Pljevaljske novine web portal
Povezane vijesti
Sa istom profesionalnošću, žarom i odgovornošću nastupa kako u Pljevljima tako i u Njemačkoj, Argentini, Rusiji, Italiji… Gradi uspješnu karijeru, ali ništa manje truda i rada ne pokazuje u pedagoškom radu sa svojim učenicima u muzičkoj školi u Pljevljima. Muzika ga od malena oplemenjuje, usrećuje, pa je još kao jedanaestogodišnjak znao da je to njegov životni put. Iza njega stoji ogroman rad i zalaganje, zacrtani ciljevi i ambicije, koje ostvaruje zahvaljujući svojoj upornosti i vjeri u sebe. Marljivost, strpljivost, staloženost, nisu umanjile ni mnogobrojne nagrade, a ni nastupi na poznatim svjetskim scenama.
Talentovani muzičar, Nemanja Potparić, (27), profesor klasične harmonike, jedan od članova dua “NeSte”, ponos grada i države, priča o muzičkoj karijeri, koncertima, takmičenjima, porodici, pedagoškom radu u JU Školi za osnovno muzičko obrazovanje…
– Talenat za muziku nasledio sam od oca Aleksandra, koji takođe svira harmoniku i koji mi je veliki oslonac u životu. Sa sedam godina krenuo sam u Muzičku školu. Trebalo je uskladiti obaveze kako u muzičkoj tako i u osnovnoj školi, ali imao sam cilj kome sam težio, vjerovao sam u sebe i znao sam da će se moj rad isplatiti. Majka Radmila, kao i sestre Andrijana i Daliborka, iako se ne bave muzikom, uvijek su imale sluha za moj rad i podržavale me u svemu. Kada se čovjek bavi bilo kojom umjetnošću potrebna je velika finansijska ali i moralna podrška porodice – kaže Nemanja. “Zlatna lira” koju je dobio na Republičkom takmičenju 2002. godine u klasi profesora Obrada Gvozdenovića za mladog Nemanju bila je prekretnica za bavljenje muzikom. Od tada su se nagrade ređale, a Nemanja je neumorno učio i radio. Da bi dostigao rezultate o kojima je sanjao upisao je Srednju muzičku školu “Dr Vojislav Vučković” u Čačku. Imao je sreće, kaže Nemanja, da za mentora dobije vrhunskog pedagoga svjetskog glasa u oblasti klasične harmonike, profesora Miljana Bjeletića.
Nemanja se odvojio od kuće sa 14 i po godina i silom prilika brže sazrio u odnosu na svoju generaciju. Bio je smješten u internatu i imao mnogo obaveza u školi, vježbao harmoniku.
– Profesor Bjeletić nam je pomagao ne samo u pedagoškom radu, već nam je i roditelje zamjenjivao. Pedagog je velika karika u razvoju umjetnika. Teško je i pored talenta postići dobre rezultate ako nemate vrhunskog mentora pored sebe. Talenat je neophodan da bi se neko bavio umjetnošlu, ali po mom iskustvu talenat je 10 odsto, a 90 odsto je rad. Školovanje u Čačku je za mene bilo jedno novo iskustvo i odskočna daska za dalje bavljenje muzikom koje sam kasnije samo nadograđivao. U ovoj školi stekao sam prijatelje iz raznih krajeva. Imao sam isplaniran raspored i malo slobodnog vremena. Od pola osam do pola dva bili su časovi u Gimnaziji, pauza do četiri, a od četiri do 19 i 30 časova imao sam obaveze u Muzičkoj školi – naglašava Nemanja i dodaje da je tokom školovanja u Srednjoj muzičkoj školi na koncertima i takmičenjima imao sreću da sarađuje sa eminentnim stručnjacima iz muzičkog svijeta. Muzička akademija na Cetinju, za Nemanju je, kako kaže, bila mnogo lakša jer je imao odličnu osnovu i iskustvo iz Srednje muzičke škole.
Kao najznačajniju akademsku nagradu Nemanja izdvaja nagradu koju je dobio na Hvaru za najbolje izvedeno djelo domaćeg autora.
– Na tom festivalu u Hrvatskoj svirao sam djelo koje je napisao tadašnji predsjednik Hrvatske, dr Ivo Josipović koji ovo djelo u originalu nije pisao za harmoniku. Josipović je bio član žirija i moje izvođenje mu se dopalo.Ta nagrada je kruna moga rada na Akademiji – kaže Nemanja uz osmijeh.
Da je školovanje na Cetinju za Nemanju bilo uspješno dokaz su nagrade: za najboljeg studenta instrumentalnog odsjeka Muzičke akademije 2013. godine, za najboljeg studenta umjetničkih škola „Manja Radulović“ kao i nagrada za najbolje koncertno djelo koje je dobio od tadašnjeg gradonačelnika Cetinja Aleksandra Bogdanovića.Za vrijeme školovanja na Muzičkoj akademiji Nemanja je bio stipendista opštine Pljevlja zbog svojih izuzetnih rezultata i visokog prosjeka.
Dok je bio na Akademiji počeo je da se povlači sa takmičarske scene, a više da se interesuje za koncertno izvođaštvo i da prati koncerte velikih umjetnika. Počeo je da svira klasične koncerte za harmoniku, kako solo tako i u raznim kamernim sastavima, a nakon završetka studija i na inostranim pozornicama. Čast mu je što je danas kolega i što sarađuje sa nekim poznatim imenima iz svijeta muzike koje je ranije, dok je bio đak, priželjkivao da upozna.
Po završetku Akademije Nemanja se na poziv profesora Fadila Hadžalića vratio u rodni grad, započeo zapažen pedagoški rad na Odsjeku za harmoniku gdje predaje već pet godina.
– Poziv sam prihvatio sa oduševljenjem. Zadovoljstvo je raditi u ovoj školi.Trudim se da mojim učenicima prenesem znanje koje sam stekao. Svaka godina u ovoj školi je za mene novo iskustvo.Ove godine imam 18 učenika. Iz prve generacije izdvojio se Jovan Zečević, a iz druge Maid Bojadžić, svjetski šampion na harmonici, koji osvaja samo prve nagrade – ističe Nemanja ponosno.
Po Nemanjinim riječima Pljevlja su mali grad ali sa dosta talentovane djece. Kaže da ima odličnu saradnju sa direktorom škole Nikolom Govozdenovićem, a neizostavna je podrška opštine Pljevlja i predsjednika Mirka Đačića koji znaju da vrednuju umjetnost na pravi način. Nemanja ističe da je evidentno da je sve više koncerata klasične muzike u Pljevljima i publike koja dolazi na koncerte, a uslovi u Domu kulture sada su idealni, dok će i uslovi za rad Muzičke škole nakon preseljenja u adaptirane prostorije biti na mnogo većem nivou. Nemanjini planovi ne završavaju se u Pljevljima, a njegova nepresušna volja i želja za znanjem i usavršavanjem, nema sumnje, daleko će ga odvesti.
S.Z.
Nemanja i Stevan – duo “NeSte”
Iz želje da publici predstave nešto novo, drugačiji način sviranja na harmonici i klaviru – nastao je duo “NeSte”. Nemanja Potparić, profesor harmonike, sa kolegom Stevanom Savićem, profesorom klavira iz Aranđelovca, osnovao je ovaj duo prošle godine. Publika ih je odlično prihvatila, što je ovim mladim muzičarima bio još veći podstrek. Nemanja kaže da je samo prošle godine imao 30 koncerata, solo i sa duom. Kako Nemanja objašnjava nastupe dua „NeSte“ karakteriše izvođenje savremene umjetničke muzike XX i XXI vijeka, a njihova muzika je donijela sa sobom neke nove tendencije, koje se nisu praktikovale u baroku, klasicizmu, romantizmu i koje daju veću slobodu izvođaču da kompoziciju iznese na svoj način. Iako ne žive u istim gradovima, dobro se poznaju, jer su kolege iz srednje muzičke škole i odlično funkcionišu na sceni.
Nemanja pojašnjava da je španski savremeni kompozitor Gorka Hermosa, jedan od kompozitora sa kojim sarađuje i da je njegova muzika najviše zastupljena na koncertima dua „NeSte“, na kojima se mogu čuti i djela Franka Anđelisa, Jevgenija Derbenka, Aleksandra Nikolića…
– Nismo smo se nadali ovolikim pozivima, pa smo neke koncerte morali da otkažemo. Nekada ne stižemo ni da se raspakujemo. Čast je bila svirati u Baroknoj sali Bečke filharmonije, Rusiji, Argentini. U Argentini sam bio sedam dana, pored koncerata držao sam i seminare. Ljetos sam imao samo dva dana odmora za svoju dušu. Samo tokom prošle godine za sedam dana imali smo šest koncerata u Crnoj Gori. Imamo već dogovorene koncerte i za narednu godinu, ali to su sve obaveze koje sam želio i na koje sam navikao – kaže Nemanja koji pored muzike voli da skija kada ugrabi malo slobodnog vremena.
Najveće svjetsko priznanje
Nemanja Potparić najmlađi je član Svjetske konfederacije akordeonista CMA čime je stekao najveće svjetsko priznanje u oblasti klasične harmonike. Kao jedini delegat iz Crne Gore učestvovao je u radu Svjetskog muzičkog kongresa koji je održan od 24. do 30. septembra ove godine u Kaunasu, u Litvaniji. Kongres, koji je okupio 40 delegata iz svih zemalja svijeta, najveći je muzički kongres ove vrste, a Nemanja je prezentovao svoju državu govoreći o razvoju klasične harmonike i muzičke umjetnosti na prostoru Crne Gore.
