Pljevaljske novine web portal
Povezane vijesti
Mjesto djetinjstva u kom čovjek dobije prve spoznaje o životu postaje temelj sigurnosti i izvor mladosti. Čak i onda kada se posjete mnogi krajevi planete Zemlje biva još draže, jer pruža mir i sjećanje na radosti odrastanja. Selo Bobovo obuhvata10 odsto površine opštine Pljevlja i poznato je po prirodnim ljepotama, kanjonima Drage i Tare i identičnim planinskim kućama, najčešće opšivenim rebrastim limom, kao zaštita od velikih snijegova koji potraju i pola godine. Vazduh opija zdravinom, ljekovito bilje ima poseban miris, raštrkana brda, gomile kamenja koje generacije skupljaju pretvarajući zemlju do 1600 m nadmorske visine u plodne njive i livade. Truckanje po bušnom makadamu podsjeća na višedecenijski odnos društva prema razvoju sela.
Dok idemo prema Suvom polju, odakle kanjon Tare presjeca Bobovo i daje najljepši pogled na gole vrhove Dur-mitora, ostajemo zatečeni izgledom kuće, dvorišta, og-rade koje smo vidjeli samo u časopisima za uređenje doma.
Ljubazni domaćin Milorad Pupović (57) gostoprimiv je prema slučajnim putnicima novinarima. Preko podgoričke građevinske firme „Lovćen invest“, u kojoj je radio kao građevinski tehničar, otišao je da radi u Moskvu prije 24 godine. Radnici su imali obezbjeđen stan i hranu. Firma je propala, ostala je dužna radnicima plate. Iako je imao 11 godina radnog staža i u podgoričkom „Titeksu“, u kome je tada radilo šest hi-ljada radnika. Milorad nije poželio da se vrati nazad, već je svoju budućnost vidio u gradu sa preko 10 miliona stanovnika. Dvije godine je radio u moskovskoj građevinskoj firmi, čiji su vlasnici bili Podgoričnin i Srbin iz Hrvatske. Velika je inflacija bila u Rusiji 1998. godine što se odrazilo na poslovanje mnogih firmi. Milorad kaže da je stekao dovoljno iskustva i da se odvažio da osnuje svoju firmu „Vis stroj“ ili u prevodu „Vis gradnja“, u kojoj je oko 30 stalno zaposlenih radnika. Naziv firme je po brdu Vis, koji je nalazi u Bobovu iznad njegove kuće. Zavisno od projekta dešavalo se da angažuju i do 500 sezonskih radnika. U Podmoskovlju su gradili elitno naselje „DIVNI“, uradili su enterijere za minimum 200 poslovnih prostora za 20 najpoznatijih svjetskih brendova, među ko-jima su Adidas, Top šop, Džin Kolins, Viktorija Sikret, Kelvin Klajn, rekonstrukciju kuće kćerke predsjednika Jeljcina, remont rezidencije ambasadora Kuvajta. Rade po-slove visoke i niske gradnje u čitavoj Rusiji, Kazahstanu.
Obično su fizička radna snaga Azijati- Moldavci, Tadžici, Uzbeci, kaže Milorad dodajući da je imao kao glavne majstore Užičane. Zadovoljan je poslovnom klimom u Rusiji i kaže da se poslovi za veće projekte dobijaju preko tendera ali za manje je važna i preporuka kao garancija prethodno kvalitetno urađenog posla.
Kuću od 300 kvdrata, ljetnjikovac, kućicu za goste i fontanu u Bobovu završio je 2013. godine čija je gradnja trajala preko tri godine. Spolja je obložena drvetom sibirskog ariša, demit fasadom, unurašnjost je prelijepa kao i spoljašnost, neobične arhitekture. Dnevna soba nema uobičajeni plafon već je to krov od kuće. Dva stepenika vode u trpezariju i kuhinju a na sredini sobe je kamin i unutrašnje stepenice, koje se vide iz sobe vode na dva sprata gdje su tri spavaće sobe, dva kupatila i sauna. Luksuzni lusteri i masivan namještaj pokazuju da je svemu poklonjena velika pažnja. Pored seoskog vodovoda u kući Milorad je izgradio i bazen od 30 kubika za skupljanje kišnice, ukoliko nestane vode.
Milorad je jedan od osmoro djece, iz dva braka, njegovog oca Marka Pupovića. U prvoj kući do Milorada živi porodica brata Milovana koji ima četvoro djece. Milorad ima iz prvog braka sina Stefana (23), koji radi u Ministarstvu obrazovanja, i koji često dolazi u CG. Sa suprugom Elenom (38), profesoricom engleskog jezika, koju zove Jelena, ima troje djece Marka (8), Martu (5) i Davida (3). Dok djeca nisu krenula u školu supruga je sa njima u Crnoj Gori ostajala od maja do novembra. Boravili su u Budvi, gdje imaju stan kao i Bobovu, a Milorad je dolazio vikendom. Ove godine ostaju 20 – tak dana u Bobovu. Milorad naglašava da je porodica njegovo najveće bogatsvo.
Djeca vole da se kupaju na moru, na selu da se igraju sa djecom od brata Milovana. Na pitanje kako se odlučio za gradnju kuće u Bobovu, Milorad kaže da se rodio u Bobovu i da se u zavičaju dobro osjeća. Miloradova kuća je na mjestu gdje najviše duva vjetar i kaže da u njihovom zaseoku se javlja „notnjik“, koji duva sve do izlaska sunca. Prelijep je pogled koji se pruža sa ovog mjesta, a Milorad ističe da je vjetar notnjik za njih dar prirode jer djeluje iscjeliteljski. Temperatura se uveče spušta a u Suvom polju i ljeti pale kamin jer u Bobovu zna da zahladni posle malo kiše. Želja prema zavičaju sa godinama je veća.
– Sjećam se ranije kako je bilo puno mje-štana u Bobovu, svi smo živjeli u istim uslovima i međusobno se pomagali. Plje-vlja slabo poznajem jer je išao u srednju školu u Podgorici a pamti ih po trošnim kućama oko autobuske stanice. Djeca će se školovati u Moskvi, koja je ipak sada moj grad, u kome je sve organizovano, besprekorno uređeno i nudi mnogo sadržaja za život. Supruga je više pos-većena vaspitanju djece – kaže Milorad koji je stambeno obezbijedio djecu.
Najstariji sin Stefan odlično zna srpski jezik, mlađa djeca razumiju ali ne govore najbolje.
– Kada sam kao mlad čitao novine i tekstove o kupovini skupih kuća, mislio sam Bože mili da li je moguće imati tolike pare za nekretnine, a danas sam i ja ostvario svoje snove. Većina naših ljudi koji žive u Rusiji su oženjeni Ruskinjama i brzo se priviknemo na njihov način života – ističe Milorad i dodaje da bi CG mogla da živi od turizma ali se ne poklanja dovoljno pažnje okolini, da je vidno smeće, nepokošena trava oko puteva, dosta nereda koga u Moskvi nema.
Nema konkretne planove koji bi posao mogao da poč-ne u zavičaju i CG. Kuda god sam išao gori put nisam vidio kao ovaj u Bobovu kaže Milorad, primjećujući da u Pivi do svake štale ima asfalt.
V.M.
