četvrtak , jun 17 2021
Početna / Vijesti / Društvo / Nevena Cupara: Porodica – najljepši odmor za dušu

Nevena Cupara: Porodica – najljepši odmor za dušu

Lijepa, uspješna, pametna i skromna djevojka sa osmijehom na licu, uvijek se trudi da život posmatra sa vedrije strane. Sa entuzijazmom prihvata sve u životu, zadovoljna  onim što radi, uči i trudi se da to bude sa lakoćom. Smatra da se svaki uloženi trud isplati. Ne voli kad se ljudi žale na sve što im život pruži, jer uvijek postoji neko kome je teže i uvijek postoji gora situacija od one u kojoj se nalazimo.

Nevena Cupara, analitičar u laboratoriji za gasnu hromatografiju u okviru odjeljenja Sanitarne hemije i ekotoksikologije, koja je trenutno na doktorskim studijama biologije, priča za “Pljevaljske novine” o djetinjstvu, porodici, periodu studiranja, postidplomskim studijama, radu na Institutu za javno zdravlje, planovima za budućnost…

Za djetinjstvo je vežu druženja sa braćom i sestrama od tetki i ujaka, što je Neveni bilo zanimljivije od bilo kog vrtića.

– Ponosna sam na naš odnos. Kao mladi roditelji, majka i tata su uvijek nalazili vrijeme za nas, uvijek su nam bili podrška, nikad nam nije bilo dosadno i naučili su nas da brinemo jedni o drugima. Imam dva mlađa brata i to su moji najbolji prijatelji. U našoj kući se za vrijeme ručka i dalje se čuje samo smijeh. Kuća bez tenzija je najljepši odmor za dušu – ističe Nevena i dodaje da je tokom osnovne škole puno vremena provodila na selu.

– Bila sam kao moji vršnjaci bezbrižna i slobodna. Ovo je mala sredina, pa roditelji nisu vršili mnogo pritisak na nas, jer su svakako znali kuda se krećemo. Kasnije sam počela da treniram odbojku, tako da sam imala dosta obaveza. U Gimnaziji, kao i svi tinejdžeri, odlaske na selo sam zamijenila okupljanjima sa društvom iz škole. Mnogo sam voljela treninge, u tom periodu to mi je bio prioritet, imala sam sreće da uz sport malo i putujem i mislim da je to dosta uticalo na mene – ističe Nevena. Kaže da posebno mjesto u njenom životu zauzima društvo iz Pljevalja, ljudi sa kojima se družila u školi sa kojima se i danas okuplja, proslavlja rođendane, diplome, svadbe, useljenja.

nevena cupara 1

–   Mi smo kao prava porodica. To je prednost koju ljudi rođeni u velikim gradovima nemaju. Pljevlja su moj grad. Taj osjećaj pripadanja ovom gradu me nikad nije napustio. Ja sam uvijek bila jedan od buntovnih srednjoškolaca koje je vrijeđalo kad mladi odu iz Pljevalja i naglo promijene mišljenje o mjestu u kome su odrasli. Tada sam mislila da ovde svako može da postigne ono što želi, ali i promijeni stvari koje mu se ne dopadaju.

Ipak, na moje veliko razočarenje, i ja sam postala realnija o stanju u ovom gradu tek kad sam otišla i vidjela kako stvari funkcionišu u nekim drugim mjestima. Možda je sramota da kažem, ali prvi put sam u pozorište ušla na moj 20. rođendan, u Srpskom Narodnom Pozorištu u Novom Sadu da gledam balet „Labudovo jezero“, i bila šokirana kolika je scena u pravom pozorištu – objašnjava Nevena koja je u Novom Sadu upisala osnovne i master studije na Prirodno-matematičkom fakultetu, smjer Biohemija.

– To je poseban period i iskreno, žao mi je svakoga ko nije imao priliku da živi

odvojeno od porodice, bude dovoljno slobodan i samostalan, a opet nedovoljno odrastao da može da bude bezbrižan još neko vrijeme. Tu sam završila slučajno. U trećem razredu Gimnazije sam otišla u Istraživački centar Petnica i tada prvi put čula nešto više o biohemiji, koja mi je privukla pažnju, ali razum nije vidio perspektivu u tome. Zato sam se odlučila za farmaciju. Međutim, nisam položila prijemni, što je bilo moje najveće razočarenje i najveći stres u toku školovanja, tako da sam kao drugu opciju, na moju veliku sreću, upisala biohemiju – naglašava Nevena, dodajući da je željela  da živi u studentskom domu, kako bi upoznala više ljudi i misli da joj to bio najbolji potez.

– Toliko je ljudi s različitih krajeva na malom prostoru, svako sa svojom pričom, svojim planovima. Svako od ljudi koje sam upoznala mi je proširio pogled na život, uticao na moju ličnost, samopouzdanje, vjeru u ljude. Meni se čini da sam se dobro adaptirala, to je ipak specijalnost ljudi iz provincije. I dalje se viđam sa svojim društvom sa fakulteta, ne trudim se da pod svaku cijenu održim kontakt, prosto, oni sa kojima se najbolje razumijem su uvijek tu, distanca ne igra veliku ulogu – kaže Nevena. Tokom studija je imala prilike da ide na razmjene, na osnovnim studijama u Austriju, a kasnije na master studijama u Portugal.

– Dopao mi se nomadski život i njihov odnos prema poslu i zaposlenima, tako da je moja namjera bila da idem u inostranstvo. Nisam mislila da će to biti na neki dugi period, ali sam željela da probam, da se ne bih kajala. U Srbiji je stanje sa zaposlenjem, nažalost, možda lošije nego kod nas, barem kad je moja profesija u pitanju. Tamo nisam mogla da priuštim da radim pripravnički staž i platim osnovne troškove, nisam željela da zavisim od roditelja, a moram priznati da sam se i zaljubila, tako da je to bio razlog što sam se vratila u Podgoricu – iskrena je Nevena. Posle završetka osnovnih studija 2016. godine  Nevena je odlučila da se da se prijavi za pripravnički staž u Pljevljima i paralelno da završi master studije. Međutim, u Pljevljima nije postojala ustanova u kojoj je mogla da radi, tako da je, kako kaže, na sreću završila  u Institutu za javno zdravlje Crne Gore u Podgorici.

– Nakon isteka pripravničkog staža, radila sam u poslastičarnici nekoliko mjeseci, ali zbog povećanog obima posla iz Instituta su me pozvali na ispomoć, a kasnije i angažovali na naučnom projektu na kom sada radim. Doktorske studije biologije sam upisala ove školske godine i još uvijek nije definisana moja tema. Ali pošto sam angažovana kao doktorant na projektu, znam da ćemo se baviti procjenom uticaja izvora zagađenja na kvalitet života u Pljevljima. Lokal patriotizam me ne izdaje – ističe Nevena. U Institutu za javno zdravlje Nevena radi kao analitičar u laboratoriji za gasnu hromatografiju u okviru odjeljenja Sanitarne hemije i ekotoksikologije.

nevena cupara 2

–  Pomažem u pripremi i analiziranju uzoraka hrane, vode i zemljišta na različite parametre (pesticidi su samo jedni od njih) koji su toksični i kao takvi se smatraju rizičnim po ljudsko zdravlje.U ovom mometu je rad u Institutu zaista lijep. Radim sa nekoliko divnih ljudi koji svoje znanje nekriju. Dosta se ulaže u laboratorije, radi se sa novom opremom i sigurna sam da se nijedan hemičar ne bi postidio laboratorije u kojoj boravim. Nisam sigurna da li ću ostati tu, ali dajem sve od sebe. U slučaju da ne ostanem, neću biti ljuta na sebe, jer sam uradila sve što sam umjela. Ako nije dovoljno, negdje drugo će biti. U svakom slučaju je odlično iskustvo – objašnjava Nevena.

Ističe da bi nakon doktorskih studija najviše voljela kada bi mogla da se bavi naučnim radom.

– Ali ne naučnim radom zarad nauke, mi nismo zemlja u kojoj je to moguće, već naučnim radom koji može da pospiješi kvalitet života. Nisam sigurna koliko su mi želje realne, ali zato želje i postoje. Bez obzira što sam trenutno u oblasti životne sredine i ekologije, moja želja, za sada je, da se bavim nekim drugim stvarima. Kroz studije sam učila dosta o ljekovitom bilju, o etarskim uljima i njihovim prednostima u prevenciji mnogih bolesti. Profesori sa fakulteta u Novom Sadu su mi dali dosta ideja, koje, ukoliko se ukaže prilika, i ukoliko budem imala više hrabrosti nego sad, mogu da se realizuju – zaključuje Nevena.

S.Z.

 

Za mlade u Pljevljima sve manje šansi

 

Nevena smatra da nije sigurna da li ima pravo da kaže da mladi u Pljevljima nemaju šanse kao i da ona zbog fakulteta koji je završila nije imala, tako da je nju samo sklop okolnosti odveo na neko drugo mjesto.

–  Ali to je moj slučaj. Znam samo da Pljevljaci imaju sve manje i manje šansi da im djeca odrastaju u okruženju u kakvom sam ja odrasla i, iskreno, to je ono što meni najviše smeta. Ovaj grad je uvijek bio zagađen, o tome se ranije samo nije pričalo kao danas, ali kad sam upisala prvi razred za nas nije imalo dovoljno klupa, a sada se jedva skupi broj đaka da se oformi odjeljenje. Što je manje ljudi, manji je kvalitet obrazovanja, nema nadmetanja, kvalitet života je lošiji, a to svakako ne želim da odaberem za moju buduću porodicu – smatra Nevena i na pitanje da li bi otišla iz Crne Gore, kaže da odlazak iz Crne Gore još uvijek postoji kao opcija.

– Samo što bih u tom slučaju morala da pristanem na veće žrtve, da nađem nešto zbog čega vrijedi biti daleko od porodice i prijatelja. Pitanje je samo prioriteta – kaže Nevena.

 

Tekst objavljen u „Pljevaljskim novinama“  15. februara

 

 

 

 

 

About Pljevaljske Novine

Pogledajte i

milan beljkas

Doktorand farmacije Milan Beljkaš: Ljubav prema nauci i ljudima

Samokritičan je, mlad i željan znanja, a smatra da je dobra organizacija ključ uspjeha. Njegovi …

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *