Piše: Žare Gogić
Povodom racije koja se noćas dogodila u Pljevljima (klub Cezar) teško je bilo šta napisati i iskazati svoje nezadovoljstvo a da riječi to mogu makar ublažiti!
Radim kao konobar preko 17 godina, generacije omladine su odrasle sa mnom u kafani,nagledao sam se svega i svačega kako lošeg tako i dobrog, teško mi je bilo mnogo puta al’ sam se uvijek trudio da i u momentu kad mi je jako teško imam za svakoga bar taj osmjeh!
Noćas me osmjeh mogao koštati batina. Osmjeh prezira brutalnom načinu postupanja prema omladini. Mene nisu uplašili jer se kako skoro neđe pomenuh nemam čega plašiti. Teško je bilo stajati u lokalu i gledati kako se djeevojčice tresu od straha, teško je viđeti suze mlade djevojke kojoj neki nepoznati ljudi sa fantomkama na licu odvode drugare i drugarice iz lokala dok su svi prethodno zajedno proslavljali njen 18.rođendan.
Umjesto torte u 12:00 dobila je pretres, buku, galamu, sprovođeđe sile…Sjajna uspomena za dijete! Pita me čovjek sa imenom ,,PJP,, (drugog imena nema) onako grubo, kroz fantomku ,,šta ti je smiješno,, a ja mu odgovori opet sa osmjehom ,,nepravda,, i namignem. Očekivao sam bar skromne batine al’ opet se povukao…povukao se ne zbog mene već zbog čovjeka koji je naš sugrađanin i koji radi u policiji.
Moja ljudska i moralna obaveza je da uputim i najljepše riječi zahvalnosti na ime naših lokalnih policaja koji su bili tu za vrijeme racije. Hvala vam što je vaš narod i vaša omladina večeras u vama prepoznala i osjetila količinu sramote koju preživljavate zbog maskiranih kolega. Vaše pognute glave su nam sve rekle!
Ono što je ublažilo moju bol u duši posle racije bila je jasna poruka ljudi koji preživljavaju vaš teror a to je da vas se ne plašimo, da smo samo više ogorčeni vašim djelovanjem, da se sve više ujedinjujemo, zbližavamo i na kraju naša najveća poruka ,,NE DAMO SVETINJE“!
Izvor: Fejsbuk