Tri optička kabla oštećena su u Crvenom moru, što je izazvalo smanjenje propusnog opsega interneta u regionu za čije popravke mogu biti potrebne nedjelje ili mjeseci, zbog sukoba u Jemenu koji je u toku. Ova tri kabla su prenosila oko 25% internet saobraćaja u regionu, primoravajući operatere da se okrenu drugim kablovima i satelitima kako bi zaobišli štetu.
Uzrok presjeka kablova vjerovatno je bilo sidro teretnog broda Rubimar, prema CBS-om intervjuu sa savjetnikom Bele kuće za nacionalnu bezbjednost Džonom Kirbijem (John Kirby). Brod je pogođen projektilima sredinom februara.
Kidanje ovih kablova nije bilo namjerno, ali incident ukazuje na posebnu ranjivost podmorskih kablova, koji nose oko 97% internet saobraćaja na planeti, i na namjerne prekide. „To je prilično lako“, rekao je za Forbes Majkl Darah (Michael Darrah), vojni saradnik Centra za strateške i međunarodne studije. „U stvari, to je tako lako da je u mnogim slučajevima teško utvrditi da li je to nezgoda ili namjera“.
Ova činjenica, dodao je Darah, postaje važnija kako se svijet udaljava od velikih vojnih akcija, pri čemu je veća vjerovatnoća da će geopolitički rivali gađati jedni druge na suptilnije načine. Bilo je incidenata sa oštećenjem kablova, rekao je on, „za koje se sumnja da su namjerni, ali jedan od razloga zašto je to tako izazovan prostor za probleme je taj što su i oni ranjivi na nesreće“, rekao je. „To ide na ruku svakom protivniku koji želi da djeluje u sivoj zoni i da ne preuzme odgovornost za bilo kakve napade.
Ove manje vrste napada, međutim, ne predstavljaju nužno veliki poremećaj, rekao je Tim Stondž (Tim Stonge), potpredsjednik istraživanja u analitičarskoj firmi TeleGeografi. Ima oko 100 incidenata godišnje koji utiču na podvodne kablove, rekao je, tako da je „industrija navikla na neuspjeh“. Otprilike dvije trećine ovih incidenata je uzrokovano ljudskim aktivnostima: kablovi se zahvataju ribarskim mrežama ili sidrima. Dužina vremena za popravku štete zavisi od lokacije i nadležnosti, ali obično traje najmanje nekoliko dana.
Skoro svi podvodni kablovi su u vlasništvu privatne industrije. Mnoge starije kablove izgradili su konzorcijumi telekomunikacionih provajdera ili kompanije koje su napravile kablove u svrhu prodaje kapaciteta provajderima. U skorije vreme, Silicijumska dolina je takođe ušla u igru. TeleGeografi procjenjuje da Meta, Gugl (Google), Microsoft (Majkrosoft) i Amazon sami posjeduju ili zakupljuju skoro polovinu dostupnog podvodnog propusnog opsega.
Stondž dodaje da se industrija uglavnom priprema za prekide dodavanjem kablova. Na primjer, tri kabla presječena u Crvenom moru, i dalje su ostavila 11 morskih kablova u regionu koji mogu da prenose internet saobraćaj. TeleGeografi procjenjuje da trenutno postoji oko 574 aktivna ili planirana morska kabla. Zbog toga je malo vjerovatno da će neka zemlja biti potpuno odsječena od interneta, osim ako nije ostrvska država, kao što se dogodilo u Tongi 2022. godine kada je njen jedini morski kabl uništen podvodnom vulkanskom erupcijom. Popravka te štete trajala je oko mjesec.
Ipak, s obzirom na oslanjanje globalne ekonomije na pristup internetu, vlade su počele da preduzimaju više koraka da obezbijede podmorske kablove. Prošle godine, NATO je pokrenuo koordinacioni centar usmjeren ka zaštiti podmorske infrastrukture okupljajući zainteresovane strane iz industrije i vlade kako bi obezbijedio kohezivniju bezbjednost za kablove i cjevovode, kao i zajedničku radnu grupu sa EU.
Glavno pitanje koje treba rešiti radi zaštite u kratkoročnom periodu, rekao je Darah, jeste da se olakša identifikacija specifičnih plovila koja mogu da izazovu štetu na kablovima. Trenutno, telekom kompanije znaju kada i gde dolazi do prekida, ali ne moraju nužno da znaju konkretan uzrok – čak i ako je jasno da je sidro izazvalo prekid, to ne znači da se zna sa kojeg broda je sidro došlo. To može dovesti do incidenata kao što je oštećenje dva podmorska kabla koji su prekinuli internet do ostrva Macu kod obale Tajvana u februaru 2023. Tajvanska nacionalna komisija za komunikacije je navodno okrivila kineske brodove za prekide, ali nije mogla da pruži dokaze, a za popravku je trebalo više od mjesec.
Taj veo neizvesnosti može da se podigne, nastavio je, ako vlade počnu da pojačavaju nadzor nad infrastrukturom, koristeći informacije senzora poput radara, satelitskih snimaka, brodskih transpondera i drugih podataka kako bi se omogućilo direktno identifikovanje ko ili šta je oštetilo podmorski kabl. Stondž dodaje da je potencijalno moguće da industrija takođe mjeri površinski pritisak svojih kablova, što im može dati do znanja kada se iznad njih nalazi brod.
„Primarna privlačnost podmorske infrastrukture za namjerni napad je anonimnost koja dolazi sa njom“, rekao je Darah. „Ako uklonite tu anonimnost, ona postaje mnogo manje privlačan cilj.“
Izvor: Vijesti.me