Pljevaljske novine web portal
Povezane vijesti
Titula najbolja odbojkašica Crne Gore, već drugu sezonu za redom, pripala je Milani Rovčanin (26), jednoj od brojnih talenata koji su prve sportske korake napravili u Pljevljima. Talenat, trud i sportski duh Milana je pokazala trenirajući u OK “Rudar” odakle je, nakon završene srednje škole, karijeru nastavila u podgoričkoj “Budućnosti”, a poslednjih godina zapažene rezulate postiže za “Luku Bar”. Ovogodišnje priznanjanje za nju predstavlja potvrdu ličnog kvaliteta i zalaganja, a za Pljevlja ponos, jer su iznjedrila još jednog vrhunskog sportistu.
– Prošle godine sam proglašena za najbolju odbojkasicu Crne Gore i to je bilo moje prvo veliko priznanje. Za mene je to velika čast i podstrek za dalji rad i buduću karijeru. Odmah nakon toga proglašena sam najboljim sportistom grada Bara. Komisija se odlucila za mene baš zbog tog priznanja i zbog toga sto sam bila najbolji poenter crnogorske lige i Lige šampiona koju sam igrala prošle godine sa “Lukom Bar”. Nakon Lige šampiona igrale smo CEV kup, kao niži rang Lige šampiona, gdje sam takođe bila najbolji poenter. Tako da je priznanje najbolje odbojkašice za 2017. godinu za mene značilo da sam opravdala prethodno i zaista je bilo veliko zadovoljstvo opet primiti nagradu – iskrena je Milana, koja je pored angažmana u klubovima prošla kroz sve selekcije reprezentacije.
Od svih priznanja i medalja, kojih je u njenoj kolekciji mnogo, priznaje da joj je, pored osvojenih kupova i titula prvaka države, posebno draga zlatna medalja sa ovogodišnjih MOSI koje su se održale u Pljevljima, jer je posebna čast igrati za svoj grad. Prijatno je iznenađena i nagradom za najboljeg sportistu grada Bara, ali ipak, priznaje, voljela bi da se u njenoj kolekciji nađe i neko priznanje rodnog grada.
– Moja karijera je pocela u OK ,,Rudar“ sa kojim sam osvojila dva Kupa Crne Gore, a nakon završene Gimnazije “Tanasije Pejatović” otišla sam na studije u Podgoricu, gdje sam nastavila da igram za ŽOK ,, Budućnost“. Sa ovim klubom osvojila sam titulu prvaka Crne Gore, što je bio istorijski uspjeh tog kluba. Nakon tri godine prešla sam u ŽOK ,,Morača“, sa kojim sam ekipu uvela u finale za titulu prvaka države, sto je takođe ogroman uspjeh, jer je do te godine klub vodio borbu za četvrto mjesto na tabeli. Odatle sam prešla u “Luku Bar”, gdje i sada igram, a sa klubom sam osvojila Kup i dvije titule prvaka države – priča Milana, koja je završna godina fakulteta Političkih nauka.
Od malih nogu Milana je bila posvećena sportu, a odbojku je počela da trenira kada je imala osam godina. Smatra da je to najljepši sprt za žene i u njemu se zaista pronašla, tako da trenutno sebe ne vidi u drugim poslovima.
– Djetinstvo sam provela kroz druženje i igru. Uz oca sam zavoljela sport i još kao mala sa njim sa stalno bila fizički aktivna, jer me od malih nogu me učio zdravom načinu života. Tako da sam upravo na njegovu inicijativu počela da se bavim sportom. To je najljepši period djetinjstva jer sam rano počela da putujem, upoznajem nove ljude i nekako sam postala zrelija u odnosu na svoju generaciju – kaže Milana, kojoj je tokom odrastanja i treniranja “vjetar u leđa” bio otac, koji je na nju prenio ljubav prema sportu. 
Milana trenutno živi u Baru, ali ima ambicije da se oproba u nekom od klubova u inostranstvu i nada se dobrom angažmanu za sledeću sezonu.
– Bavljenje sportom zahtijeva velika odricanja. Teško je svakodnevno trenirati, imati utakmice, putovati… Sve su to stvari zbog kojih dosta toga preskočimo u zivotu, budemo dugo odvojeni od porodice, ali mislim da, kada se trenira iz ljubavi, sve se može na kraju uskladiti i postići. Mimo treninga završavam i fakultet. Svakako da razmišljam i o drugim poslovima, jer posle završetka sportske karijere sve nas čeka opredeljenje u nekom drugom poslu, ali nikada do sad nisam razmišljala da bi bolje bilo da se bavim nečim drugim, jer sam sebe pronašla u sportu i voljela bih da igram sve dok se fizički budem osjećala dobro i dok imam želju da treniram – kaže Milana i priznaje da joj život pored mora prija, a slobodno vrijeme provodi uglavnom u šetnji sa društvom.
Za rodni grad Milanu vežu lijepe uspomene, Pljevlja će za nju uvijek ostati najljepši grad, ali trenutno ne planira da se vraća u njega.
– Teško mi je palo odvajanje od porodice, ali to je nešto sto sport zahtijeva i vremenom se navikavam na to. Nažalost, sada ne dolazim često u Pljevlja, ali kad god se ukaze prilika rado odem, je uvijek tu provedem najljepše vrijeme. Ipak, ne planiram da se vraćam, jer uvijek želim više i imam više ciljeve. Kroz sport sam dosta putovala i upoznala sam različite kulture, pa na osnovu toga mogu da tvrdim da su Pljevljaci ljudi koji imaju najbolju dušu, a to je ono što mi, pored prirodnih ljepota našeg grada, najviše nedostaje – zaključuje Milana, kojoj je za sada u planu da završi fakultet, a nakon završtetka sportske karijere voljela bi da se bavi svojom strukom.
