nedelja , 21 aprila 2024
Početna / Vijesti / Kultura / Milanu Krezoviću treća nagrada na literarnom konkursu

Milanu Krezoviću treća nagrada na literarnom konkursu

Pljevljaku Milanu Krezoviću, učeniku četvrtog razreda JU Srednje stručne škole iz Podgorice, 31. marta, biće uručena nagrada za osvojeno treće mjeste na literarnom konkursu na temu „Svetosavsko opredjeljenje u našem vremenu“.

SVŠ Gimnazija „Sveti Sava“ iz Podgorice objavila je rezultate literarnog konkursa na temu „Svetosavsko opredjeljenje u našem vremenu“ 27. Februara.

Žiri u sastavu prof.Vesko Matović, prof.Julija Živković i prof.Sandra Bjegović jednoglasno je donio odluku o pobjednicima konkursa.
Prvo mjesto za prozni rad na zadatu temu osvojila je Ivana Zeković, učenica drugog razreda Gimnazije Niko Rolović iz Bara. Drugo mjesto je pripalo njenoj sugrađanki Milici Vlahović, učenici drugog razreda Srednje stručne škole. Treće mjesto je pripalo Milanu Krezoviću, učeniku četvrtog razreda JU Srednje stručne škole. Žiri je ove godine odlučio da dodijeli specijalnu nagradu kojom je nagrađen rad Ognjena Boškovića, učenika trećeg razreda Srednjoškolskog centra ,,Pero Slijepčević“ iz Gacka.

Milan je osnovnu školu završio u Odžaku, upisao Srednju stručnu školu “Spasoje Raspopović” , tehničar za agronoma.

Milan kaže, za PV novine, da ranije nije učestvovao na literarnim konkursima ali da ga je doživljaj narodnih litija u Crnoj Gori inspirisao.

„Išao sam na litije, za odbranu SPC u Crnoj Gori, koje su ispunile moje srce. Kada je izašao konkurs pisao sam o životu srpskog naroda. Život gubi smisao ako jedan djelić pažnje ne posvećujemo vjeri, našoj dostojnoj srpskoj vjeri, jer nauka ne daje smisao životu“, kazao je Milan dodajući da je najveća ljubav molitva Bogu.
Planira da upiše fakultet, koji će mu pružiti bolje uslove u životu i da ode do brata u SAD. Želio bi da putuje jer, kaže, čovjek vrijedi onoliko koliko je prošao.

„Moji planovi su da posle završenog fakulteta odem u Ameriku sa namjerom da sebi obezbijedim sve ono o čemu sam sanjao. Nigdje nije lako ali Bog je obećao da će biti tu uvijek za nas“, kazao je Milan.

Milan Krezović

Prenosimo integralno nagrađeni tekst Milana Krezovića:

Svetosavsko opredeljenje u našem vremenu

Jednom ću nekom sa ponosom pričati: „Bio sam svjedok jednog dostojanstvenog herojstva, propraćenog pjesmama, svjedok jedne uzvišene bitke golorukih saboraca koja je vjerom pobjedila protivnike, davnog ljeta gospodnjeg 2020- og“. Šta je prethodilo tome? Ako se osvrnemo na decenije unazad, a posebno na 80-te, 90-te i prve decenije 21. vijeka, vidjećemo kako su u vjeri opstajali moji preci, u doba raznih progona i društvenih nemira.
Danas se s ponosom radujemo krštenju, brak dobija na važnosti tek, ako je pred Bogom zaključen, a nekada su naši đedovi i bake krišom održavali vjeru i prenosili je svojim potomcima. Slavila se slava, bez slobodnog dana na poslu i u školi, svetila se vodica, krštavala se djeca, držala se opjela… sve tiho i neprimjetno, u okruženju nemilosrdne ideologije nekadašnjeg komunizma, kasnije nesrećne tranzicije društva. Posebno su naša sela, a svi smo jednom otuda potekli, istrajno čuvala vjeru. Kandilo, ikona i kadionica čuvali su se, s koljena na koljeno, pamtim bakine sačuvane kalendare, sa čijih smo stranica -čitali prvu himnu „Himna Svetom Savi“. Opstajali smo u svojoj vjeri, jer ni u čemu čovjek ne može biti istrajan koliko u vjeri, kada dođe „stani- pani“, svi zavapimo: „Gospode Bože pomozi“ – adresa sa koje smo potekli svi i kojoj ćemo se svi vratiti. Naročito se to pokazalo 2020. godine, kada se po ko zna koji put udarilo na crkvu, gore nego u vrijeme komunizma, kada su sve prodali što se prodati dalo, tadašnji vlastodršci su se poveli lošom maksimom “ Prodaj vjeru za večeru“, ali narod je ustao. Ustala je kuka i motika, ustali pero i olovka: -„Ne damo svetinje, ne damo svetosavlje, ne damo prađedovsku vjeru“. I odbranismo se, punile su se tamnice herojima koji su predvodili litije, virili su sa balkona koliko nas je – mnogo nas je, kada nam kidišete na vjeru, neprebrojivi smo.
Jedinstvo naroda ne može postići nijedna vlast, koliko može vjera, to je jedina spona koja je neraskidiva i koja kroz vjekove opstaje. Borbom se takva spona samo kali i jača.

Danas imamo neke nove ljepše slike, pune sa hramovi kako starima tako i mladima, hrli se ostroškim stazama, Bijelom mileševskom anđelu, kupolama Hrama Svetog Save, bez straha i zazora. Pretekosmo, a onima koji su nas proganjali ostavljamo pokajanje natenane, kada ostanu sami sa sobom…možda potraže oprost od Boga, od utamničenih sveštenika, pretučene omladine.
Danas je narod opušteniji, spokojniji, u miru sa samim sobom, ponosan na svoje hramove, ali ćemo uvijek biti oprezni, vlasti se mjenjaju, ali sa dušom i vjerom nema trgovine – „Bogu božije, caru carevo“.
Narod će ovaj istrpjeti sve, samo mu ne diraj identitet, a naš je prvi i jedini identitet pravoslavlje, s njim se rađamo, s njim živimo i s njim umiremo, ostalo je prolazno.

Posebno me raduje, što se moja generacija vraća iskonskim vrijednostima, u moru nametnutih „vrijednosti“ kojima nas neumorno obasipa zapad. Mi smo ipak prepoznali suštinu bića našeg naroda, sa ponosom idemo u crkvu, kunemo se „Ostroga mi“ i „Krsta mi“- najjača zakletva za kojom posegnemo kada znamo da smo u pravu. Djeca ponovo pohađaju vjeronauku, upoznaju se sa osnovama naše pravoslavne vjere, za vrijeme školskog odmora odemo do crkve, tih pola sata srećnije je provesti ispred ikonostasa, nego ispred displeja mobilnog telefona. Iskreno bih želio da se vjeronauka vrati kao obavezan predmet, kako bi budući naraštaji, na pravi način, upozanli svoju vjeru i svoj život usmjeravali u skladu sa vjerskim principima. Samo tako se postaje dobar i kvalitetan čovjek. Ako pogledamo svijet oko sebe i mnoštvo izbora koji nam se nude, može na momenat da nas zavara šarenolikost ideologija iza kojih se krije otuđenost čovjeka, danas vrebaju različite zamke za mladog čovjeka koje su osmislili kreatori modernog doba, ali mi biramo pravi put – put vjere, putokaz „Simbol vjere“ .
Smatram, da koliko god se usavršavali, napredovali u nauci i kitili se diplomama prestižnih fakulteta, nauka bez vjere, gubi svoj smisao. Pođimo od najvećeg i prvog arhiepiskopa i prosvjetitelja Svetog Save – luče našeg duhovnog bića pa do naučnika svjetskih razmjera Nikole Tesle, kojem je vjera bila jako bitna.
Samo sledeći stazu koju je utro Sveti Sava, spoznaćemo značaj borbe koju je vodio da uzdigne i prosvijetli naš narod.

About Pljevaljske Novine

Pogledajte i

Koncert „Valentina“ u Pljevljima

U subotu, 13. aprila, sa početkom od 20 časova, na Velikoj sceni JU Centar za …

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.