Pljevaljske novine web portal
Povezane vijesti
Odrastao je na selu, naučio da radi sve poljoprivredne poslove, a upravo te radne navike donijele su mu uspjeh u daljem školovanju. Pavlu Vučetiću, koji je diplomirao kao najuspešniji student na studijama Mašinstva i inženjerske informatike u Čačku, korona virus poremetio je planove za upis na magistarske studije. To ga nije obeshrabrilo, pripravnički staž će započeti na TE “Pljevlja” u januaru, a od ranijh planova neće odustati. Pavle za “Pljevaljske novine” priča o odrastanju, osnovnoj i srednjoj školi, upisu na fakultet, daljim planovima…
-Odrastao sam u Brvenici, gdje sam i pohađao osnovnu školu do četvrtog razreda. Po završetku četvrtog razreda prepisao sam se u OŠ “Ristan Pavlović” u Pljevljima. Prelazak iz seoske u gradsku školu ostavio je upečatljiv utisak na mene, jer kada iz zajednice gdje je bilo samo nas 4 učenika, dođete u odjeljenje od 30 đaka, razlike su vidne a promjene neophodne. Po upisu u srednju školu imao sam veliku dilemu koji smjer da odaberem pa sam odlučio za smjer “tehničar za kompjutersko konstruisanje i upravljanje računarima”, što će se u daljem školovanju pokazati da je bila prava odluka – priča Pavle i dodaje da ono što prati svako dijete koje odrasta na selu, a tako i njega, jeste nezaobilazan fizički rad.
-Na selu je uvijek sezona rada i svaka pomoć je dobrodošla. Tako sam se, tokom studiranja, često trudio da dolazim iz Čačka da bih pomogao roditeljima u poljoprivrednim poslovima. Srednju školu sam završio sa odličnim uspjehom. Podstaknut dobrim uspjehom za vrijeme školovanja kao i interesovanjem za određene predmete iz oblasti mašinstva, odlučio sam da nastavim školovanje u tom smjeru. Sama odluka u kom gradu ću nastaviti studiranje bila je veoma teška. Po preporuci starijih drugova iz Pljevalja, koji su već bili studenti na Fakultetu tehničkih nauka u Čačku i ja sam se odlučio za ovaj grad. Posebnu pažnju su mi privukli predmeti vezani za kompjutersko modeliranje, jer sam veći dio srednje škole radio baš iz te oblasti. Bio sam ubijeđen da sam izabrao pravi put, da znanje stečeno u srednjoj školi, unaprijedim na još veći nivo – ističe Pavle. Po njegovim riječima prva godina studiranja, sama po sebi je najteža u periodu školovanja.
-Tada moramo da se naviknemo na neki novi način života, novi grad, nove ljude.Period adaptacije na studentski život prošao sam lako. Tokom studiranja sam živio u studentskom domu, i kao što svi studenti znaju, život u domu ne može biti lak, ali nije nimalo dosadan. Smatram da je to iskustvo koje osobu kompletira kao studenta, i ko ne iskusi život u domu, kao da nije studirao. U domu se svi poznajemo i družimo. Ne mogu reći da se svi volimo, ali kroz dosta toga prolazimo zajedno i često smo tu jedni za druge. Trudio sam se da balansiram između učenja i druženja i mislim da sam do kraja to izbalansirao na najbolji mogući način. Bilo je i manje lijepih momenata kada sam posle još jedne neprospavane noći, nekad jer se partijalo do ranih jutarnjih sati, a nekad zbog učenja, morao da ustajem rano i idem da radim honorarne poslove da bih isto tako mogao da ispratim društvene aktivnosti – kaže Pavle. Motivaciju za učenje pronalazio je u činjenici da ga čeka selo i poljoprivredni poslovi ukoliko ne završi fakultet.
– Ne smatram, naravno da je to loše, ali mene kao čovjeka koji tek ulazi u treću deceniju života, privlačilo je sve što je daleko od sela. Od početka sam bio, da budem skroman, jedan od boljih studenata. Izgleda da mi je fakultet dobro “legao” pa sam se i narednih godina trudio da postižem dobre rezultate – iskren je Pavle. Pavle je bio izuzetno zadovoljan praktičnom nastavom na fakultetu. Većinu stručnih predmeta pratile su i vježbe u laboratorijama.
-Poslednji semestar studiranja, najviše se odnosio na praktičnu nastavu. Po preporuci profesorice sam raspoređen u jednu firmu koja se bavila projektovanjem i izvođenjem termotehničkih instalacija. Početni period i uvod u posao mi je bio krajnje zanimljiv. Projektovanje i izrada u programima poput AutoCad i SolidWorks je nešto što sam učio od srednje škole i na čemu bih želio da radim i u budućnosti. Zbog situacije sa korona virusom, nisam uspio da završim praksu do kraja. Kada se virus pojavio u Srbiji ubrzo su zatvorene sve obrazovne ustanove i studentski domovi, pa su studenti poslati kućama. Ostaje žal jer praktičnu nastavu nisam uspio da završim do kraja, jer možda bi mi se ukazala prilika i za zaposlenje u toj firmi – objašnjava Pavle. Kako je sve odloženo i pandemija je remetila planove većini ljudi, tako i Pavlu.
-Bili smo uskraćeni za neke od ispitnih rokova, i nisam uspio da diplomiram u periodu u kom sam očekivao. Kada se situacija koliko – toliko stabilizovala i bio je dozvoljen ulazak u Srbiju, položio sam poslednji ispit i počeo da radim diplomski rad. Diplomirao sam 22. septembra ove godine. Iako sam diplomirao prvi u generaciji, nisam uspio da se prijavim na konkurs za master studije, koji je istekao nekoliko dana prije mog diplomiranja. Takođe mnogo teško mi je palo što smo zbog korone ostali uskraćeni, da poslednje mjesece studentskog života, provedemo u studentskom domu – kaže Pavle koji planira da upiše magistarske studije takođe u Čačku. U međuvremenu odlučio je da završi pripravnički staž, odnosno stručno osposobljavanje u TE Pljevlja.
-Iskren da budem, ne sumnjam u svoje stečeno znanje, ali čekam da vidim kako ću se snaći u praksi. Kako bi naši stari rekli “diploma je zvanje, a praksa je znanje”. Nadam se da će kolektiv imati razumijevanja za početnika, a za sebe mogu da kažem da ću dati svoj maksimum, kako bi pokušao da se uklopim – ističe Pavle. Odlazak u inostranstv, uzima kao rezervnu opciju jer je mladim ljudima, kako ističe, cilj da odu negdje preko, pa tako i Pavle planira nekoliko mjeseci da provede u inostranstvu, da iskusi život o kome njegovi vršnjaci pričaju u superlativu.
-Iako mnogi mladi maštaju da odu u inostranstvo i ostvare karijeru ne bih bježao od posla u svojoj državi i svom rodnom gradu, ukoliko bi mi se ukazala prilika za stalno zaposlenje. Koliko god mi mladi željeli da idemo odavde, svi se uvijek rado vraćamo, a da bi imali gdje da se vratimo, neko mora i ostati da radi. Preporučio bih budućim studentima da pri izboru fakulteta i grada u kome planiraju da nastave školovanje, obrate pažnju na FTN u Čačku. Mislim da su budući studenti previše opterećeni centrima kao što su Podgorica, Beograd… Tvrdim da se visok nivo znanja može steći i u manjim gradovima – zaključuje Pavle.
S.Z.
Tekst objavljen u „Pljevaljskim novinama“ 1. januara 2021. g.
