionisali, a i sada funkcionišu kao tim, i zajedničkim timskim radom postižu uspjehe.
-Tu sam stekla sigurnost i samopouzdanje za dalji rad. Za posao vaspitača neophodna je ljubav prema djeci, poslu, doza kreatvnosti, snalažljivost u svakoj situaciji sa djecom koja su znatiželjna, pa za svako njihovo pitanje moramo naći odgovor prilagođen njihovom uzrastu. Da bi neko bio dobar vaspitač u duši mora biti dijete jer jedino djeca imaju moć da u svemu vide lijepo. Vjerujem i vjerovaću, baš kao i djeca, da na svijetu postoje samo dobri ljudi i da takvi jedino mogu biti. Moje prve generacije djece su već odrasli ljudi, studenti, i srećna kada mi se sa osmijehom jave ili priđu da me pozdrave – iskrena je Jelena. Ona kaže da je pretškolsko vaspitanje i obrazovanje značajno za djecu, te da se djeca iz vrtića kada krenu u školu prepoznaju, sposobnija su, brže se adaptiraju na kolektivni život.
-U Pljevljima je obuhvat djece u vrtiću oko 95 odsto, dok je npr u Nikšiću 45. Imali smo kampanju UNICEF- a “Svi u vrtić”, a i naš rad je prepoznat, svake godine interesovanje roditelja za upis djece u vrtić je sve više. Imamo ove godine oko 760-oro djece upisano u naš vrtić, računajući vaspitne jedinice: Osmijeh, Lane, Đepeto, u Odžaku, Kominima, kao i na Žabljaku.
-Iako smo prošle godine otvorili Đepeto na Gukama, koji ima kapacitet za 70-oro, u ovu vaspitnu jedinicu upisano je 100 mališana. Imamo osam jaslenih grupa, nedostaje nam prostor bar za dvije jaslene grupe – ističe Jelena. Objašnjava da je svako dijete posebno i da je svakom djetetu potreban drugačiji pristup kako bi se pridobilo i shvatilo da od vaspitača dobija poštovanje, ljubav i pomoć. Kreativnost vaspitačica “Eko-bajke” je raznovrsna: neke su talentovane za slikanje, vajanje, pojedine pišu, prave originalne čestitke sa djecom za Osmi mart, Novu godinu, ukrase i scenografiju za mnogobrojne priredbe, manifestacije… što na mališane djeluje kao podsticaj i razvijanje mašte.
Kako kaže Jelena partnerski osnos sa roditeljima, lokalnom zajednicom i osnovnim školama je od velikog značaja za njihov rad.
-Velika mi je čast što sam na čelu ustanove koja ima 106 zaposlenih, i koja je prepoznatljiva po radu i rezultatima, ne samo u Crnoj Gori, nego i u regionu, o čemu svjedoče brojne nagrade i priznanja, ali moje srce je sa djecom u učionici. Teško je biti na ovom mjestu posle direktorice kakva je bila Abela Popović, ali uz pomoć kolega koji mi daju vjetar u leđa, trudiću se da održim uspjeh i ugled ove ustanove. Nakon korone i on lajn nastave vraćamo se na staro, imali smo u prošloj godini priredbu u prepunom Domu kulture. Nadamo se da ćemo narednu priredbu održati u SC “Ada” kao što smo prethodnih godina i na kojima je prisustvovalo preko 2.000 ljudi – naglašava Jelena. I kada je kod kuće i dalje razmišlja o mališanima, kako bi im uljepšala dane koje provode u vrtiću. Od prošle godine počela je da izrađuje lutke amigurumi tehnikom (lutke koje hekla plišanim koncem i puni silikonskom vatom). Iako su ove lutke skupe, Jelena ih ne prodaje, već izrađuje za vrtić i poklanja. - I kada sam kod kuće razmišljam o poslu, ili ako ne stignem da završim sve poslove u vrtiću, donesem kući. U slobodno vrijeme volim da čitam i pišem, ali samo za svoju dušu – zaključuje Jelena.
Sreća je u porodičnom okruženju i poslu
Jelena smatra da je srećan čovjek onaj koji pored zdrave i srećne porodice ima posao koji voli i koji ga potpuno ispunjava. Pored posla koji je ispunjava, Jelena uživa u idili porodičnog okruženja sa suprugom Predragom sa kojim je u harmoničnom braku 22 godine, koji joj je podrška u svemu, i kćerkom Milicom, uspješnom studentkinjom treće godine Metalurško-tehnološkog fakulteta u Podgorici, nagrađivanom retoričarkom, koja se bavi i proznim stvaralaštvom.
-Iako je jedinica nije razmažena, niti sebična. Trudila sam se da je vaspitavam, da nije najbitnija ostalima, ako je nama. Roditelji često iz prevelike ljubavi prema djeci prave greške. Dopuštaju djeci mnoge stvari, a trebalo bi naći mjeru i granicu u svemu. Skromnost je vrlina. Nisam Milici priuštila neke stvari iako sam mogla, nekada mi je bilo žao zbog toga, ali to je bilo za njeno dobro. Apetiti djece rastu, pa im više ništa ne bude zanimljivo. Odrasla sam u pordici gdje se znala granica, iako sam imala sve, pa sam tako vaspitavala i Milicu. Dopuštenost u svemu čini djetetu više loše nego dobro, a da roditelji nisu toga ni svjesni, ili postaju tek kasnije – ističe Jelena koja savjetuje roditeljima da se što više igraju sa djecom dok su mala, čitaju, provode vrijeme napolju, ograniče upotrebu mobilnih telefona.
-Dok je bila mala znale smo pred Novu godinu, desetak dana ranije, da pravimo razne ukrase, sređujemo kuću, i bile smo srećne što zajedno provodimo vrijeme. Kada je bila u pubertetu mnogo smo pričale, imamo drugarski odnos, ali zna se autoritet. Sada je na trećoj godini, i pošto petkom nema predavanja, svakog četvrtka obavezno dolazi u Pljevlja. Ponekad vikend provede učeći, ali važno je da smo svi zajedno. Jer smo svi veoma vezani. Pored fakulteta koji već studira privlači je i Pravni fakultet, a želja joj je da se nakon završetka studija vrati u Pljevlja – objašnjava Jelena. Po njenim riječima najvažnija lekcija koju uči Milicu, a i djecu u vrtiću, jeste da je najbitnije da budu dobri ljudi.
- Sve u životu dođe i prođe ali dobri ljudi se pamte. Važno je da završi fakultet, ali neka je zdravo. Nek bude dobar čovjek i nek bude ono čime će biti ispunjena – naglašava Jelena.
Tekst objavljen u “Pljevaljskim novinama” 1. februara 2023. g.
