Poštovani gospodine Đačiću, savjest mi nalaže da Vam se obratim i pitam Vas zašto kršite Ustav? Članom 23 Zakona o zaštiti životne sredine predviđeno je da : „Svaki stanovnik Crne Gore ima pravo na blagovremeno i potpuno obavještenje o stanju životne sredine, na mogućnost uticaja prilikom odlučivanja o pitanjima od značaja za životnu sredinu i na pravnu zaštitu ovih prava, da su građani, a posebno država, obavezni da čuvaju i unapređuju životnu sredinu.“ Više je nego očigledno da se u Pljevljima odavno ne poštuje ovaj član Ustava, koji bi po pravilu trebao biti u službi svih građana, ali očigledno to za Pljevljake ne važi evo već više od dvije decenije. Problem aerozagađenja je veliki, veći nego prije 20 godina kada su građani Pljevalja slušali prazna obećanja Vlade o toplifikaciji grada. Obećanja dolaze i prolaze, gospodine Đačiću, dok Pljevljaci ostaju sa svojim problemima. Ovaj problem je postao njihova svakodnevica- ujutru kad krenu na posao, kada krenu u školu ili čak na prvu jutarnju kafu. Krivi ste za mnoge propuste i greške, ali Vaš najveći zločin je izlaganje djece aerozagadjenju, negiranje pljevaljske realnosti. Djeci život tek predstoji i nijesu se rodila da bi ispaštala zbog tuđe nesposobnosti, ili jednostavno neodgovornosti. Vi ih tjerate da idu u školu po ovakvom zagađenju. Ovi podaci nisu za prespavati, ovi podaci su za ustati i pobuniti se u ime svih. Lako je reći- „Proći će, navikli smo.“- a da li treba da se navikavamo?! Na kraju mi ostaje da se zapitam koliko ćemo još moći da izdržimo ovakvo stanje? Da li treba da se nadamo da će bolja vremena doći, da ćemo jedno jutro dočekati da punim plućima udahnemo svjež vazduh? Dok svi mladi ne ustanu i pobune se možemo samo da Vam postavimo pitanje- Da li smo živi? I ako jesmo, koliko još?!
S poštovanjem,
Jovana Medojević,
Predsjednica Mreže mladih Pokreta za Promjene Pljevlja