Pljevaljske novine web portal
Povezane vijesti
Mirne i dostojanstvene litije kojima vjerni narod iskazuje nezadovoljstvo tzv. Zakonom o slobodi vjeroispovijesti su od prvog ana postale simbol itinske i tradicionalne Crne Gore. One nisu organizovane ni protiv jednog pojedinca, ili (Ne daj, Bože!) protiv države, već isključivo protiv nepravde kojom se, na do sada nezabilježen način, želi oteti imovina Srpske pravoslavne crkve. Bilo je i za očekivati da će litije najprije zasmetati onima koji su naložili dnošenje diskriminatorskog i antievropskog zakona, kao i onima koji su ga silom na sramotu izglasali u Skupštini Crne Gore. Posmatrano sa današnje distance pitanje je kako bi se Predsjednik Crne Gore, Predsjednik Vlade Crne Gore i poslanici ponašali da su znali koliko će nezadovoljstvo izazvati u narodu donošenjem ovog zakona?! Očigledno da su vlasti imale sasvim drugačija očekivanja. Ljudi snuju, a Bog odlučuje!!!
Suočeni sa istrajnošću naroda u odbrani svetinja, pojedinci iz vlasti su pokušali da vjerni narod koji učestvuje u mirnim molitvenim litijama proglasi za rušitelje države Crne Gore. Nažalost, u kolo sa odnarođenim predstavnicima vlasti uhvatio se i predsjednik Opštine Pljevlja, Igor Golubović, koji je u emisiji „Bez granica“ emitovanoj na Televiziji „Vijesti“ iznio niz neistina i neutemeljenih tvrdnji na račun vjernika Srpske pravoslavne crkve. Golubović je istovremeno na svom fejsbuk profilu podijelio lažni snimak o navodnoj isplati vjernika koji su bili na litiji u Podgorici, iako se na snimku očigledno radi o ilegalnoj prodaji ulaznica za fudbalsku utakmicu.
Želeći da prividno umanji značaj litija i narodnog nezadovoljstva, Golubović je posegao za nerealnom procjenom broja učesnika, govoreći da u litijama učestvuje „samo“ sedam ipo hiljada Pljevljaka. Da se kojim slučajem sastalo sedam pojedinaca koji svoje nezadovoljstvo iskazuju na ulici – to bi bio ozbiljan razlog za brigu odgovornog predsjednika opštine. Međutim, Goluboviću je „malo“ sedam ipo hiljada, a svi znamo da je realan broj učesnika neuporedivo veći. Podsjetićemo Golubovića da je on predsjednik svih građana Pljevalja i da bi zbog visokog mjesta na kom se trenutno nalazi trebalo da uvažava vjerska osjećanja većinskog dijela stanovništva u opštini čiji je predsjednik. Uprkos tome, mi pozivamo predsjednika Golubovića da izađe u litiju sa svojim narodom, jer u najmanju ruku nije lijepo da litije posmatra i broji iz kafane Baila-bar. Takođe ga savjetujemo da bi bilo lijepo da sjutra veče sa episkopom Atanasijem dočeka u Pljevljima našeg dragog gosta, episkopa budimljansko-nikšićkog Joanikija, i tako na djelu pokaže tradicionalno pljevaljsko gostoprimstvo.
Igor Golubović je u pomenutoj emisiji na krajnje neprikladan način govorio i pojedinim članovimanašeg našeg odbora, otvoreno ciljajući na gospodina Milinka Gazdića, bivšeg poslanika i sadašnjeg predsjednika Crkvenog odbora pri Hramu Svetog Velikomučenika Georgija na Gukama. Kroz njegov lik je pokušao da prizove ratne devedesete i da tako baci sjenku na miran molitveni otpor vjernog naroda. Milinko Gazdić je čestit čovjek koji nema čega da se stidi i od koga nema razloga bilo ko da se plaši, ili da osjeća neprijatnost. Pljevaljski muslimani su ponosan i hrabar narod. Oni se čak nisu plašili ni Filipa Vukovića i ostalih lica sa barikada koji su se sklonili pod skute vladajuće partije pa se sigurno neće plašiti ni mirnog i poštenog Milinka Gazdića. Stoga bratski poručujemo predsjedniku Goluboviću: – Okani se, sine, četovanja, jer zlo dobra donijeti neće!
Svaki čestiti musliman u Pljevljima zna da u nama koji iz noći u noć molimo Boga da vlast povuče sporni zakon ne može vidjeti neprijatelja. Mi nismo za obračunavanje ni sa kim, a ponajmanje sa našom braćom islamske vjeroispovijesti. Naša ruka je ispružena i smatramo da je bolje da mi istrpimo nepravdu, pa makar ona dolazila i od predsjednika opštine, nego da je mi drugome nanosimo.
Svi mi koji idemo u litije imali smo se od koga učiti suživotu među pravoslavnim i muslimanima u Pljevljima. Ukoliko bi se, ne daj Bože, bilo ko pojavio (Ili bio poslan!) među učesnike litije ko bi bio protiv Crne Gore, širio vjersku netrpeljivost, mržnju, ili pokušao da preko litija ostvaruje svoje političke ambicije, mi takvome poručujemo da traži drugo društvo jer mu nije mjesto među pobožnim narodom.
Crtanje znakova u obliku krsta po šupama i strujomjerima u Ševarima smatramo udbaškom provokacijom i djelom upravo onih koji su ovaj zakon donijeli. Krst sa četiri ocila je svetinja za svakog pravoslavca. To je znamenje sa naše crkvene zastave i zna se gdje mu je mjesto. Na šupama i strujomerima sigurno nije, iako bi to željeli oni koji žele svađu, a ne ljubav i mir na koje mi sa litija pozivamo.
Pljevaljski odbor za odbranu svetinja čudi i to da se Bojan Bajčeta, načelnik komunalne policije, preobrazio u molera koji moleriše murale trobojki po našem gradu. Pozivamo ga da umjesto toga pročita član 28 Zakona o državnim simbolima. U njemu jaljsno piše da je trobojka iz vremena kralja Nikole državni istorijski simbol koji uživa istu zaštitu kai i današnja državna zastava.
Odbor za odbranu svetinja zabrinjava izjava predsjednika opštine Igora Golubovića u kojoj prijeti partijskim sudom odbornicima Predragu Cvijoviću i Srđanu Pivljaninu jer su stali uz svoj narod i tako nastavili svijetlu tradiciju svojih predaka. Umjesto prartijskog Suda predsjednik Golubović bi mogao da prošeta sa odbornikom Cvijovićem do njihovih rodnih sela – Adrovića i Ograda. Cvijović bi tom prilokom mogao bjasniti Goluboviću da policijski jarak u Adrovićima ne može biti put među komšijama, prijateljima i sugrađanima. U Golubovićevim ogradama se sačuvala drevna narodna mudrost: “Ko drugome jamu kopa – sam u nju upada.” Mi ne želimo da bude tako.
Naš jezik nije jezik jaraka i partijskih ograda, nego jezik ljubavi, praštanja i pomirenja.
U ime sabora srpskog pravoslavnog naroda,
PLJEVALJSKI ODBOR ZA ODBRANU SVETINJA
