Pljevaljske novine web portal
Povezane vijesti
Interesovanje Pljevljaka za sezonske poslove ove godine je slabije u odnosu na prošlu godinu. Do sredine juna 230 lica je angažovano na sezonskim poslovima, uglavnom na crnogorskom primorju, dok je prošle godine u istom periodu taj broj bio veći za 35 lica. Direktor Biroa rada Pljevlja Sabit Ćirlija kaže da su plate veće u odnosu na prošlu godinu i iznose od 300 do 500 evra, a svim licima je obezbijeđen smještaj. Ćirlija vjeruje da će do kraja sezone broj Pljevljaka na sezonskim poslovima biti duplo veći i poručuje svim zainteresovanim građanima da se za sezonski posao mogu prijaviti juna, jula i avgusta.
Nejasno je kako se većina Pljevljaka žali da teško živi i da jedva spaja kraj sa krajem, a kad treba da se radi – odziv mali. Da li Pljevljaci izbjegavaju poslove preko Biroa rada i samostalno traže posao, ili se libe „nižih“ poslova ili su prosto lijeni ljudi koji za sve nevolje krive druge?
Nijedan posao nije lak, ali kad čovjek mora da prehrani porodicu, on ne bira i bori se. To dokazuje primjer četrdesetogodišnjeg sugrađanina, oca dvoje djece, koji već pet godina radi kao konobar na primorju.
– Posao konobara u Pljevljima izuzetno je loše plaćen. Zato već godinama na primorju, po cijelu sezonu radim po dva posla i na taj način zaradim za cijelu godinu, kako bih obezbijedio egzistenciju za svoju porodicu. Sa trojicom kolega dijelim troškove smještaja i ishrane. Naporno jeste, ali šta da se radi kad čovjek ne može da nađe bolji i sigurniji posao. Za sada mogu da postignem taj tempo, ali godine prolaze i pitanje je do kad ću moći ovako – kaže sugrađanin, pojašnjavajući da zaposlenje nalaze sami, odnosno da ne idu preko Biroa rada.
Za pedesetpetogodišnju sugrađanku, koju smo kontaktirali na preporuku Biroa rada, a koja već 15 godina radi na Plantažama „13. jul“, sezonski posao bio je spas za njenu porodicu.
– Radila sam četiri godine u konfekciji dok fabrika nije otišla pod stečaj, a suprug je radio u ŠIK-u „Velimir Jakić“. Sa troje djece u to vrijeme stanovali smo privatno. Nisam imala izbora, jer nisam više mogla da čekam da djeca ostanu bez hljeba.Tako sam 2004. godine krenula na Plantaže „13. jul“, a najmlađa kćerka je imala samo četiri godine. Naporan je to i težak posao. U početku nisam imala ni osiguranje. Kasnije kada sam išla preko Biroa rada, prije šest godina, počeli su da mi uplaćuju doprinose. Obezbjeđen nam je smještaj i jedan obrok – kazala je vrijedna sugrađanka koja je i po deset mjeseci, od decembra do septembra, angažovana na poslovima od rezidbe čokota do berbe grožđa. Za poslove na Plantažama „13. jul“ pored ljudi iz Crne Gore, angažovani su iz Srbije, Makedonije, BiH…
– Radovi na plantažama „13. jul“ počinju od decembra, i sa pauzama traju do kraja septembra. Teško je raditi, naročito ljeti kada su temparature i preko 40 C. Naučila sam da radim sve poslove: rezidbu čokota, zelene operacije: skidanje divljake, proturanje loze… jedino traktor ne vozim. Mogla sam ranije da zaradim mjesečnu platu i do 800 evra ali „krvavim radom“. Sad sam zadovoljna i kada dostignem dnevnicu od deset do 15 evra, s tim što ne radim po cio dan kao ranije. Zahvaljujući mom radu i uz pomoć supruga napravili smo kuću, izveli djecu na put – istakla je sugrađanka.
Vrijedna i radna, dokaz je da u životu nikad nije kasno ni za šta. Tako je tek u 52-oj godini položila vozački. Radiće na ovim poslovima dok ne ispuni uslove za penziju i dok bude mogla da radi.
Dragoslav Janjušević je završio Srednju ekonomsku školu (tehničar marketinga i trgovine) prije sedam godina. U Pljevljima nije mogao da nađe zaposlenje, ni pripravnički u svojoj struci nije radio. Još kao učenik drugog razreda tokom raspusta počeo je da radi na sezonskim poslovima na primorju. Nije se libio skoro ni jednog posla. Radio je kao fizčki radnik u Hotelu „Albatros“, dvije sezone u Hotelu „Montenegrostar“ kao pomoćni radnik, tri sezone kao konobar na Budvanskoj rivijeri.
– Išao sam posredstvom Biroa rada. Zadovoljan sam platom, koja je uvijek bila redovna. Hrana i smještaj su obezbeđeni. Od aprila prošle godine radim u marketu „Aroma“ u Budvi kao magacioner. Ima da se radi, ali ja sam navikao na rad i ne žalim se. Ugovor mi je bio prvo na dva, a sada na tri mjseca, a plata je 350 evra. Imam obezbeđen smještaj, a pošto nisam više sezonski radnik nemam obezbeđen jedan obrok dnevno koji sleduje sezonce – kazao je Janjušević koji se nada da će nakon dvije godine dobiti stalno zaposlenje u ovom marketu. Savjetuje mlade da ne čekaju posao već da budu aktivni u traženju posla i negdje moraju uspjeti.
Direkor Biroa kaže da su za rad na sezonskim poslovima traženi kuvari, konobari, pomoćni radnici, serviri, roštiljdžije, mesari, slastičari, pekari, pomoćni radnici u kuhinji, trgovci u većim marketima.
Pljevljaci su angažovani na sezonskim poslovima u hotelima: „Mogren“, „Slovenska plaža“, „Aleksandar“.. kao i u većim trgovinama u Podgorici. Ćirlija sugeriše sezoncima da odmah sa poslodavcem sklope ugovor kako bi izbjegli kasnije nesporazume.
Na početku godine broj nezaposlenih u Pljevljima iznosio je 2.610, dok je početkom juna iznosio 2.339, što predstavlja smanjenje stope nezaposlenosti sa 22,38 na 20 odsto.
S.Z.
