Smjehotresnu sagu oko Igora Golubovića i kraja njegove, po svemu sudeći, neslavne karijere u posrnulom DPS-u, pratimo sa velikim interesovanjem i još većim oduševljenjem.
Rasulo u kojem se nalazi organizovana kriminalna banda zaodjevena u džempere, a potom u kravate i brendirana odijela, sa sve rukama u džepovima građana i Bokanovim praškastim paketima banana, doživljava svoj konačni politički kraj – i to u najvećoj agoniji. Zasluženo!
Nedjeljama unazad traje hajka na grafite, isto toliko slušamo glinenog Golub(ović)a kako kreči, pa ne kreči, kupuje jupol, pa ne kupuje, oće pa neće. Ova mučna atmosfera, srećom, prekinuta je sinhronizovanim medijskim čerečenjem najboljeg Srbima među DPS-ovcima i najgoreg DPS-ovca među Srbima – Igora Golubovića. Šalimo se, Igor nije Srbin, a od skora ni DPS-ovac. Ćerali su vuka, a išćerali Igora, ili: partija je pojela svoje nestašno dijete; ili: umjesto grafita je izbrisan Igor.
Međutim, nameće se jedno filosofsko pitanje? Ko jeste Igor? Quo vadis, Igore? Da li ćeš formirati lokalnu listu ili ćeš se opredijeliti za neki baj pas, u zadnji čas? Samo da znaš, kod nas su ti
vrata širom zatvorena, pa sve da si silni i neponovljivi Draginjin skutonoša Mirko Lola Đačić, a kamoli lice koje je sjedilo po lokalnim birtijama i prebrojavalo svoje sugrađane koji su sa ikonama u rukama, istrajavali u borbi za svetinje. Ili, pak, pozivao na šizofrene antisrpske aktivnosti poput „komitskih marševa“. I, šta sve ne… S druge strane, ne bi nas začudilo da farsa bude potpuna, pa da Igora Golubovića zamijeni ni manje ni više nego Milutin Simović nikšićko-podgorički.
Kako god, na kraju imamo jednu toplu preporuku za društvo iz Tršove ulice. Ne svađajte se braćo iz DPS-a, ne dajte da vas Kenana, Marta i dr Jevto zavade, ostanite jedinstveni u porazu, ne rasipajte svoje redove, trebaće nam vaša kolektivna odgovornost za par mjeseci, i ne zaboravite – samo sloga Srbina spasava!