Ekstrovertna je i nepokolebljiva. Od malena je maštala da bude advokat, slučajno se našla na modnoj pisti, ali namjerno postala model. Iako nježne građe, ali itekako jakog karaktera, sposobna je za rukovanje vatrenim oružjem i spremna za poziv za koji se osposobljava na Fakultetu bezbjednosti. „Život se širi ili skuplja srazmjerno hrabrosti koju posjeduješ“ – njen je moto, a ona ima hrabrosti, želje i znanja i dokazuje da može da bude jednako uspješna na oba polja. Takva je Anastasija Despotović, model i magistrand Fakulteta organizacionih nauka u Beogradu, koja za „Pljevaljske novine“ priča o djetinjstvu, odrastanju, porodici, bavljenju modelingom, studijama, planovima…
-Zamislite neku biblioteku sjećanja opremljenu policama ukrašenim u baroknom, kitnjastom stilu i na njima pohranjene uspomene u onim arhivskim kutijama. Neka je svaka kutija obojena i označena u skladu sa prirodom uspomene koju sadrži, onda djetinjstvo i odrastanje u Pljevljima sigurno zauzima pijedestalnu poziciju u središtu moje biblioteke. Vežu me zaista jaka osjećanja za to životno razdoblje i često u mislima vratim izgled moje ulice iz tog perioda, gdje sam odigrala prve fudbalske utakmice, naučila da vozim biciklo i rolere i zadobila nebrojeno mnogo ožiljaka nesmotrenim padovima. Tada sam naučila šta su prave vrijednosti, šta je drugarstvo i kako biti dobar čovjek, to su iskustva koja me vode kroz život – priča Anastasija koja je odrastala okružena ljubavlju, prvenstveno roditelja i brata, ali i članova mnogobrojne šire porodice.
-Dosta dugo sam bila i najmlađi član, mogu reći i mezimče. Iz te perspektive sam posmatrala svijet oko sebe i iako to nije „moderno“ priznati kada si mlad, poistovjetila svoje roditelje sa herojima o kojima sam čitala, a brata postavila na mjesto „uzora“ diveći se neograničenoj požrtvovanosti sportiste. Naši roditelji nas zaista jesu, kao istinski heroji, izveli na pravi put pružajući nam uvijek dovoljno, a često i izvan svojih mogućnosti, prilika da napredujemo – ističe Anastasija i dodaje da standard pljevaljske Gimnazije, koju je završila i o kojoj sa ponosom priča, podrazumijeva discipliniran rad, iziskuje mnogo znanja, a mnogo znanja i pruža – takođe predstavlja svojevrsnu pripremu za buduće izazove.
-Moja bit je umjetnička, pa bih izdvojila likovnu umjetnost (na školskim izložbama privremeno su izlagani neki od mojih radova), maternji jezik i književnost (posebno inspirativne časove, sada već profesorice u penziji, Milanke Čepić), a takođe i engleski jezik, koji sam u tim danima usavršila zahvaljujući mentorstvu profesorice Nevene Tomić (učestvovanjem na takmičenjima i u stvaranju i izvođenju maturantske predstave u Svečanoj sali Gimnazije). Pojedini literarni radovi čiji sam autor, objavljeni su u Glasu Gimnazije – kaže Anastasija. U tom periodu dok je pohađala Gimnaziju, kako navodi, „pronašli“ su je modni skauti, pa je tako u početku počela da se bavi modelingom iz hobija. Anastasija je diplomirala na Fakultetu bezbjednosti Univerziteta u Beogradu, iako je od malena govorila da će kada poraste biti advokat i cijelo školovanje usmjerila je u tom pravcu.
– Nakon završene srednje škole znala sam da ću studiranje započeti na Univerzitetu u Beogradu, ali razmatrajući sve aspekte prava i moja interesovanja, shvatila sam da sam najviše privržena krivičnom pravu, pravu odbrane, kriminalistici, pa čak i diplomatiji, civilno-vojnim i međunarodnim odnosima. A ko zna, možda su uticaj imale knjige i kriminalističke serije kojima sam bila zaluđena neko vrijeme – iskrena je Anastasija.
– Nakon završenih osnovnih studija upisala sam se na master program „Sajber kriminal“ Fakulteta organizacionih nauka (FON) Univerziteta u Beogradu i sada mi je cilj uspješna odbrana master rada, što ću nadam se postići u tekućoj godini. Navići se na život u Beogradu bilo je iznenađujuće lako, da li zbog toga što sam već zbog prirode manekenskog posla išla na višemjesečna samostalna putovanja ili zato što mi je stariji brat već pomalo “utabao” stazu prije nego što sam došla na studije, ne znam. U svakom slučaju, “ubrzano življenje” u beogradskoj metropoli mi čak pomalo i prija, moram priznati. Od početka studiranja, a i sada tokom master studija, živim u studentskom domu, u kom igrom slučaja žive i moje najbolje drugarice iz srednje škole, pa smo tako muke iz školskih klupa nastavile da dijelimo i u studentskim danima, usput upoznavši brojne divne ljude, tako da nam čak i zajedničko učenje predstavlja neki vid zabave – naglašava Anastasija. Objašnjava da joj su joj Fakultet bezbjednosti i studije nauka bezbjednosti u potpunosti ispunile očekivanja, što se tiče nastavnih, ali i vannastavnih aktivnosti, počevši od obuke rukovanja vatrenim oružjem, a nastavljajući sa izrađivanjem procjena rizika i scenarija za upravljanje rizicima u vanrednim situacijama.
-Smatram da sam prikupila kvalitetna znanja iz oblasti koje me interesuju i da imam osnovu za dalji napredak. To se već ispoljava i u ispunjavanju obaveza na master studijama, a mogu reći i tokom sadašnjeg odrađivanja programa stručnog osposobljavanja u rodnom gradu – pojašnjava Anastasija. Ona uporedo sa master studijama i modelingom, pokušava što više i praktično da se usavrši u poslu koji će joj, nada se Anastasija, u budućnosti predstavljati životni poziv.
-Srećna sam što imam priliku da taj dio odradim u rodnom gradu, uz podršku porodice i prijatelja. U pitanju je Vladin program stručnog osposobljavanja i obučavam se za rad na poslovima opšteg kriminaliteta. Dalji planovi se zasnivaju na uspješnom završetku master studija, prvenstveno, a prioritet je privođenje kraju stručnog osposobljavanja, polaganje državnog ispita i nakon toga, nadam se pronalasku odgovarajućeg posla u struci. Moja mašta nema granice, mogu se zamisliti u bilo kom dijelu svijeta i mislim da bih se snašla gdje god da me život odnese ili se u budućnosti skrasim – ističe Anastasija. Po njenim riječima rodni grad nikada zaista nije napustila.
-Odlazim iz Pljevalja kada me obavezuju aktivnosti van njih, čim završim s tim, vratim se kući i mislim da će to zauvijek ostati tako. Cijeli svijet je moja buduća obaveza, ali porodični dom ostaje u Pljevljima – smatra Anastasija. S obzirom na njen dosadašnji rad i uspjeh u poslu nema sumnje da je pred Anastasijom sjajna budućnost.
S.Z.
U početku modeling kao hobi – danas profesionalni model
Tokom gimnazijskih dana, još sa 16. godina, Anastasiju su uočili modni skauti poznate beogradske modne agencije. Prije toga nije ni sumnjala da može biti predodređena za takvu vrstu posla. Bila je to, kako kaže Anastasija, prava prekretnica jer je njihov odabir, kao i sama priroda posla u mnogome uticala na njeno samopouzdanje.
-Na početku je modeling za mene predstavljao samo hobi, obrazovanje kao prioritet je modeling stavilo u drugi plan i učinilo da na njega gledam samo kao na povremeni izvor prihoda, džeparac tokom školovanja. Međutim, kako su godine prolazile, a broj odrađenih revija, modnih editorijala, profesionalnih forografisanja, reklamnih i muzičkih spotova u kojima sam učestvovala rastao, polako sam ušla u profesionalnu sferu posla. Bavljenje ovim poslom mi je olakšala i svrsishodna digitalizacija društva, odnosno izvođenje nastave na fakultetu onlajn, pa sam u mogućnosti da uskladim i jedno i drugo. Od prvih amaterskih koraka, do sada, kada neskromno sebe mogu nazvati profesionalnim modelom, mnogo sam napredovala, a sve zahvaljujući čvrstom stavu kojeg smatram ključnom osobinom svakog uspješnog modela – ističe Anastasija i dodaje da se karijera modela zasniva na uspješnom regionalnom i inostranom angažmanu. Anastasija iza sebe ima preko 200 projekata, i od toga minimum 50 revijskih događaja, koje je, kako navodi, otvorila i zatvorila.
-Izdvojila bih sjajnu saradnju koju dugi niz godina ostvarujem sa beogradskim modnim agencijama „Foks“ i „Klik“, a koje aktivno rade na mom angažovanju. Modna agencija „Klik“ je dugugodišnji organizator Beogradske nedjelje mode, čije sam zaštitno lice bila na zimskoj nedjelji mode 2021. godine, a ponijela titulu najbolje manekenke 44. Beogradske nedjelje mode 2018. godine. Od skorašnjih regionalnih projekata, izdvojila bih mužički spot za Senidinu pjesmu „Riplej“, modnu reviju Verice Rakočević, Predraga Đuknića, Bate Spasojevića, Dragane Ognjenović… modne editorijale i fotoprojekte sa poznatim fotografima Dušanom Petrovićem, Marijom Stanković, Severom Zolakom i Minom Delić. Lista se produžava na inostrane projekte i revije najpoznatijih svjetskih modnih dizajnera, Majkl Sinko-a, Lakuan Smit-a, Renato Balestra-e, Antonio Grimaldi-a, Malibu-a… fotografisanja od strane Lorenco Maučući-a i Džon Elis-a, kao i priliku sa sarađujem sa modnom kućom Dior. Inostrani angažman se, pored navedenih direktnih saradnji, ostvaruje odlaskom na kastinge velikih modnih kuća u inostranstvu, a što zahtijeva putovanja u najkraćem trajanju od tri mjeseca, što još uvijek pokušavam da uskladim s obavezama koje imam ovdje – kaže Anastasija.
Na modnoj pisti Anastasija se osjeća prirodno
-Doza treme je uvijek zastupljena tik prije izlaska na pistu, ali kada se pojavite pred očima publike, sve nestane osim ravnoteže vaših pokreta i udaljene tačke na kraju piste na koju ste koncentrisani. Naravno i koreografije koja je određena za dati događaj. Kao i za svaki drugi posao, potrebno je imati dara za njegovo obavljanje. Znam dosta djevojaka iz Pljevalja i iz drugih gradova, koje kao ja nisu bile svjesne da imaju predispozicije za modeling, ali to je nešto što se jednostavno vidi i predosjeti u stavu, držanju, specifičnom izgledu, pokretima, ekspresiji, hodu. Sve je prirodno određeno, a na nama je da taj dar nadograđujemo i usavršavamo. Kada je u pitanju modeling, dovoljno je da sve nastavi da se odvija istim tempom i biću zadovoljna – zaključuje Anastasija.
Tekst objavljen u „Pljevaljskim novinama“ 1. aprila 2022.g.