Pljevaljske novine web portal
Povezane vijesti
U vremenu kada smo preplavljeni lošim vijestima o pandemiji korona virusa odjeknula je radosna vijest o nesvakidašnjem vjenčanju naše sugrađanke Elhane Hamzić sa njenim izabranikom Alenom Kasmićem. Za istinsku ljubav prepreke ne postoje, pokazali su ovi mladi ljudi, čije planove nisu mogle poremetiti mnogobrojne zabrane i ograničenja usled pandemije.
Elhana je odrastala u porodici okružena ljubavlju roditelja, upijala poštovanje koje su jedno drugom davali i to je za nju bio i ostao ideal ljubavi.Vaspitavana je da cijeni prave vrijednosti i da nije sreća u novcu, već u poštovanju i ljubavi bez kojih u bilo kojoj vrsti veze: emotivne, porodične, rodbinske, prijateljske, nema sreće. Elhana, novinarka Dnevnih novina, priča za “Pljevaljske novine” o vjenčanju, porodici, prijateljima, studijama, novinarstvu, planovima…
– Alena sam upoznala u Dnevnim novinama, kada sam došla na pripravnički. Vezu smo počeli nekako spontano, neplanski. Na početku nam je bilo neobično, nismo znali kako da kažemo kolegama, a nismo željeli da krijemo vezu. On je iz Podgorice, sportski novinar, zaljubljenik u sport, najviše košarku i fudbal. Veza od pet godina krunisana je brakom dan nakon pete godišnjice veze. Vjerili smo se 25. juna prošle godine i odlučili reći „DA“ upravo dan nakon godišnjice veze – priča Elhana i dodaje da mnogi misle da je teško raditi na poslu sa voljenom osobom, ali da u njihovom slučaju baš suprotno.
– Jedno drugom smo najveća podrška, najbolje razumijemo stres i sve što ovaj posao nosi, upravo jer radimo isti posao. Mislim da nam je to prednost, nikako mana. Od dana vjeridbe počeli smo planirati naš najveći dan, pripreme su polako tekle, našli smo prostor, organizovali muziku, zakazali fotografa i kamermana, tražili odijelo, vjenčanicu, haljinu… Sve ono što nam je potrebno za taj veliki dan smo rezervisali. Konačno smo uspjeli i da sastavimo spisak od skoro 300 ljudi, poslali pozivnice svima, kako bi oni koji su van Crne Gore, a ima ih otprilike pola spiska, mogli da se organizuju i dolaskom uveličaju naš dan. Međutim, kako je korona virus počeo da uzima maha, postali smo svjesni početkom marta, prije nego je Vlada Crne Gore uvela bilo kakve mjere, da ćemo možda morati da pomjerimo datum proslave, što se na kraju i desilo – objašnjava Elhana.
Foto: Vedran Ilić
Za Elhanu je odlaganje svadbe bilo stresno, jer, kako kaže, sav trud, organizacija, planirani putevi za skoro 200 ljudi, sve je palo u vodu. Nije održana svadba ali Elhana i Alen su uplovili u bračne vode u prisustvu kumova.
– Jako mi je bilo žao zbog vjenčanice, ali rezervaciju nikada nisam otkazala, ona i dalje važi, i čim budemo znali novi datum, idem po nju, jer dugujemo to svim ljudima koji željno čekaju proslavu naše ljubavi – ističe Elhana i dodaje da joj jedina misao na vjenčanju bila samo da bude dobra internet veza i da njhovi najbliži budu barem virtuelno sa njima.
– Maske nam je sašila svekrvina drugarica, a kumovi Amra Sarvan i Aleksandar Popović su rado pristali na ovaj ludi doživljaj i bili oduševljeni. Matičar i odbornica su bili jako pozitivni, nasmijani i dali nam dodatno ohrabrenje. Svima im zahvaljujem. Bilo je raznih emocija: trema, sreća, strah da li će sve proći kako treba. Bilo je i malo tuge, jer naši najbliži nisu bili sa nama na najbitniji dan, ali kad smo vidjeli njihove osmjehe na ekranima telefona i poneku suzu radosnicu, sve je bilo u redu. Moja kuma je iz Pljevalja, družimo se od malih nogu, bilo mi je bitno što je ona tu, jer ona je odavno mnogo više od prijatelja – ističe Elhana.
Foto: Vedran Ilić
Kuma je, kaže, takođe upoznala u redakciji Dnevnih novina. On je kao i Alen sportski novinar.
– Na samom kraju vjenčanja matičar nas je zamolio da pogledamo video koji su nam spremili prijatelji. Nismo znali o čemu se radi. Kolega Uroš Radulović, nekada novinar sportske redakcije Dnevnih novina, sada TV lice Nova sa M televizije, počeo je da priča na snimku o vanrednim vijestima i našem vjenčanju. Još uvijek nismo znali šta su pripremili. U nastavku videa naši prijatelji, pa tek onda kolege, neki iz svojih domova, neki iz redakcije, poslali su nam poruke ljubavi i čestitki. Definitivno stvar koju ne možemo nikad zaboraviti. Hvala im – poručuje Elhana.
Prisjeća se Elhana rodnih Pljevalja gdje je provela najljepše dane djetinjstva i stekla prijatelje za cio život.
– Imala sam sreću da rastem u zdravoj, divnoj porodici, uz roditelje, dedu i nane. Najviše mi je urezano moje srećno, bezbrižno djetinjstvo, puno smijeha, igranja, odrastanja uz sestru i rođake. Roditelji su nam omogućili da uvijek imamo sve, iako je mnogo puta bilo teško. Sestra i ja nikada nismo bile gladne, žedne, imale smo čak i više nego nam je trebalo. U moja Pljevlja dolazim barem jednom mjesečno, nekad i dva vikenda spojim, zavisi od obaveza. Naravno, svake godine dođem na godišnji odmor nekoliko dana, da nahranim dušu mirom koji se samo u rodnom gradu nalazi. Takođe i za praznike redovno dođem – kaže Elhana koja pamti Pljevlja kada su bila veselija, ljudi topliji.
– Sad je sve pomalo zahladilo, ljudi se više ne druže kao nekad, čaršija je utihnula… To me jako boli, naročito zbog mladih ljudi. Pljevlja svake godine iznjedre generacije pune pametnih, perspektivnih ljudi, koji su željni rada, puni novih ideja, ali nažalost nemaju mogućnosti. Zbog toga nam omladina ide, zbog toga naš grad sve više tone u san, a to nije dobro. Nadam se da će lokalna samouprava imati više sluha za mlade ljude, da će im dati šansu, jer kako kažu „na mladima svijet ostaje“ – naglašava Elhana.
Za Fakultet političkih nauka u Sarajevu, smjer poslovno komuniciranje, odlučila se jer voli da piše, istražuje, priča. Kao što joj i ime Elhana kaže – ona koji voli da priča, čita, pjeva, slika, piše…
Elhana kaže da je dolazak na studije u Sarajevo lakše podnijela jer je njena sestra bila već peta godina psihologije, uhodana u studentski način života, brigu o hrani, režijam, novcu.
– Brzo sam se navikla na veću sredinu, gužvu, saobraćaj, ali i na odgovornost koju samački život nosi. U Sarajevu sam stekla mnogo prijatelja, a nekoliko njih su mi i danas na vrhu liste onih za cijeli život. Nakon završetka studija provela sam nekoliko mjeseci u Pljevljima, odmarala i uživala. Kada je došlo vrijeme prijave za pripravnički, izabrala sam sedam medija, od kojih sam Dnevne novine stavila u vrh liste. Nakon isteka pripravničkog ostala sam u Dnevnim novinama – kaže Elhana. Smatra da je novinarski posao ispunio njena očekivanja, jer je, kako navodi, to profesija puna uzbuđenja, izazova, nesvakidašnjih situacija.
– Zahvaljujući novinarstvu sam upoznala mnoge ljude, od kojih su mi mnogi postali prijatelji, dosta sam putovala i imala prilike da odem i vidim ono što ljudi drugih profesija ipak ne mogu. Zahvaljujući novinarstvu sam uspješno završila Školu političkih studija koju organizuje Građanska alijansa i sada sam alumnista 17. generacije ove škole. Imali smo priliku da posjetimo Strazbur i sve evropske institucije u njemu. Takođe, dosta sam naučila o ljudskim pravima, pravnim tekovinama, evropskim integracijama i svemu što one donose. Kao novinarka iz redakcije Dnevnih novina pohađam i seminare o rodnoj ravnopravnosti i učim o ženskim pravima i mnogim drugim zanimljivim i korisnim temama, koje izlaze iz okvira mog svakodnevnog posla – napominje Elhana. Kaže da je na početku bila stidljiva, bilo joj je neprijatno da zove ljude, čeka sagovornike, nije znala kako da se postavi a da ne bude nekulturna ili prenapadna.
– Vremenom je sve postalo lakše i opuštenije, stekla sam mnoge kontakte, pa mi sad informacije dolaze i same. Od 2015. sam u novinarskim vodama i ne planiram uskoro da isplivam. Imala sam veliku sreću da dođem u jedan od najboljih kolektiva na medijskoj sceni Crne Gore. Jako smo privrženi jedni drugima, volimo se i poštujemo, zato smo tako i dobri u poslu. Starije koleginice i kolege su se ponašali prema meni kao prema svom djetetu, nesebično su mi prenosili znanje – ističe Elhana. Imala je sreću, naglašava, da je u redakciji Dnevnih novina dočekaju dva najbolja druga, Pljevljaci Nemanja Lacman i Danilo Brajković.
– Na samom početku pratila sam rubriku Crne hronike, po mojoj želji, kasnije sam prebačena na Politiku, sa koje sam opet vraćena prošle godine na Crnu hroniku. Dok sam radila u rubrici Politike bilo je jako naporno pratiti višesatne sjednice Skupštine, ispratiti sve događaje, posebno kad su izborne godine. U rubrici Crne hronike svaki dan je nepredvidiv, nema planiranja i slobodnog hoda, jer nikad ne znamo da li će biti udes, biti bačena bomba ili da li će se desiti ubistvo. Te stvari su stresne, ali preživi se i to. Najizazovnije teme su upravo u rubrkama Politike i Crne hronike, a neke od najtežih su mi bile kad sam išla u izbjeglički kamp u Turskoj, na samoj granici sa Sirijom. To su scene koje nikada neću zaboraviti – kaže Elhana. Izdvojila je neke tekstova na koje je ponosna i koje je simbolično nazvala „svojom djecom“ : reportaže iz izbjegličkog kampa u Turskoj, intervju sa Jadrankom Kosor, bivšom predsjednicom Vlade Republike Hrvatske, Oliverom Ćirković, poznatom članicom „pink pantera“, intervjui sa ambasadorkama i ambasadorima koji su na misijama u Crnoj Gori…
S.Z.
Vrijeme za preispitivanje
Objašnjavajući kako živi i radi dok traje pandemija korona virusa Elhana priča da razmišlja „a neće ni korona do vijeka, sve ima rok trajanja, pa i ovaj virus“.
– Mislim da je ovo vrijeme izolacije idealno da se malo preispitamo, otkrijemo neki talenat, posvetimo se sami sebi, jer ko nam ima preči od nas samih. Petnaestak dana nisam išla na posao, ali sam opet počela da radim. Redakcija Dnevnih novina je jako uigrana ekipa, pa smo se unutar svojih redakcija podijelili kojim danima dolazimo u desk, da se ne bi stvarala gužva. Imamo zaštitne maske, rukavice i dozvole za kretanje, pridržavamo se svih mjera i pazimo se. Moj savjet je da ostanete jaki mentalno, trenirajte um pozitivnim mislima, jer i ovo će proći, kao i sve što prođe. Odavno sam naučila da cijenim porodicu, vrijeme provedeno sa njima, stvaranje uspomena, jer nam one na kraju i ostaju, zar ne? Mislim da će se većina ljudi, nažalost, opet psihički izolovati, da će svi gledati samo sebe, zanemariti porodicu i one najvažnije vrijednosti. Opet, nadam se da će me planeta demantovati, pa da ćemo ostati ovako privrženi jedni drugima i nakon korone i da iz ove situacije izađemo sa što manje posledica – poručuje Elhana.
Iako je “sve stalo” trudi se da nađe neke teme, sagovornike, jer kako kažu novinari „novina mora izaći“. U novinarstvu je, ističe, najvažnija objektivnost i istina, zato se trudi da uvijek bude na strani istine, iako je nekad preteško.
– Medijsko nebo je tako veliko da ima mjesta za sve koji stvarno vole ovaj posao. Stres je sastavni dio svakog posla, samo je u novinarstvu dodatno izražen. Posao novinara nema radno vrijeme, jer informacije se traže i stižu u bilo kom periodu dana. Kad imam slobodnog vremena trudim se da odmorim mozak, pročitam knjigu, prošetam. A ako nađem nekoliko slobodnih dana, volim da pobjegnem kod oca u vikendicu, jer je to najljepše mjesto na svijetu za odmor duše – ističe Elhana.
Osim posla, vrijeme provodi sa porodicom na video pozivima, što se još više nastavilo nakon vjenčanja.
– Želim da napravimo proslavu za sve naše ljude, jer im to dugujemo. Da budemo zdravi, i pametniji nakon ovoga, a ostalo će doći. Stižu čestitke, kontaktiraju nas mnogi mediji, snimali smo video za televizije, odgovaramo na pitanja portala, novina. Tako da sad vidimo kako je ljudima koje mi redovno zovemo, šaljemo pitanja i nestrpljivo čekamo odgovore. Volim da čitam od kad znam za sebe, a poslednja knjiga koju sam pročitala su „Koraci“, autobiografija repera Frenkija iz Bosne i Hercegovine. Ono čemu se uvijek rado vratim je „Ubiti pticu rugalicu“, ili bilo koja knjiga od Den Brauna koje sam više puta pročitala – zaključuje Elhana.
Tekst objavljen u Pljevaljskim novinama 15. aprila 2020. godine
