Pljevaljske novine web portal
Povezane vijesti
Imajući u vidu informacije koje, u posljednje vrijeme, svakodnevno možemo da čujemo od čelnih ljudi Elektroprivrede Crne Gore (EPCG) i Ministarstva kapitalnih investicija (MKI) o velikim izdacima za kupovinu električne energije, čije cijene vrtoglavo rastu zbog velike energetske krize koja je izazvala, najblaže rečeno, haos na berzama, smatramo da je došao posljednji trenutak da država Crna Gora uđe u projekat izgradnje drugog bloka Termoelektrane Pljevlja (TEP).
Ohrabruje činjenica da rukovodstvo EPCG, uprkos ovako nezavidnoj situaciji u kojoj se nalazi crnogorski elektroenergetski sistem, uspijeva da ne izloži građane i privredu povećanjima cijena i restrikcijama električne energije, ali moramo iznalaziti trajno rješenje koje će, u perspektivi, moći da anestezira razorne udarce galopirajuće svjetske energetske krize i omogući dugoročnu stabilnost našeg energetskog sektora.
Opštepoznata je činjenica da TEP, instalisane snage 225 MW, proizvodi preko 50% električne energije (u određenom periodu godine i dvije trećine), kao i da je prethodna vlast decenijama, sistematično i bez ikakve vizije i riješenosti, zapostavljala energetski sektor, tako što nije izgradila niti jedno postrojenje. Danas, kada svjedočimo krajnje nepovoljnoj hidrologiji i samoj prirodi funkcionisanja izvora obnovljive energije u koje, da ne bude zabune država mora da ulaže, više je nego jasno da, uprkos velikim pritiscima raznih interesnih struktura, proizvodnja električne energije iz uglja, još uvijek, predstavlja temelj energetske nezavisnosti Crne Gore. I ne samo Crne Gore. Svjedoci smo da se, nakon eskalacije sukoba u Ukrajini, ekonomski giganti poput Njemačke, Velike Britanije i drugi, ponovo vraćaju uglju.
Ukoliko uzmemo u obzir da Rudnik uglja AD Pljevlja posjeduje koncesije na 55 miliona tona uglja, kao i činjenicu da u Maoču rezerve uglja iznose čak 109,9 miliona tona, a da je rad postojećeg bloka TEP i nakon što bude izvršena rekonstrukcija, nažalost, oročen na određeni vremenski period, postavljamo jasno pitanje: Da li će Crna Gora dopustiti da tolike rezerve uglja ostanu neeksploatisane, ili će razmotriti jedini logičan potez – izgradnja drugog bloka TEP?!
Ekonomska računica je više nego jasna. Crna Gora bi obezbijedila siguran izvoz električne energije, nova radna mjesta, unaprijedila bi privrednu proizvodnju i osigurala konkretne benefite za naš budžet. Podsjetimo, kada je prije šest godina potpisan ugovor o izgradnji nikad izgrađenog drugog bloka TEP, između tadašnjeg izvršnog direktora EPCG Tonina Malja i rukovodstva češke Škode, figurirala je cifra od 324 miliona evra. Ukoliko uzmemo u obzir da je EPCG za tri mjeseca morala da uveze struju u iznosu oko 106 miliona evra, zapitajmo se vrijedi li nastaviti sa ovom agonijom, pritiskom na novac svih građana i neizvjesnosti koja ne znamo do kada će trajati.
Stoga, kao izvršni direktor Rudnika uglja, upućujem javni apel državnom rukovodstvu da, koliko je prije, stavi ovu temu na dnevni red i preduzme neophodne korake. Crna Gora, nažalost, ne može više da čeka.
