Niz klimatskih podataka o temperaturi, toplini okeana i antarktičkom ledu uznemirio je neke naučnike koji kažu da su brzina promene i tajming događaja bez presedana. Opasni toplotni talasi u Evropi mogli bi oboriti nove rekorde, ističe UN.
Teško je odmah povezati ove događaje s klimatskim promenama jer su vremenske prilike i okeani prilično kompleksni sistemi. Studije su još u toku, ali naučnici već strahuju da se razvijaju neki od najgorih mogućih scenarija, piše BBC.
“Ne sjećam se sličnog razdoblja, ovo je neistražena teritorija”
„Ne sjećam se sličnog razdoblja u kojem su svi dijelovi klimatskog sistema bili na rekordnim ili abnormalnim vrijednostima“, rekao je Thomas Smith , ekološki geograf na London School of Economics.
„Planeta je sada na neistraženoj teritoriji zbog globalnog zagrijavanja izazvanog izgaranjem fosilnih goriva, kao i toplotnih talasa od prvog El Ninja od 2018. godine – prirodnog vremenskog sistema koji zagrijava atmosferu”, kaže dr. Paulo Ceppi , predavač klimatskih naučnika na londonskom Imperial Collegeu.
Ovo su četiri klimatska rekorda koja su do sada srušena ovog leta – najtopliji dan, najtopliji jun na globalnom nivou, ekstremni toplotni talasi na moru, rekordno niska količina morskog leda na Antarktiku.
Svijet je u julu iskusio najtopliji dan ikada zabilježen, oborivši globalni rekord prosječne temperature postavljen 2016. godine. Prosečna globalna temperatura prva je premašila 17 stepeni Celzijevih, dosegnuvši 17,08 stepeni 6. jula, prema evropskoj službi za praćenje klime Kopernika.
Za ovaj trend su 100 odsto zaslužni ljudi”
Stalne emisije nastale izgaranjem fosilnih goriva poput nafte, ugljenika i gasa stoje iza trenda zagrijavanja planete. To je upravo ono što se predviđalo da će se dogoditi zbog zagrijavanja staklenih gasova, kaže klimatski naučnica dr. Friederike Otto s Imperial Collegea u Londonu: “Za ovaj uzlazni trend 100 odsto su zaslužni ljudi.”
„Ako sam nečim iznenađen, onda je to činjenica da su rekordi oboreni u junu, dakle ranije kroz godinu. El Ninjo obično nema globalni uticaj u prvih pet ili šest meseci”, kaže dr. Smith .
El Ninjo je najsnažnija prirodna klimatska fluktuacija na svetu. Donosi toplinu vodu na površinu u tropskom Pacifiku, gurajući topli vazduh u atmosferu. Obično povećava globalnu temperaturu vazduha.
Prosečna globalna temperatura u junu ove godine bila je 1,47 stepeni više od tipičnih za jun u predindustrijskom razdoblju. Ljudi su počeli ispuštati staklene gasove u atmosferu nakon početka industrijske revolucije oko 1800. godine
Teško je reći što će se dogoditi u sledećih 10 godina. Sigurno neće biti hladnije”
Upitan je li ljeto 2023. ono što je očekivao prije deset godina, dr. Smit kaže da su klimatski modeli dobri u predviđanju dugoročnih trendova, ali ne iu predviđanju sledećih 10 godina.
„Modeli iz 90-ih godina uglavnom su dobro procijenjeni što će se dešavati danas, ali vrlo je teško prognozirati kako će tačno izgledati sledećih 10 godina. Sigurno neće biti hladnije”, kaže dr. Smith za BBC.
Ekstremni toplotni talasi na moru
Prosečna globalna temperatura okeana oborila je rekorde za maj, jun i jul. Približava se najvišoj ikad zabilježenoj površinskoj temperaturi mora iz 2016. godine. No naučne posebno zabrinjava ekstremna vrućina u sjevernom Atlantskom okeanu.
“U ovom dijelu Atlantika nikada nismo imali morski toplotni talas. Nisam ovo očekivala”, kaže Danijela Šmit , profesorka nauke o Zemlji na Unverzitetu u Bristolu.
U junu su temperature na zapadnoj obali Irske bile četiri do pet stepeni iznad prosjeka, što je Nacionalna uprava za okeane i atmosferu klasifikovala kao toplotni talas kategorije pet ili “iznad ekstremnog”.
„Pojavljuju se stvari koje nismo predvideli”
Direktno pripisivanje ovog toplotnog talasa klimatskim promenama je složeno, ali radi se na tome, kaže profesorica Šmit. Jasno je da se svijet zagrijao i da su okeani apsorbirali većinu te toplote iz atmosfere: „Naši modeli imaju prirodnu varijabilnost, ali se još uvijek pojavljuju stvari koje predvidjeli ili barem nismo predvidjeli zasad.”
Šmit naglašava uticaj ove vrućine na morske ekosisteme koji proizvode 50 odsto svetskog kiseonika: „Ljudi obično razmišljaju o uvenuće drveća i trave kada govorimo o toplotnim talasima. Atlantik je pet stepeni topliji nego što bi trebalo da bude – to znači da organizmima treba 50 odsto više hrane samo da bi normalno funkcionisali.”
Rekordno niska količina antarktičkog morskog leda
Područje pokriveno morskim ledom na Antarktiku rekordno je nisko za jul. U poređenju s prosjekom, od 1981. do 2010. nedostaje područje oko 10 puta većeg od Ujedinjenog Kraljevstva.
Naučnici pokušavaju otkriti tačnu vezu sa klimatskim promenama. Zagrijanje planete može smanjiti količinu morskog leda na Antarktiku, ali trenutno dramatično smanjenje moglo bi biti posledica lokalnih vremenskih uslova ili okeanskih struja, objašnjava dr. Caroline Holmes iz British Antarctic Surveija.
„Ovo je potpuno drukčije od svega što se inače viđa u julu. Leda ima 10 odsto manje od prethodno najnižeg nivoa, što je velika razlika”, kaže Holms.
Ona to naziva „još jednim znakom da zapravo ne razumijemo tempo promjena”.
Naučnici su očekivali da će globalno zagrijavanje uticati na morski led na Antarktiku u nekom trenutku, ali sve do 2015. ono je bilo suprotno globalnom trendu za druge okeane, ističe dr. Holmes.
“Pali smo s litice i ne znamo što je na dnu”
„Možemo reći da smo pali s litice, ali još padamo i ne znamo što je na dnu. Ovo nas je iznenadilo u smislu brzine događanja. To definitivno nije najbolji scenario nego upravo suprotno”, objašnjava dr. Holmes.
Sasvim sigurno možemo očekivati sve više ovakvih rekorda kako godina bude odmicala, kažu naučnici. Ali bilo bi pogrešno nazvati ovo što se događa „klimatskim kolapsom” ili „jurećim zagrijavanjem”, upozorava dr. Otto.
Nalazimo se u novoj eri, ali još uvek imamo vremena da obezbedimo budućnost za mnoge
Izvor-cdm