Naša sugrađanka Mica Dujović poslala je Pljevaljskim novinama svoju novu pjesmu „Osilio virus majko“. U aprilu prošle godine smo objavili njenu prvu pjesmu „Korona“ i istoimenu sliku. Kovid 19 nije samo donio epidemiju bolesti već epidemiju straha i samoće, stalnu priču o bolesti i smrti. Dujović kroz svoje stihove prenosi osjećanja većine ljudi u poslednje dvije godine i moli se za spas svih ljudi,
“Pred oltar, pred Boga, kleknim
Dok molitva moja pjeva za spas čovjeka”.
Pozivamo sugrađane da nam pošalju svoje literarne i likovne radove nastale u vrijeme sveopšteg straha ili slike ručnih radova koje su stvarali uprkos zebnji i strahu. Da li će život ikada biti isti kao nekada slobodan i veseo ili će zaživjeti preporuka „nove normalnosti“? Da li čovjek može da vidi „vedro nebo“ od epidemije koja kao magla zatvara sve vidike i širi izolaciju i strah???
OSILIO VIRUS MAJKO
Druga je zima bez studeni i čistine
Nebo se prevrnulo virus hara
Čađ spopala pluća i tijelo
Čovjek od vrućice do smrti strada.
U kolonama smrti odlaze mladi stari
Na vječni počinak bez reda i obreda
U ropcu sviječa dogorijeva
Riječi mi tvoje majko u blijedilu sjećanja
„Doći će vakat rode,
Da živi zavide mrtvima“.
Odavno sam sama, niko ne otvara vrata
Smrt bliža od kolijera, do samog vrata
Čitulje više niko ne broji
I niko ne zna hoće li osvanuti sjutra.
Vakcinu doturaju iz svijeta
Od onih što su velika sila
I oni se pelcuju, virus je u njima
Samo bezdušni žvaću kako žvaću
Gladni bez vakcine, umiru pred njima.
Strah od sjutra samoću razara
Nauku lome i cijede i ne slute
Dok muštuluk planeta šalje
„OMIKRON STIŽE“ , nevolja nova
Pred oltar, pred Boga, kleknimo
Dok molitva moja pjeva za spas čovjeka.
Mica Dujović